Rusija je u ponedjeljak odustala od Južnog toka, ambicioznog plinovoda koji je prvi put najavljen 2007., a trebao je dovesti ruski plin do južne i jugoistočne Europe zaobilazeći za Rusiju već tada, a naročito danas, problematičnu Ukrajinu.
Ovo su velike vijesti koje će imati dalekosežne posljedice. Ne toliko po Rusiju, ona već ima spremnu alternativu - plinovod koji će voditi u Tursku, no pojedine europske države ozbiljno bi se trebale zabrinuti oko vlastite energetske sigurnosti nakon ovog poteza.
U konačnici, kada problemi postanu bolni, ove zemlje će shvatiti i bolnu činjenicu da je nedostatak autonomne nacionalne politike preskupi deficit. Ovdje prije svega govorimo o Bugarskoj, bez čije suglasnosti Južni tok jednostavno teritorijalno ne bi mogao postojati.
Priča o Južnom toku priča je sa svim kontradikcijama i dvostrukim standardima današnje geopolitike. Naime, Europa je ovisna o ruskom plinu i tu nema nikakve dvojbe. Sve teorije o prekidu energetskog odnosa s Rusijom mogu se primijeniti u praksi tek za puno godina od danas, ako i onda. No, unatoč svim pričama o "ujedinjenoj Europi", isti uvjeti svakako ne vrijede za sve zemlje. Zna se koje su EU članice snažnije i zna se kako će se iste primarno pobrinuti za sebe dok će onima drugima pasti na leđa odgovornost provođenja geopolitičkih udaraca.
Tako obustava Južnog toka sigurno neće pogoditi jednu Njemačku, koja se već snabdijeva ruskim plinom preko Sjevernog toka, ali ta ista Njemačka, zajedno s "liderima" EU, izvršiti će pritisak na periferne članice da prkose Rusiji, na vlastitu štetu, ali na čiju dobit?
Dakako, od Bruxellesa valja ići i korak dalje, jer Bruxelles nije taj koji je inicijalno pokrenuo ideju da se Južni tok mora pod svaku cijenu opstruirati, spriječiti i zaustaviti. Europa nije ta kojoj smeta ovisnost o ruskom plinu, bar ne do te mjere da ga se odriče - ruski plin prije svega smeta SAD-u jer SAD je taj koji još uvijek igra na kartu Hladnog rata kada je riječ o odnosu prema Rusiji.
Da, Ukrajinska kriza je eskalirala situaciju i od onda se pokrenuo veliki pritisak na zemlje kroz koje je trebao proći Južni tok - na Bugarsku, Srbiju, Mađarsku, pa i na Hrvatsku koja je trebala dobiti eventualno svoj "krak".
Sjeverni tok i postojeći plinovodi te ruta kojom je trebao proći Južni tok (zaobilazeći Ukrajinu)Poslovanje s Rusijom, pa čak i kada je riječ o nacionalnoj energetskoj sigurnosti - mogli bismo reći i egzistenciji - postalo je nedopustivo za one zemlje koje ne barataju vlastitom vanjskom, a samim time i nacionalno-sigurnosnom, politikom.
Riječ je o velikim i opasnim dvostrukim standardima. To je još jedna tipična priča modernog vremena gdje "jači tlači". Kao i u ekonomiji gdje najbogatije korporacije uživaju pomoć države, kao u socijalizmu, dok su mala poduzeća i radnici prepušteni svim surovim silama glorificiranog "slobodnog tržišta". Jednog dana svijet se probudio u velikoj financijskoj krizi i otkrio kako šanse nisu svima jednake - ogromne banke proglašene su za kategoriju "prevelika da bi propala" i spašavao je ih novac poreznih obveznika.
Slično nešto sada imamo i na tlu Europe - jedna Njemačka je tako "prevelika da bi je se ugrozilo", pa stoga nikome ne pada na pamet da, recimo, Nijemci prestanu kupovati ruski plin iz Sjevernog toka. No, narod Bugarske sada bi trebao na svojoj koži osjetiti svu žestinu vanjskopolitičkog sraza koji se širi Europom kao kakvom ratnom podlogom gdje postoje Moskva i Washington te trivijalni akteri (svi između).
U izgradnju Južnog toka trebalo je biti uloženo 40 milijardi USD, no EU je uspješno sabotirala taj plan. Sada će pak profitirati Turska, postati će energetski super-sigurna jer plan je već pokrenut - izgraditi će se podvodni plinovod prema Turskoj kapaciteta 63 milijarde kubika. To je čak četiri puta više no što Turska u ovom trenutku kupuje od Rusije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
