Možda nemaju ezoteričnu pozadinu ili povijest plemićkih obitelji, ali ukrajinski klanovi djeluju podjednako kao tajna društva ili društva s tajnom, odnosno kao elitne organizacije temeljene na korporativnom načinu povezivanja i stvaranja neprobojnih tajnih mreža. Ovi teritorijalni klanovi su okosnica ukrajinske politike i gospodarstva, nastali kao nastavak zajednica koje su tvorile neformalni sustav upravljanja i odnosa između poduzetništva i politike.
Na neki način klanovi imaju svoju povijest u Hromadi odnosno mreži tajnih društava koju je činila ukrajinska inteligencija nakon Krimskog rata. Ova su društva stvorila temelj za nastanak ukrajinske političke elite i nacionalnog političkog pokreta. Mnogi njezini članovi pristigli su iz zatvorenog Bratstva sv. Ćirila i Metoda, tajnog političkog društva u Kijevu koje je nastalo 1845. u cilju oživljavanja tradicionalnih ukrajinskih bratovština i ukrajinskog nacionalnog preporoda, uključujući i nacionalnu nezavisnost unutar slobodne i jednakopravne slavenske federacije. Već u ožujku 1847. Bratstvo je ukinuto, njezini članovi su uhićeni ili su pobjegli u egzil. Na čelu Bratstva je bio slavni povjesničar Rusije i Ukrajine Nikolaj Kostomarov, a među ostalim idejama je propovijedao ukidanje kmetstva, široki pristup javnom obrazovanju, transformaciju Ruskog Carstva u federaciju slobodnih slavenskih naroda u kojima bi Rusi bili prvi među jednakima, ali i implementaciju liberalnih političkih načela kao što su sloboda govora, misli i religije. Među viđenijim članovima društva bio je i Taras Ševčenko.
Većina ih je potom osnovala hromade, odnosno zajednice. Najvažnije su djelovale u Petrogradu, Kijevu, Poltavi, Černihivu, Odesi, Ternopilu, Lvivu, Černivcima i Striji. Prva hromada je osnovana u Petrogradu, nakon što su se članovi Bratstva Sv. Ćirila i Metoda vratili iz izgnanstva. Ova hromada je izdavala časopis Osnova u kojima su izražavali svoje nacionalističke ideje. Uslijed studentskih nemira u 1860.-ima ruski ministar policije Pjotr Valuev je priveo neke čelnike hromade, među njima Pavla Čubinskog i Petra Jefimenka, te ih poslao u Sibir. Potom je zabranio sve tiskovine hromade. Ipak, najpoznatija hromada bila je znana kao Stara Hromada u Kijevu, osnovana u 1870.-ima kao tajni klub običnog puka. Kao reakcija na ta zbivanja, ruska je vlada 1876. donijela Emski ukaz kojim se zabranjuje korištenje ukrajinskog jezika. Godine 1897. Volodimir Antonovič i Oleksandr Koniski su u Kijevu osnovali unutar hromade Opću ukrajinsku nestranačku demokratsku organizaciju, koja je okupila članove svih hromada u Ukrajini. Ipak, hromade same su nesmetano djelovale sve do Februarske revolucije 1917.
Tijekom komunističke vlasti institucionalizirale su se koruptivne i nepotističke veze u ukrajinskom gospodarskom sektoru, te nadzor nad svim oblicima imovine, sposobnosti, organizacijskog procesa, obilježja firmi, podataka, znanja itd. U vrijeme 'demokratskih' promjena, ukrajinski poslovni krugovi, odnosno financijske i industrijske skupine, nisu morale djelovati samo prema novim zapadno-kapitalističkim uvjetima poslovanja, već su morali zasnovati stabilne i dugotrajne poveznice s političkom moći. Tako je u Ukrajini nastao klanski ili mrežni kapitalizam.
Naslonjeni na društvene mreže, ali i skrivene dogovore, poslovni klanovi su se pretvorili u de facto tajna društva, neformalne strukture koje djeluju putem rivalstava, suradnje i pregovora. Među njima dolazi do razmjene strateških resursa, zajedničkog utjecaja na politički proces, te se raspravlja o dugoročnim rješenjima za krize i sukobe. Za svoje ciljeve koriste korupciju, utjecaj, prijetnje, a nadasve financiranje političkih stranaka. To je relativno najdugoročnija aktivnost, s ciljem da odabrani pojedinac postane parlamentarni zastupnik, gradonačelnik ili neki drugi visokopozicionirani dužnosnik. Klanovi time smanjuju rizik visoko volatilnog poslovnog okruženja, na koje može utjecati promjena unutar političkog okvira.
Određena ukrajinska posebnost jest regionalizam političkih blokova i njihovih poslovnih zaleđa. Postoje brojne regionalne stranke, kao što je Lazarenkov blok u Dnjepropetrovsku, Naša Odesa u Odesi, te Černovecki i Kličko blok u Kijevu. Potom su tu neke ukrajinske političke snage koje nemaju predstavništvo u parlamentu, ali imaju svoje skupine u zakonodavnim tijelima na regionalnim i općinskim razinama. Od kasnih devedesetih privatne poslovne skupine značajno su povećale svoj utjecaj na ukrajinsko gospodarstvo i politiku, a osobito nakon Narančaste revolucije 2004. Povezanost s velikim poslovnim grupama uspjele su u koncentraciji visoko vrijednih nekretnina kroz manipulaciju posljedicama privatizacije. Klanovi zapravo kontroliraju većinu ukrajinskog privatnog vlasništva, dok ostatak čini državna imovina i strani ulagači. Šest najvećih poslovnih klanova čini čak 18 posto ukrajinskog BDP-a, a bogatstvo 50 najimućnijih Ukrajinaca je veće od cjelokupnog ukrajinskog državnog proračuna.
Njihove strategije počivaju najviše na interakciji s moćnim političkim strankama kroz osnivanje kanala utjecaja odnosno povezivanja oligarha i donositelja političkih odluka. Financijski se kapital tako pretvara u politički kapital koji je sposoban utjecati na proces donošenja odluka. Velike financije vezane su za velike političke stranke, obično predstavljene u Vrhovnoj Radi. Neke regionalne poslovne skupine više su orijentirane prema regionalnoj politici i utječu na donošenje odluka na regionalnoj i lokalnoj razini. Te financijske potpore političarima služe mnogobrojnim svrhama, od zaštite poslovanja na nacionalnoj razini uz dobivanje izvoznih kvota, do skrivene potpore u privatizacijama, potporama u pojedinoj branši, rekapitalizacije državnih banaka, uništavanje konkurencije, dobivanje građevinskih dozvola itd.
Najmoćniji među klanovima tradicionalno je Dnjepropetrovski klan. Odavde je proistekla elita koja je poznata po centralizaciji političke moći u Ukrajini kroz tzv. Kučmin klan, a u Sovjetskom je savezu to bio poznati Brežnjevljev klan. Ovi klanovi su se uzdigli na temelju strateškog industrijskog kapitala, jer su na regionalnoj razini kontrolirali vojno-industrijski kompleks i nadzirali su vlast u Kijevu postavljanjem svojih ljudi. Članovi užeg tajnog kruga tog klana su većinom bili direktori velikih industrija. Kad je Kučma došao na vlast, oni su se raspali u dvije glavne skupine. Jedna, Privat (najjači članovi Igor Kolomojski i Genadij Bogoljubov) kontrolirali su rudarstvo, Privat banku i razna druga manja poduzeća, a druga, Interpipe (na čelu s Viktorom Pinčukom) je uključivala čeličane, Kredit-Dnjepr banku, medijsku skupinu, te zračnu kompaniju Aerosvit na kijevskoj zračnoj luci Borispil. Interpipe je bio vezan uz Kučmu (čak i rodbinski), a Privat je podržavao oporbeni duet Lazarenko-Timošenko. Privat je dobio svoju veliku mogućnost djelovanja nakon Narančaste revolucije, te je uspješno prošao sukob s Donjeckim klanom, koji se potom vratio u sjenu vlasti nakon pobjede Viktora Janukoviča.
Privat je za vrijeme Juščenka i Timošenko djelovao uspješno u zapadnoj Ukrajini u iznimno vrijednim strateškim projektima izgradnje naftovoda i naftnog biznisa s Azerbajdžanom, Crnomorjem i istočnoeuropskim državama. Kasnije unutarnje razmirice u vlasti i na zapadu Ukrajine vodile su raslojavanju utjecaja, podijeli na one vjerne Juščenku i onima odanim Timošenko, iako su sve struje i dalje ostale u velikoj moći nad ukrajinskim naftnim i plinskim biznisom, prijevozu, poljoprivredi i pomorskim lukama. Oba dnjepropetrovska klana su se oslonila na tajne i neformalne mreže utjecaja bez vidljivih poveznica s političkim silama. Vođe oba klana nikad nisu preuzela formalne pozicije u upravi ili zakonodavstvu.
Drugi veliki klan je Donjecki, kojim upravlja Stranka regija i poslovna skupina SCM, kojom predsjedava Rinat Ahmetov i njegova žena. Ova sprega nadzire banke, pomorstvo, strojarsku industriju i električnu energiju, ali je utjecajna i na području pivarstva, mobilnih operatera, medija, nekretnina, poljoprivrede, prijevoza i farmaceutike. Većina drugih poduzetnika na istoku zemlje su ujedno ovisni o Ahmetovu kao i o političkim projektima Stranke regija, njihovih suradnika i nasljednika. Za razliku od Dnjepropetrovska, Donjeck je bolje strukturiran i trajan, što može donekle i objasniti visoku koncentraciju industrijskih i rudarskih postrojenja u toj oblasti. U Odesi je klanstvo više fragmentirano, ali se osobito pokazalo neprobojnim nakon što je Saakašvili pokušao rušiti poredak stvari. Doista, kad se sagleda način djelovanja klanova, ulazak u njega, netransparentnost i jačina utjecaja, tada se doista može govoriti o ukrajinskim klanovima kao elitnim krugovima skrivene moći odnosno tajnim društvima koje imaju vrlo jasan učinak.
Vezano uz temu:
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (I. dio) 
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (II. dio): Malteški red 
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (III. dio): Neke poveznice masona i jugoslavenske diplomacije 
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (IV. dio): Red Garte 
Stvarna moć i uloga elitnih i tajnih društava (VI. dio): Crno plemstvo 
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
