Često se među teoretičarima zavjere spominje skupina Bilderberg, ali prema sastavu i djelovanju daleko je veća moć političkog i korporativnog lobiranja kroz Red podvezice (Order of the Garter). Ovaj moderni viteški red osnovao je Edward III. još 1348. da bi postao danas najprestižniji britanski red, iako je po rangu niži od vojnog Viktorijinog križa i Križa sv. Jurja. Svi članovi Reda Garte biraju se isključivo prema željama britanskog suverena. Članstvo je ograničeno na suverena, Princa od Walesa, te ne više od 24 članova. U njemu sudjeluju i tzv. supernumerariji a to su članovi britanske kraljevske obitelji i strani monarsi. Novi članovi se uvijek najavljuju na Jurjevo, kada se slavi svetac zaštitnik reda.
Red Garte je zapravo najvidljiviji oblik političkog, elitnog, kulturnog i financijskog usmjerenja britanske kraljevske obitelji. Prema nizu ustavnih dokumenata koji čine skup nepisanog britanskog ustava, današnja kraljica Elizabeta II. ima svoju vladu, ali njome ne upravlja (engleski, she reigns, but does not rules). Od nje se očekuje nepristranost, uravnoteženost, simboličnost ujedinjenosti britanskog otočja i Commonwealtha, te potpuna predanost dužnosti suverena. Za razliku od mnogih drugih europskih monarha, krunidba se ne obavlja u parlamentu već u katedrali, nakon što se budući kralj ili kraljica pomaže svetim uljem. Na taj način je engleski vladar poseban jer je obvezatan prema narodu i prema Bogu, te ne može odstupiti s prijestolja osim abdikacijom koja za sobom nosi i egzil.
Britanskoj kraljici pomaže niz ureda i savjetnika, ali ona sama nema drugog oblika djelovanja osim kroz viteške redove koji su pod njezinom ingerencijom. Neki redovi su opći i puni lordova, kao što je Red britanskog carstva (Order of the British Empire, OBE), kojim se odlikuju brojni odličnici u društvu i čime oni dobivaju mogućnost ulaska u britanski Dom Lordova. Ali, Red Garte je nešto posebno, jer kraljica sama bira njezine članove po vlastitom nahođenju.
Njih ipak predlažu drugi članovi. Svaki član može predložiti devet kandidata, od kojih trojica moraju imati položaj grofa (earl) ili više, trojica položaj baruna ili više, te trojica položaj viteza ili više. Kraljica potom bira koliko je potrebno kandidata za popunjavanje konačnog broja Reda i nije obvezna izabrati one koji dobe najviše nominacija. Od 18. stoljeća, suveren je birao na prijedlog vlade, ali nakon sporazuma 1946. s premijerom Clementom Attleejem i vođom oporbe Winstonom Churchillom, monarh može sam birati članove.
Uz 24 člana, dolaze i supernumerariji, odnosno kraljevski vitezovi i dame Garte, koji pripadaju kraljevskim obiteljima. Tako su danas supernumerariji svi članovi uže kraljičine obitelji, a od stranih monarha u Garti su Veliki vojvoda Jean od Luksemburga, danska kraljica Margarethe II., švedski kralj Carl XVI. Gustav, španjolski kralj u miru Juan Carlos, nizozemska kraljica u miru Beatrix, japanski car Akihito, norveški kralj Harald V. te španjolski kralj Felipe VI.
Daleko je zanimljiviji sastav kojega je kraljica Elizabeta napravila za svoje viteške pratitelje u Garti. Među njima su viđeniji britanski i svjetski političari kao bivši glavni tajnik NATO-a i ministar vanjskih poslova Lord Carrington, bivši veleposlanik sir Antony Acland, bivši premijer sir John Major, bivši guverner Gibraltara Lord Luce. Potom su tu brojni bivši vojni zapovjednici i suci, te bankari i pravnici, uključujući barunicu Manningham-Buller, nekadašnju čelnicu obavještajne službe MI5 i bivšeg guvernera Engleske banke Lorda King of Lothbury. Bankar i poduzetnik Lord Ashburn i poduzetnik Lord Sainsbury of Preston Candover također su članovi Garte. Ovaj sastav pokazuje gdje leži zanimanje kraljevske obitelji – to su redom vojno-politički krugovi, zajedno s obavještajnim sustavom, bankarskim sektorom i sudstvom. Nema umjetnika ni kulturnih djelatnika, akademskih profesora niti liječnika.
Korporativna mreža Reda Garte, međutim, ide onkraj predivnog rituala i prekrasnog ruha koje nose Vitezovi i Dame. Red je usko povezan s protestantskim Redom sv. Ivana Jeruzalemskog, odnosno reformiranim kršćanskim redom koji se odvojio nakon reforme Martina Luthera i nastanka anglikanaca od katoličkog Malteškog reda. Ipak, Garta gaji odnose i s Maltežanima. Brojni su članovi Reda Garte ujedno članovi drugih skupina, uključujući masonskih i paramasonskih loža. Smatra se da je mreža poznanstava i patronstava tolika da kraljevska obitelj upravo preko Reda Garte nadzire ili vodi brojne organizacije, društva, udruženja, klubove, skupine, institute, fondacije, korporacije, banke, pa čak i privatne odnose. To ne čudi s obzirom da su članovi Reda najuži krug javnih dužnosnika koji su postali privatno vijeće kraljice Elizabete II. Radi se o najelitnijoj organizaciji u kojoj se bez sumnje dijele neke državne tajne i koja u mnogočemu savjetuje kraljicu oko njezinih postupaka i koraka. Britanska monarhija je jednostavno sastavljena na takav način da monarh teško može djelovati bez Reda Garte.
Zbog toga Red i postoji kontinuirano otkako ga je stvorio Edward III. Nikad nije dovedeno u pitanje njegova opstojnost ili osobine članstva. Osnovan je 40 godina nakon što su započeti progoni templara, prve prave međunarodne organizacije nedržavnog oblika na tlu Europe. Brojna su mišljenja samog početka ove srednjovjekovne viteške skupine, ali crveni jurjev križ na bijelom polju je iznimno sličan simbol službenom templarskom obilježju. Kroz povijest se pokazalo da su viteški redovi središnje oruđe političke kulture visokog Srednjeg vijeka i novodoblja. U Tudorovskoj Engleskoj, Red Garte je zapravo činio diplomaciju dvora, a u idućim stoljećima i stožernu političku moć protestantizma. Popis članova, međutim, nije onakav kakav bi možda prvo došao na pamet. Čak i u dvadesetom stoljeću, tek su pet premijera bili članovi Reda (sir Keith Holyoake, barun James Callaghan, sir Edward Heath, barunica Margaret Thatcher i sir John Major). Sličan se sastav uviđa i u povijesti jer su većina članova bili veliki i široj javnosti nepoznati veleposjednici, plemstvo, bankari i vojni časnici. Kontrola nad zemljom, nasljedstvom, financijama i silom najvažnije je usmjerenje Reda Garte, od svog začetka pa do danas i dobro opisuje ponekad i romantiziran, ali svakako stvaran svjetonazor britanskog plemstva. Naposljetku, Red Garte može biti dobro objašnjen uvidom u smisao današnje monarhije. U prošlosti je vladar održavao svoju kraljevsku kuću na vlasti širokim savezom s plemstvom i njihovim vojskama.
Centralizacijom zemlje i hobsovskom mišlju nastanka parlamentarne monarhije i državnog monopola na korištenje sile, vladar je postao simbolom vlasti i državnog jedinstva. Kroz tradiciju se čuva identitet zemlje, ali se ujedno i podržava nastavak monarhijskog uređenja. Nije stoga čudno da se kroz 20. stoljeće nije zamijenila niti jedna vladajuća kuća na europskim prijestoljima. No, u državama poput Velike Britanije, gdje i dalje postoji stratifikacija moći i bogatstva temeljena na položaju, naslovu, plemstvu i klasnoj odrednici blagostanja, kraljevska kuća Windsor koristi ultrakonzervativne načine ostanka na vlasti kao da se nije dogodio obrat u načinu vladanja. Plemstvo je zapravo i dalje na vlasti, u područjima u kojima su i prije bili, a prolazni mandati političara i premijera pokazuje da do promjena dolazi teško, ako uopće. Potez premijera Tonya Blaira u ukidanju privilegija nebiranog Gornjeg doma britanskog parlamenta, Doma Lordova, bio je jedan od najrevolucionarnijih poteza mandatnog političara u Britaniji u posljednjih par stoljeća. Ipak, i taj potez je bio tek simbolika borbe onih s kratkotrajnim mandatima protiv onih s vječnim mandatima.
Vezano uz temu:
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (I. dio) 
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (II. dio): Malteški red 
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (III. dio): Neke poveznice masona i jugoslavenske diplomacije 
Stvarna moć i uloga elitnih i tajnih društava (V. dio): Ukrajinski klanovi 
Stvarna moć i uloga elitnih i tajnih društava (VI. dio): Crno plemstvo 
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
