Povodom dana koji se obilježava kao dan uspomene na žrtve Holokausta, palestinski predsjednik Mahmoud Abbas jučer je poslao poruku u kojoj ističe kako je Holokaust bio najveći zločin u modernoj povijesti. Njegovu poruku, na engleskom, španjolskom i arapskom jeziku, prenijela je službena palestinska novinska agencija WAFA. U njoj Abbas izražava sućut svim obiteljima židovskih žrtava i drugim žrtvama nacizma.
"Holokaust je odraz koncepta etničke diskriminacije i rasizma kojeg Palestinci snažno odbacuju i djeluju protiv njega. Svijet mora napraviti sve kako bi se borio protiv rasizma i nepravde kako bi se postigla pravda i jednakost za potlačene narode gdje god se nalazili", istaknuo je Abbas.
Ovo je važna poruka palestinskog predsjednika, no trenutak u kojem ona dolazi svakako ima i politički značaj. Naime, prošlog tjedna u Gazi postignut je sporazum između PLO-a i Hamasa prema kojem bi se već kroz nekoliko tjedana trebala uspostaviti jedinstvena palestinska vlada nakon više godina animoziteta između ove sekularne i islamističke frakcije.
Izraelske vlasti su reagirale gnjevno te suspendirale mirovne pregovore. Ovom porukom Abbas nedvojbeno cilja i izraelsku javnost te time poručuje kako prekid pregovora nije rješenje.
Pitanje Holokausta na okupiranom palestinskom teritoriju svakako je politički nabijeno. Bilo bi pohvalno da je Abbasova poruka posve točna, no ne može se tvrditi kako među Palestincima postoje i oni koji javno negiraju Holokaust. Sliku se također ne može adekvatno ublažiti isticanjem da u negiranju Holokausta prednjače samo radikalne frakcije Hamasa. Primjerice, 2009. su izbili žestoki prosvjedi na prostoru Pojasa Gaze zbog udžbenika u kojima se raspravlja o Holokaustu.
Kada povijest postaje političko pitanje, to gotovo nikada ne završava dobro. Negirati postojanje Holokausta bilo bi posve naivno. No, druga strana debate također je politički nabijena - oni koji berezervno podržavaju izraelske vlasti rijetko se pitaju zašto ovakve tendencije uopće egzistiraju među nekim Palestincima? Ekstremni stavovi često su rezultat ekstremnih situacija, a situacija stanovnika Pojasa Gaze je uistinu ekstremna.
Izraelska blokada opisana je od strane mnogih kao nehumana, rasistička, aparthejdska, dok se Gazu naziva najvećim zatvorom na otvorenom.
No, autentična kritika Izraela najteža je moguća zadaća svakog autora, a mnogi će jednostavno zazirati od ove teme iz više nego očitih razloga. S jedne strane, svakom kritikom izraelske politike prema Palestincima dolazi u konkretnu opasnost da bude proglašen anti-semitom, no, i druga strana podjednaka je prijetnja. Treba biti posve iskren s ovom temom pa priznati ono što je očito - svaka legitimna, argumentirana, kritika Izraela ujedno će biti i magnet za prave anti-semite, za one koji zaista negiraju Holokaust.
Nije tu riječ samo o pismenoj kritici. Svaki skup potpore palestinskom narodu ujedno je i potencijalni magnet za razne mrzitelja židovskog naroda. Današnja paranoična globalna politička klima nimalo ne pomaže. Često se susrećemo sa situacijama gdje dvije ili više međusobno suprotstavljenih političkih agendi nastoje u prvi plan progurati svoje "argumente".
Metode ovog naizgled sofisticranog sraza zapravo su često opasne i manipulativne, da ni ne govorimo o ekstremnoj isključivosti. Svatko s pristupom internetu može u svega nekoliko minuta pronaći ogromne količine tekstova u kojima se vrši neki oblik revizionizma Holokausta. Variraju od ekstremnijih, koji tvrde da se Holokaust nikada nije ni desio, do suptilnijih koji svoju agendu podređuju ili smanjivanju broja žrtava ili isticanju da su židovske žrtve bile u postotku manje nego se u službenim izvorima tvrdi.
Istaknuti židovski disidenti u Izraelu ne boje se prozvati desničarske vlasti za korištenje Holokausta u političke svrhe, pa ni konstatirati da se represija protiv palestinskog naroda često vrši u sjeni Holokausta. No, čak ni oni nemaju lak zadatak, pa tako i oni mogu postati dio citirane literature u tekstovima raznih otvorenih i "kripto" mrzitelja Židova. To je još jedan pokazatelj koliko je zapravo problematično pristupati ovoj temi.
Esencijalni problem često ne leži u ambicijama pojedinih autora, već u publici. Objektivno sagledavanje situacije često egzistira samo u teoriji, dok u praksi nailazimo najčešće na striktni dualizam koji je u stanju posve nepovezane događaje razvrstavati upravo na temelju inicijalno zauzetih stavova.
Primjera imamo zaista mnogo, ne samo kada je riječ o Židovima, Izraelu i Holokaustu. Štoviše, mogli bismo reći kako je najveći problem današnjice iznimna inercija prema diferencijaciji između autoriteta i naroda. To je naša stvarnost, no ona je ujedno i epicentar gotovo svih oblika diskriminacije, mržnje i netrpeljivosti.
Pravi ekstremisti su uvijek bili u manjini, ako pod "pravi ekstremist" mislimo na nekoga tko znatan dio svog vremena provodi u sklapanju diskriminacijskih teorija. Opasniji problem uvijek je površna većina, gdje god se nalazila. Amerikanci koji žele slanje trupa u Ukrajinu bez da znaju gdje se Ukrajina nalazi na karti svijeta, oni su problem. Ljudi koji o Holokaustu, nastanku Izraela, izraelsko-palestinskom sukoba, ne znaju gotovo ništa, no ipak ponavljaju kratke mantre u stilu "sve su Židovi krivi", oni su problem.
Mržnja prema Židovima nije nikakva nova pojava, ona egzistira već jako dugo. Danas se često koristi termin antisemitizam, no to je zapravo samo "uljepšani" termin koji nije točan, jer antisemitizam bi označavao netrpeljivost prema svim semitskim narodima, što ovdje očito nije slučaj. Termin je skovan u Njemačkoj u 19-om stoljeću kako bi "zvučao" bolje od tadašnjeg koji bio u uporabi - Judenhass (mržnja prema Židovima).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
