Suvereni vojni hospitalerski red sv. Ivana od Jeruzalema, od Rodosa i od Malte je rimokatolička organizacija sa sjedištem u Rimu i broji oko 13 tisuća članova diljem svijeta. Ova je organizacija stvorena 1048. u Jeruzalemu kao redovnički red koji se brinuo za bolnicu gdje su se oporavljali kršćanski hodočasnici u Svetoj Zemlji. Na vrhuncu svoje moći, Red je dobio zadaću iz Rima da vojno pomaže braniti kršćane od lokalnog muslimanskog stanovništva. Time su se pridružili već postojećim viteško-redovničkim redovima Templara i Teutonaca. Kad je Jeruzalem osvojen 1291., vitezovi ivanovci ili hospitalci (kako su se tada nazivali), otišli su u egzil, te su se nakon 20 godina lutanja skrasili na otoku Rodosu. Bili su jaka vojska, s vrlo razvijenim vojnim vještinama, te su branili Rodos od mnogih napada. Ipak, 1523. morali su napustiti Rodos uslijed teških napada turskog sultana te su svoj dom pronašli na Malti. Tu su bili dok ih nije izgnala Napoleonova vojska 1798., a sredinom 19. stoljeća za stalno su dobili dom u Rimu. Otkada su napustili Maltu nisu se bavili vojnim aktivnostima, nego su se vratili karitativnim osnovama te danas imaju sponzorirane liječničke misije u više od 120 zemalja svijeta. Članstvo u Redu se ostvaruje pozivom, a odnedavno se ne mora biti plemićkog porijekla, što je očito u naglo poraslom broju američkih članova. Vođa reda se naziva princem i velikim meštrom, bira se doživotno u tajnoj konklavi, a izbor mora potvrditi papa.
Malteški red je jedini suvereni red na svijetu. Unatoč tome što nema čvrstog teritorija (osim svojeg sjedišta u Rimu, koje je eksteritorijalni posjed), Red uživa status suverenog entiteta pod međunarodnim pravom, s vlastitom putovnicom, poštanskom markom i novcem. U Ujedinjenim narodima ima status promatrača, zajedno s drugim nedržavnim entitetima poput Crvenog križa ili Suverenog vojnog viteškog reda Jeruzalemskog hrama (OSMTH ili vitezovi Templari, iako ova organizacija nije suverena na način kao što Malteški red jest). Red je prisutan u stalnim promatračkim misijama u New Yorku, Ženevi, Parizu, Beču, Rimu, Nairobiju i Bangkoku, s mogućnošću ulaženja u rasprave u svim tijelima Ujedinjenih naroda, osim u Vijeću sigurnosti. Red se osobito angažira na području javnog zdravstva, zdravlja trudnica i djece, iskorjenjivanju HIV/AIDS-a, malarije, kuge i tuberkuloze, bori se za prava žena i djece, pomaže u nesrećama, štiti civile u oružanim sukobima, potiče prava izbjeglica i migranata, te se zalaže za ekonomski razvoj i iskorjenjivanje siromaštva. Posebno se to odnosi na UN-ove agencije i urede kao što su UNHCR, WHO, OCHA, UNICEF, HRC, IOM i ECOSOC.
Malteški red ostvaruje diplomatske odnose sa 104 zemlje, a zanimljivo je da nema službene odnose sa Sjedinjenim Državama. Red se često optužuje za ponovno oživljavanje križarskog duha, katolički fundamentalizam te mnoge druge teorije zavjere. U muslimanskom svijetu je široko rasprostranjeno vjerovanje da su vitezovi Malte izravno utjecali na američku politiku u Iraku i Afganistanu, kao određenu probu za ponovne križarske vojne. Posljedično su islamisti nastojali napasti veleposlanstvo Reda u Kairu 2006. Članovi Reda su kao pojedinci, ali u službi Reda (poput atašea u veleposlanstvima) zabilježeni kao sudionici u raznim aferama (poput Blackwatera ili uloge dvostrukih špijuna tijekom Hladnoga rata).
Red ima mnoge poteškoće u određivanju svoje suverenosti, prema Konvenciji o pravima i dužnostima država, potpisanoj u Montevideu 26. prosinca 1933., te kasnije uzetoj kao deklaratornoj konvenciji u međunarodnom pravu. Da bi imala suverenost, država mora imati stalno stanovništvo, definiran teritorij, vladu te sposobnost ulaženja u diplomatske aktivnosti. Malteški red ima stanovništvo, ali ono je u cijelom svijetu i de facto podložno drugim suverenim državama; ima vladu i diplomatsku aktivnost, ali u posljednjih dvjestotinjak godina nema vlast nad zemljom. No, Red može biti suveren, jer niti je nastao kao teritorijalna sila niti je nestao nakon gubitka teritorija, ali ne mora nužno biti i država. U međunarodnom pravu postoje uvjeti koji daju suverenu osobnost organizacijama, pa tako i Organizaciji Ujedinjenih naroda. Međutim, Malteški red šalje svoje predstavnike u druge zemlje, te tvrdi da je sam država, baš kao što postoji i država Vatikan te suveren Sveta stolica (koji je i stvorio Malteški red), iako je sam papa bez teritorijalnih posjeda.
Vitezovi Malte su krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća optuživani da prodavaju titule, žive na neredovnički način te da koriste svoj diplomatski imunitet kako bi krijumčarili luksuzna dobra u Italiju. Budući da je Red odgovoran papi, rimski pontifi su pokušavali podjarmiti samovolju Reda. To je uspjelo papi Ivanu XXIII. koji je 1961. godine natjerao vitezove da prihvate novi ustav u kojemu papa postavlja kardinala patrona. Ta osoba izravno podnosi izvješća Papi, a prelati koji mu pomažu također moraju imati papinsko odobrenje. Tada je ujedno unesena klauzula da svakog izabranog velikog meštra reda mora potvrditi Papa. Prema članku 15.2.g Ustava Malteškog reda Veliki je meštar obvezan izvršavati djela Svete Stolice, ukoliko se ona odnose na Red, odnosno mora pratiti papina pravila. To je i logično, budući da Veliki meštar ili Princ ujedno uživa poziciju kardinala u Rimokatoličkoj crkvi. Red snažno lobira za tradicionalne katoličke vrijednosti, što se ponajviše vidi kroz zdravstvene ustanove o kojima skrbi, te ulazi u dogovore o zajedničkom djelovanju s ostalim zemljama s ciljem osnivanja ili jačanja zdravstvene skrbi, blagostanja ili humanitarnih usluga u zemlji ili zbog dogovora o okviru djelovanja za zajedničke aktivnosti.
Unatoč hvalevrijednom djelovanju, Red je često optuživan za krajnju krutost u katoličkom viđenju humanitarne i zdravstvene pomoći. Primjer toga je 45 milijuna dolara velika pomoć Hondurasu u borbi protiv AIDS-a. U zemlji gdje je 85 posto stanovništva katoličko, oko dva posto boluje od HIV-a/AIDS-a. Red u Hondurasu vodi Program otvorenih vrata, u kojemu, međutim, nema dostave prezervativa. No, u rijetkim slučajevima otpora strogoj vatikanskoj naredbi, hospicij u Hondurasu daje savjete o upotrebi prezervativa te mjestima gdje se oni mogu nabaviti. Slično tome, Red u Dominikanskoj Republici i Keniji, među ostalim zemljama, vodi prednatalnu i postnatalnu brigu za trudnice, uključujući one koje su žrtve silovanja. No, u tim klinikama, koje su komparativno najbolje opremljene, ne postoji mogućnost abortusa ili obrazovanje u smislu metoda planiranja obitelji (poput kontracepcijskih pilula). Radi se tek o nekoliko primjera koji pokazuju ovisnost Reda o Vatikanu. U slučaju Hondurasa vidljivo je da Red nema samo simboličku moć, već da može koristiti i prednost svojih financijskih sredstava kako bi se putem kvalitete zdravstvene usluge ostvarivao i cilj Reda, a to je širenje katoličkih vrijednosti. Zbog toga Red najviše lobira u onim zemljama koje imaju snažnu katoličku zajednicu, te im pristupa na način koji odgovara društvenom i političkom razvoju jedne nacionalne države. Honduras je svakako zemlja velike katoličke tradicije, te je kao takva sklona suradnji s Malteškim redom.
Red uspostavlja posebne ugovore s raznim zemljama, a ti ugovori često nalikuju konkordatima kakve Vatikan sklapa s drugim državama. Među njima su i neki ugovori koji pokazuju iznimnu moć u pregovorima i dogovorima. Tako je, primjerice, Red sklopio međunarodni ugovor o suradnji s Mađarskom, proširen 2010., prema kojemu Red regulira najvećeg mađarskog pružatelja socijalne pomoći, Mađarski malteški karitativni servis, budući da Red ima 900 stalnih zaposlenika, 12 tisuća volontera, šest bolnica i devet medicinsko-socijalnih centara. Trenutačno u Mađarskoj djeluje pet malteških organizacija koje putem 'posebnog aranžmana' između Malteškog reda i mađarske vlade imaju status vjerske organizacije. U Mađarskoj vjerske organizacije imaju pravo na državno financiranje te su izuzete od oporezivanja. Takav veliki posao Red je dobio zahvaljujući svom visokopozicioniranom članu Ottu von Habsburgu koji je 19. kolovoza 1989. financirao i pripremao u suradnji s Katoličkom crkvom u Mađarskoj tzv. Paneuropski piknik na mađarsko-austrijskoj granici, pri čemu je velik broj Istočnih Nijemaca i Čeha prešao granicu, pokazujući simboličan pad Željezne zavjese. S ulaskom Paneuropske unije kao političke platforme u Mađarsku, priliku za formiranje nove zdravstvene skrbi dobio je i Malteški red. Povezanost mađarskog disidentskog pokreta s europskim konzervativnim krugovima tako je rezultirala izravnim uspjehom za Malteški red u reformi zdravstvenog sustava u zemlji koja je uskoro proglašena najuspješnijom i najbržom tranzicijom bivšeg Varšavskog bloka.
U slučaju ugovora s Mađarskom, Red pokazuje također iznimnu simboličku i utilitarnu moć, utjecajem na političke krugove, tranziciju i zdravstvo. Putem javne diplomacije Otta von Habsburga i njegove Paneuropske unije zapravo se širio i lobistički utjecaj Malteškog reda, a sve zbog činjenice da je Otto von Habsburg bio malteški vitez. Kao takav, moć njegovog lobiranja znak je moći korporativne diplomatske strategije Malteškog reda, koji ga je pozvao u svoje članstvo kao nasljednika dinastije i predvodnika moderne obitelji Habsburg. Otto von Habsburg lobirao je među disidentima i katoličkim svećenicima u Mađarskoj, povezujući se tako s onima koji su najbliži ideji Malteškog reda te podupirao konzervativnu političku struju u novonastalom demokratskom mađarskom sustavu. Time je Habsburg, ali i Malteški red, dugotrajno vezao Mađare i mađarsko zdravstvo uz katoličke bioetičke vrijednosti, ali isto tako dobio pobornike među mađarskim konzervativnim političarima.
Donedavno isključivo pravo plemstva da budu pozvani u Red na čelna je mjesta postavljalo članove moćnih europskih plemenitih obitelji, koji su usko povezani s Katoličkom crkvom, ili u suradnji s drugim kršćanskim denominacijama. Povezujući se s kraljevskim i plemićkim obiteljima, svećenstvom i intelektualcima, redovi su stvorili lobističku mrežu koja ispunjava cjelokupne i dugotrajne ciljeve. U slučaju Malteškog reda lobistička moć vitezova ima vidljivog utjecaja u drugim državama. No, okolnosti koje su dovele do gubitka teritorija i pomutnje oko suverenosti Malteškog reda, na kraju su oslabile red do te mjere da je postao de facto vazal Vatikana. No, iako ustav Malteškog reda vrvi vatikanskim nadzorom, ipak postoji usklađena autonomija djelovanja Reda, kao i izniman značaj njegovih vitezova.
Vezano uz temu:
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (I. dio) 
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (III. dio): Neke poveznice masona i jugoslavenske diplomacije 
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (IV. dio): Red Garte 
Stvarna moć i uloga elitnih i tajnih društava (V. dio): Ukrajinski klanovi 
Stvarna moć i uloga elitnih i tajnih društava (VI. dio): Crno plemstvo 
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
