Nizozemska Socijalistička Partija (SP) - "najljevije" orijentirana stranka od većih nizozemskih stranaka - očekuje veliku pobjedu na parlamentarnim izborima koji će se održati 12. idućeg mjeseca. Ovo bi mogla postati izuzetno bitna vijest, kako za stanovnike Nizozemske, tako i za aktualne političke trendove u Europi.
Ono što se upravo događa u Nizozemskoj uvelike podsjeća na predizbornu situaciju u Grčkoj kada je ljevičarski blok SYRIZA, predvođen Alexis Tsiprasom, skoro preuzeo vlast u zemlji. Dosadašnja politička scena u Nizozemskoj nije se razlikovala od klasične europske - na vlasti se desetljećima međusobno smjenjuju velika stranka "lijevog centra" i njezin tandem "desnog centra". Pritom u Nizozemskoj još imamo jednu stranku (kršćansko-demokratsku) koja gravitira negdje na sredini političkog kompasa.
Ključne stranke su:
VVD (Narodna stranka za demokraciju i slobodu): desni centar, konzervativni liberalizam
PvdA (laburistička stranka): lijevi centar, socijal-demokracija
Pritom gravitiraju i:
CDA (Kršćansko demokratski apel): centrizam, konzervativci
PVV (stranka za slobodu): krajnja desnica, predvođena Geert Wildersom
Socijalistička Partija osnovana je 1971 i nikada nije bila na vlasti u Nizozemskoj. Na prošlim izborima (2010) osvojili su svega 15 zastupničkih mjesta - od ukupno 150 - no, ankete pokazuju kako bi na predstojećim izborima trebali osvojiti čak 34% glasova, što bi ujedno značilo da će postati i vodeća stranka Nizozemske po prvi puta. Drugim riječima - ono što u Grčkoj nije uspjela SYRIZA - dovesti na vlast stranku "ljeviju" od klasične socijal-demokracije i sličnih stranaka (npr. Hollandeova 'socijalistička' stranka u Francuskoj) - sada bi se moglo dogoditi u Nizozemskoj. Pobjeda SP-a na izborima svakako bi imala znatan odjek i izvan zemlje i predstavljala bi konkretan zaokret s mjera štednje na jednu poprilično drugačiju politiku.
Od osnutka do danas
Sukladno tome, ovo je idealno vrijeme da pomnije obratimo pozornost na nizozemski SP. Stranka je osnovana 1971 kao maoistička stranka pod nazivom Komunistička Partija Nizozemske / Marksističko-lenjinistička (KPN/ML) - u to vrijeme bio je čest slučaj da stranke nadodaju "ML" oznaku, naročito nakon razdvajanja od temeljne stranke, što je i ovdje bio slučaj jer je stranka proizašla iz organizacije "Ujedinjeni Komunistički Pokret Nizozemske" (KEN). Do raskola i formiranja stranke KPN/ML je došlo nakon što se iz organizacije odvojilo "proletersko" krilo koji su isticali kako "ne žele biti u organizaciji koju predvode studenti i intelektualci". Godinu dana nakon odvajanja mijenjaju ime u današnje - Socialistiese Partij (Socijalistička Partija).
Već u tom ranom periodu aktivno zauzimaju svoje stajalište, tako su iz SP-a primjerice već 70-ih kritizirali Kinesku komunističku partiju oko pojedinih poteza.
Tijekom 70-ih i 80-ih organizirali su niz manjih lokalnih organizacija, čak i odvojene sindikate i druge organizacije. Od 1977 nastoje uči u Parlament, no to će im poći za rukom tek 1994 kada im je ključni slogan bio "glasajte protiv !". Pritom treba istaknuti kako je stranka 1991, kao i mnoge druge tada u Europi, izbacila termin "Marksističko-lenjinistička" shvativši da se isti više nikako ne može primijeniti na stranku koja se do sada već pretvorila u čisti "demokratski socijalizam". Pritom valja uvijek uzeti u obzir kako "demokratski socijalizam" i "socijal-demokracija" samo zvuče slično, no, zamjena riječi predstavlja jedan poprilično drugačiji politički pravac. Naravno, pritom govorimo o "teoretskom" značenju termina - koji, kako to često i biva, nije uvijek i implementiran u sam politički program pojedine stranke. Socijal-demokracija se svodi na "brigu" o socijalnoj komponenti društva, dok se u isto vrijeme slobodno tržište i kapitalizam smatraju kao ključni ekonomski modeli. S druge strane, demokratski socijalizam je politički pravac s ciljem implementacije socijalističkog modela demokratskim putem, a ne revolucijom (što je česta stavka Marksističko-lenjinističkog pravca). Kao primjer mogli bismo istaknuti pojedine vlade Latinske Amerike kao što su Venezuela i Bolivija, gdje je jedna forma socijalizma implementirana demokratskim putem. Naravno, to ne obuhvaća i Kubu gdje je socijalistička revolucija izborena oružanom borbom.
U svakom slučaju, tijekom 90-ih glavna stranka "lijevog centra" u Nizozemskoj (PvdA) počela se kretati sve više prema centru, što je također trend u gotovo cijeloj Europi, no, to je SP-u osiguralo da privuče glasače ljevice koji su sve manje pronalazili ideal u stranci PvdA. Uslijedilo je 20-ak godina fluktuacije, kroz to vrijeme stranka je bilježila od nekoliko do 10-ak zastupnika. Ipak, sve to bi se moglo poprilično promjeniti već idućeg mjeseca.
Ideološke smjernice
Gledajući programski, stranka SP nije toliko "radikalna" koliko se predstavljala grčka SYRIZA. No, pritom treba u obzir uzeti nekoliko bitnih čimbenika: kao prvo, grčka SYRIZA zapravo je bila - i još uvijek jest - federacija raznih ljevičarskih tendencija (opširnije: Velika analiza: kako je nastala grčka Koalicija Radikalne Ljevice - SYRIZA), no, Tsipras je od samog početka zauzeo euro-pragmatičan stav ističući kako Grčka treba ostati unutar Eurozone. To je dovelo do znatnih animozitete između SYRIZA-e i grčke komunističke partije KKE. Nizozemski SP je pak euroskeptičnija stranka. Neki tvrde kako SP ima socijal-demokratske elemente, no, njihov službeni manifest ističe slijedeće principe kao najvažnije: ljudsko dostojanstvo, jednakost i solidarnost. Zalažu se za povećanje socijalne skrbi, osiguranje zaposlenja i investicije u javno obrazovanje, sigurnost i zdravstvo. Nadalje, stranka SP se protivi privatizaciji javnih servisa i kritična je prema globalizaciji.
Vanjska politika
Po pitanju aktualne vanjske politike, SP kao i brojne ljevičarske stranke diljem svijeta nije više ni sama sigurna koje im je službeno stajalište po pitanju sirijskog konflikta. U kolovozu prošle godine, dok su se u Siriji još uvijek održavali većinom anti-vladini prosvjedi, stali su u obranu opozicije ističući istu kao nastavak narodnog bunta koji je započeo u Tunisu krajem 2010 i početkom 2011. No, stanje u Siriji od onda se radikalno promijenilo i stranka SP nije zauzela neki konkretan stav. Dilema, kao i kod mnogih ljevičara je očita - kako podržati autentičnu radničku borbu i demokraciju u situaciji kada zemljom haraju brojni strani plaćenici i kada se tlo priprema za imperijalističku invaziju? To je dilema koja tišti ljevičare već mjesecima i tek manji broj ima dovoljno hrabrosti jasno i glasno reći kako su strano uplitanje i strani vojni napad nedopustivi. Jasno, to je trenutak razdora između ideologije i politike - u vrijeme kada europski mediji doslovno danonoćno izbacuju anti-sirijsku propagandu, čvrsto zauzimanje anti-imperijalističkog stava biva protumačeno i kao "pro-Assad" stav što bi ih neminovno koštalo velikog segmenta biračkog tijela koje jedine vijesti o Siriji prima isključivo putem organiziranih mass medija. Ipak, u svojoj sekciji "vijesti iz svijeta" u sklopu službenih stranica stranke, žestoko su kritizirali tzv. "ciljana ubojstva" koje SAD provodi na prostoru Pakistana, Jemena i Somalije.
Značaj potencijalne pobjede
Glede same stranke SP još valja istaknuti kako je trenutačni vođa Emile Roemer (49), koji je inače nastavnik u osnovnoj školi. Na moguću pobjedu Socijalističke Partije u Nizozemskoj osvrnuo se i Washington Post koji piše: "Pobjeda Socijalističke Partije, i njihovog vođe Emila Roemera, moglo bi značiti dramatični zaokret u zemlji koja je do sada bila najsnažniji zagovaratelj mjera štednje. Ukoliko Partija otme Nizozemsku iz njemačkog kampa zemalja koje inzistiraju na što striktnijem nadzorom EU budžeta, moglo bi doći do potpune promjene ravnoteže snaga u cijeloj Europi".
Nakon brojnih evolucija i ponešto političkih kontradikcija, ne može se reći da je stranka SP "idealna" za nizozemske radnike, ali po svemu sudeći trenutačno je najbolji realni izbor. No, do izbora 12 rujna može se još puno toga promjeniti, prema posljednjim anketama (21. kolovoz), Socijalistička Partija i desni centar VVD (Narodna stranka za demokraciju i slobodu) imaju gotovo podjednake šanse za pobjedu:
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
