Nakon raspada Sovjetskog Saveza u devedesetima, Ruska ratna mornarica je pokušala prilagoditi svoje pomorske snage iz Hladnog rata novim uvjetima obilježenima poteškoćama u održavanju flote i manjku financijskih sredstava. Kako se rusko gospodarstvo poboljšalo nakon 2000. nove ideje su započete o povratku snažne ruske mornarice na svjetskoj sceni. Širok program ponovnog naoružanja pokrenut je 2011., a rusko Ministarstvo obrane prema tom programu treba dobiti sto novih ratnih brodova do 2020. godine, među kojima je 20 podmornica, 35 korveta i 15 fregata. Svakako je novi trenutak u razvoju ruske mornarice aneksija Krima, čime se ponovno Moskva okrenula jačanju svoje pomorske snage na Crnom moru. Ovdje bi trebalo doći 18 novih plovila i podmornica.
Na kraju Hladnog rata 1991. Sovjetska mornarica je imala oko tisuću bojnih brodova, u što se uklapa sve od malih patrolnih čamaca do velikih nosioca zrakoplova. U tom razdoblju povijesti, Sovjetska mornarica je imala iznimno važnu stratešku ulogu u potencijalnom ratu sa Zapadom. Mornarica je bila važno oruđe odvraćanja jer su sovjetske podmornice bile nuklearne ili su imale mogućnost ispaljivanja projektila s bojevim glavama. Ujedno je mornarica imala zadatak prve crte obrane sovjetskog područja, a gdje je bilo moguće, prekidala je komunikaciju NATO-a.
Nakon propasti Sovjetskog Saveza i kraja Hladnog rata, mornarica se raspustila i reformirala u modernu rusku mornaricu. Počeli su najteži dani ove nekoć slavne mornarice jer nije bilo dovoljno financijskih sredstava za održavanje velike pomorske sile, njezine sposobnosti su sišle na niske grane, a programi obnove su utihnuli. Takvo se stanje održalo sve do 2002., kada se već osjetio i problem manjka obrazovanog kadra. Konačno je 2009. bivši zapovjednik Sjeverne flore admiral Vjačeslav Popov izjavio da će Ruska ratna mornarica doživjeti snažan pad sposobnosti do 2015. ako se ne preokrenu trenutačni brodograditeljski planovi i ne dobiju nova plovila.
Ovakvo je stanje vladalo i nakon što je Vladimir Putin došao na vlast. Sam je zagovarao financiranje velikih modernizacijskih programa za ratno zrakoplovstvo i ratnu mornaricu, ali je mnogo toga ostalo samo na riječima. Katastrofa podmornice Kursk 2000. bila je prekretnica. Ova tragedija je donekle bila simbol propasti mornarice i snažan poziv u pomoć. Nedostatak discipline, zastarjela tehnologija, nemarnost i loše upravljanje bili su navedeni kao razlozi gubitka ove mornarice i njezine posade. Tada je započela velika modernizacija čiji kraj očekujemo tek tamo negdje 2030. godine. Ali na tom putu su brojne poteškoće.
Među njima jest činjenica da Ruska ratna mornarica ima daleko manje brodova od sovjetske, otprilike četvrtinu manje. Uz to, specifičnost je ruske pomorske sile što mora biti zemljopisno odvojena. Stoga Rusija danas ima Sjevernu, Tihooceansku, Crnomorsku, Baltičku i Kaspijsku flotu. Ali, Rusija je zadala istu viziju i misiju svojoj mornarici kakvu je imala Sovjetska mornarica. Ona bi trebala imati veliku ulogu u odvraćanju stalnim patroliranjem i nadzorom plave granice, a podmornice bi trebale čuvati nuklearnu okosnicu države. Uz ovu misiju, koja se veže za izlazak na otvorena mora, Ruska ratna mornarica ima zadatak štititi rusku obalu od bilo koje vanjske sile i osigurati da Rusija ne bude napadnuta s mora. Međutim, ti zadatci su vrlo teški jer Rusija danas jednostavno nema dovoljno brodova i podmornica kojima bi izvršila te zadaće, a ona plovila koje ima su prastara. I brodogradilišta su u velikoj potrebi modernizacije te ovise o komponentama iz uvoza, ponajviše sa Zapada. Sankcije koje su nametnute Rusiji tijekom ukrajinske krize dodatno postaju pritisak za rusku mornaricu i brodogradnju.
Kremlj ima viziju ruske mornarice kao sile koja će iskazivati rusku moć na globalnoj razini. Međutim, ta je vizija za sada samo san. Mornarica se može podičiti jedino nuklearnim podmornicama, ali nema oružja koje bi tvorilo snažnu pomorsku silu. Doista, ruske vlasti su to shvatile i pružile nekoliko pomorskih strategija, među kojima se poziva na izgradnju između tri i pet nosioca zrakoplova. Zbog financijskih poteškoća nije napravljena narudžba niti za jedan. Stoga je Rusija okrenula svoje ideje k taktici korak-po-korak i prije svega će se baviti osposobljavanjem mornarice koja može kontrolirati ruske državne vode i blisko otvoreno more. Pri tome se osobito ističe interes za prisustvo u Atlantskom oceanu i u području Arktika. Atlantik je potencijalno područje odnosa snaga multipolarnih sila, ne samo NATO-a i zapadnih zemalja, već i Kine. Arktik je životno važna strateška regija koja pruža nevjerojatnu gospodarsku i resursnu vrijednost, uz pronalaženje novih puteva povezivanja Tihog i Atlantskog oceana.
U srednjoročnom razdoblju se ruska mornarica može spasiti samo ekstenzivnim poboljšanjem postojećih brodogradilišta i stvaranjem novih. Svjedočiti propasti ratne brodogradnje je već stvarnost. Bojni brodovi klase Kirov, ponos nuklearne mornarice Sovjetskog saveza, primjer je toga. Od četiri takva plovila, dva su morala biti izbačena jer su došli u takvo stanje kvara da nije bilo smisla popraviti ih. Jedan brod, Petar Veliki, je u aktivnoj službi, dok drugi, Admiral Nahimov, bi se trebao vratiti u flotu 2018. kada se očekuje njegov popravak. Kirove bi trebao zamijeniti Project 23560E Škval Lider, 18.000 tona težak brod opremljen S-500 protuzračnim sustavom i P-800 supersoničnim protubrodskim projektilima. Trebao je biti porinut u ljeto prošle godine, ali još nema vijesti o njegovom završetku. Koliko će realan biti širok program prilagođavanja brodskih klasa iz Sovjetskog doba (osobito zamjena Sovremenij i Krivak klase s novim fregatama klase Admiral Gorškov i Admiral Grigorovič) vidjet će se u rujnu ove godine, kada će državni obrambeni program 2018.-2025. biti dovršen i predstavljen javnosti.
Prema prvim najavama, Moskva će značajno umanjiti ruske pomorske težnje i dati veći fokus na kopnene snage. Razlog je ponajviše financijski, što se vidi i u obrambenom proračunu za ovu godinu koji je Kremlj smanjio za pet posto. To je prvo smanjenje obrambenog proračuna od devedesetih, što znači da Rusija neće modernizirati 70 posto svojih snaga do 2020. kako je isprva planirano. Zapravo, u novom programu 2018.-2025. može se ovim novcima ostvariti tek polovica želja Ministarstva obrane. Tu će mornarica teško stradati, osobito brodovi.
Komponenta koju Rusija neće smanjivati jesu nuklearne podmornice. Tradicionalno je glavna obrambena briga ruske vojske nuklearno odvraćanje, što uključuje kopnene projektile, zrakoplove bombardere s nuklearnim bojevim glavama i podmornice s nuklearnim projektilima. Sovjetska se baština ovdje najviše osjeća jer je tijekom Hladnog rata brodovlje bilo produžetak iznimno hvaljene i poštivane podmorničke sile. Osim u podmornice, Rusija planira uložiti u strateški zračni prijevoz i modernizirane borbene zrakoplove, a glavni zemljopisni fokus bit će Baltičko more, Ukrajina i Kavkaz, uz Združeno strateško arktičko zapovjedništvo koje će dobiti zaseban status vojnog distrikta do 2020.
Ruska pomorska modernizacija će stoga morati pričekati, jer je trenutačno Moskva u potrebi odabira između pomorske i kopnene snage. Na papiru, ruska mornarica bi trebala jačati rusku snagu na globalnoj razini i braniti rusku obalu, ali nepovoljno financijsko okruženje to jednostavno priječi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
