Nitko, pa čak ni okorjeli pristaše pukovnika Gaddafija, nisu vjerovali da će zaista ostati dosljedan svojim riječima i boriti se do samoga kraja.
Mjesecima se nagađalo iz koje luksuzne vile Gaddafi prati rat u Libiji – u Venecueli? Zimbabweu? Alžiru? Nigeru? Angoli?
Bilo je dovoljno mjesta na kojima se pukovnik Gaddafi mogao skloniti i u miru doživjeti svoju političku mirovinu.
Mislilo se kako su sve te priče o "lavu iz pustinje" koji spava u šatoru samo dobro osmišljena propaganda režima.
Bez problema je sklonio ženu, kćer i dio obitelji u Alžir, pa je bilo očito za vjerovati kako je i sam već odavno na nekom sigurnom mjestu.
Nema više mitova u našim vremenima, mitovi su davno izumrli i zakopani su duboko u stranicama povijesti. Vojskovođe koji ginu na prvim linijama fronte su predmet romantizirane prošlosti. Svi znamo kako su današnji vođe ništa više nego obični moćnici koji se sakrivaju u svojim skupim uredima.
Svojim mrtvim tijelom pukovnik Muammar Gaddafi razbio je sve te ustaljene percepcije.
U ruševinama grada Sirte, u tom ratnom paklu koji podsjeća na stravične slike Staljingrada iz 1941., pukovnik Gaddafi stajao je uz svoje najodanije borce.
Tu je položio svoj život, među borcima za koje je uvijek tvrdio da im i sam pripada. Postojalo je bezbroj načina da izbjegne svoju smrt, od bijega do kukavičke predaje.
Samo oni njemu najbliži znali su kako će se ovaj krvavi rat okončati – samo oni su znali da se pukovnik Gaddafi ne boji smrti i kako će se boriti do zadnjega daha.
Svojom smrću stvorio je mit – jedan od onih mitova za koje smo vjerovali da više ne postoje u našim vremenima. Mit o herojskoj borbi koja ima samo dva ishoda – pobjeda ili smrt.
Muammar Gaddafi je bio čovjek, a ljudi ginu i umiru – ali Muammar Gaddafi sada je i mit, a mitovi su vječni.
Vezani tekstovi:
Muammar Gaddafi: biografija pukovnika i povijest libijske Džamahirije povodom 42. obljetnice
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
