Potpuno razumjeti što se trenutačno događa u Egiptu možda je i nemoguće, barem u potpunosti. Mnogi istaknuti analitičari i poznavatelji prilika na Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi okušali su se zadnjih 48 sati u pojašnjavanju aktualne situacije. To im je pošlo za rukom tek djelomično, ponajviše zbog činjenice da su pritom čvrsto "zauzeli stranu" što je u ovako kompleksnom sukobu jednostavno nemoguće. Tako primjerice poznati analitičar Pepe Escobar tvrdi kako je general Sisi "saudijski čovjek" te sukladno tome radi u interesu SAD-a i Izraela. S druge strane ljudi kao što je Webster Tarpley tvrde kako će Sisi pomrsiti imperijalističke planove i promaknuti se u novog Nassera.
(za uvod u aktualno preporučamo prvo pročitati: Analiza: Kraj Arapskog Proljeća - brutalna eliminacija Muslimanske Braće u Egiptu i početak novih velikih promjena na Bliskom Istoku)
S egipatskih ulica: kontradikcije o američkoj potpori
Tko je u pravu kada govorimo o ove dvije struje shvaćanja egipatskog sukoba? Možda nitko, možda oboje. Problem je u tome što je situacija kompleksna na više razina. Ako pratimo bilo koju struju već na idućoj razini naići ćemo na kontradikcije. Nigdje te kontradikcije nisu toliko izražene kao na samim ulicama Egipta pa tako imamo pro-Morsi skupinu koja nosi plakate na kojima su Sisi i Obama ili pak aluzije da je Sisi "izraelski čovjek".
Na jednom uvredljivom plakatu kojeg ovih dana nose pristaše MB-a, glavni zločesti "faraon" je Obama, a Sisi i ElBaradei su prikazani kao "izraelsko-američki psi". No, s druge strane anti-Morsi prosvjednici imaju svoje verzije uvredljivih plakata, kao što je plakat na kojem se Sisija ističe kao heroja, dok je Obami "dodana" brada uz poruku: "Obama prestani podupirati terorizam", očita referenca na pripadnike Muslimanske Braće.
Možda nema smisla obraćati pažnju na ovakve uvredljive plakate, no treba primijetiti kako je njih i njihovih varijacija na prosvjedima zaista mnogo. Izgleda kako se pro-Morsi i anti-Morsi prosvjednici mogu složiti u jednom - da konce njihove sudbine uvelike određuje SAD. Prostor za zajednički jezik i ujedinjenje? To se neće dogoditi, jer i jedna i druga strana misli da SAD podupire ovu drugu.
Anti-Morsi poruke:
Anti-Morsi prosvjednici
Anti-Morsi prosvjedniciTko je od njih u pravu? Moglo bi se reći kako su djelomično oboje u pravu. Washington još uvijek nema jasnu strategiju po pitanju koju će stranu podržati te se lako mogu desiti oba scenarija. S jedne strane nisu imali ništa protiv kada su Muslimanska Braća došla na vlast, dok s druge i dalje imaju utjecaj na vojsku koju snabdijevaju novcem i oružjem. Obamina kritika pokolja pristaša MB-a u Kairu bila je izuzetno mlaka. Nije rekao ništa značajno osim da bi se suprotstavljene strane trebale "dogovoriti". Iz tog komentara ne može se iščitati apsolutno ništa osim očitog - SAD budno prate razvoj događaja i konačnu odluku će tek donijeti kada se stvari dodatno iskristaliziraju.
Pro-Morsi poruke:
Pro-Morsi Hamas prosvjednici prozivaju Sisija za "pomaganje Židovima" te glorificiraju Hitlera
Pro-Morsi pprosvjednici ističu "neprijatelje", na plakatu se nalaze Sisi, Maliki i Assad
Suprotstavljene strane na egipatskim ulicama jedna drugu optužuju za suradnju s "imperijalistima i cionistima" bez previše argumenata. Ove izjave služe samo u svrhu uvrede. No zanimljivo je primijetiti kako su im "uvrede" identične.
Jedna stvar je sigurna - sve što se upravo događa u Egiptu podložno je znatnom uplitanju stranih sila od samog početka. Danas ćemo pokušati analizirati tko zaista stoji iza koga, koji su im ciljevi i koji su stvarni argumenti za takve konstatacije.
Od Nasera do Sadata - od autonomije do veleizdaje
Krenimo redom - prvi odnos na koji se moramo osvrnuti je odnos između egipatske vojske i SAD-a. Nasser je bio problematičan za SAD-a jer, unatoč "nesvrstanosti", bio je u poprilično dobrim odnosima sa Sovjetima. Nassera 1970. nasljeđuje Anwar Sadat. Tu počinje zatopljenje odnosa - Sadat prekida savezničke odnose sa SSSR-om, potpisuje mir s Izraelom te kreće s "otvaranjem" egipatske ekonomije. Idealan čovjek za američke interese po gotovo svim točkama.
Egipatski predsjednik Anwar Sadat, američki predsjednik Jimmy Carter i izraelski premijer Menachem Begin - 1979. za vrijeme potpisivanja mirovnog ugovora između Izraela i EgiptaPrekid odnosa sa Sovjetima, mir s Izraelom, sve to može proći, no njegova "liberalizacija" ekonomije bio je možda i najveći veleizdajnički čin u povijesti Egipta. Kada danas gledamo nemire u Egiptu i kaos koji je teško adekvatno pojasniti, pomaže da se vratimo na točku gdje su svi problemi počeli, a ta točka je upravo Sadatova veleizdaja nacionalne ekonomije. 1977. diljem Egipta izbijaju masovni nemiri koji će se kasnije nazivati "pobuna za kruhom".
"Pobuna za kruhom" - nemiri u Egiptu nakon podilaženja MMF-u i Svjetskoj BanciStotine tisuća pripadnika donje klase ustalo je protiv mjera MMF-a i Svjetske Banke kojima su ukinuti državni poticaju za osnovnu prehranu. U jednom danu ubijeno je preko 80 prosvjednika te je morala intervenirati vojska kako bi se sukobi zaustavili.
Dvije godine kasnije Sadat potpisuje mirovni sporazum s Izraelom u Washingtonu. On i tadašnji izraelski premijer Menachem Begin dobivaju oboje Nobelovu nagradu za mir, a SAD kreće s potezima koji će taj mir učiniti dugoročnim, u provom redu s financijskom "pomoći" za egipatsku vojsku. Sadat će ostati na vlasti još dvije godine, 1981. biva ubijen u atentatu u Kairu za vrijeme ceremonije, ubio ga je pripadnik militante skupine "Egipatski Islamski Džihad". Napad je trajao oko 2 minute. Osim Sadata ubijeno je još 11 osoba, uključujući kubanskog ambasadora, omanskog generala i koptskog biskupa. Među ranjenima bio je i tadašnji potpredsjednik Egipta, Hosni Mubarak, koji će nakon atentata preuzeti funkciju predsjednika i držati je sve do početka 2011.
Hosni Mubarak i Anwar SadarPrljava rabota i dostava željeza: prava istina o američkoj "vojnoj pomoći" za egipatsku vosjku
Za vrijeme Sadat-Mubarak ere Egipat gubi svoj značaj u međunarodnoj areni te postaje pro-američki satelit. Naravno, imati jedan Egipat apsolutno pod svojom kontrolom nije jeftina stvar. Washington je od 1979. pa sve do danas svake godine slao milijarde dolara kontinuirano kupujući odanost egipatske vojske i političke elite. Više desetaka milijardi USD "vojne i ekonomske pomoći" poslano je od 1979. do danas za Kairo.
Ekonomska i vojna pomoć SAD-a Egiptu od 1998. do 2010. Primjećujemo kako ekonomska pomoć pada iz godine u godinu, dok vojna "pomoć" ostaje konstantnaVelik je to novac, no zapravo je sitnica ako uzmemo u obzir što SAD za taj novac dobiva - dobivaju glavno uporište na sjeveru Afrike iz kojeg mogu kontrolirati ogroman prostor Afrike, Bliskog Istoka i šire.
Većina zemalja, uključujući i najveće američke saveznike, zahtjeva da im SAD minimalno tjedan dana unaprijed javi ako neki američki vojni zrakoplov treba proći kroz njihov zračni prostor. Ne i Egipat, The New York Times piše kako Egipat daje doslovno "gotovo automatsko odobrenje za prelijetanje američke vojske, opskrbljivanje za rat u Afganistanu i provođenje anti-terorističkih operacija na prostoru Bliskog Istoka, Jugozapadne Azije i Roga Afrike".
Ta "milijarda i nešto" koja se svake godine otima od američkih poreznih obveznika sada i ne zvuči tako puno kada znamo kakve ogromne beneficije SAD dobiva za taj novac. No, to nije sve - koliko egipatska elita dobiva od ovoga u svoje ruke nije poznato, no "vojni dio" pomoći zapravo nije pomoć Egiptu, već primarno američkim proizvođačima oružja. Ovaj proces bismo mogli opisati ovako: američka vlada uzima novac od vlastitog naroda, "provlači ga" kroz egipatsku vojnu elitu, te taj isti novac u konačnici završava u džepovima američkih proizvođača oružja. Za SAD je ovo odličan posao, iz njihove perspektive zaista bolje ne može.
Novac od američke "pomoći za egipatsku vojsku" nikada zapravo ne stiže do Egipta
Egipatska elita dobiva novac od SAD-a, to je neupitno, no nije poznato koliko i kako. Naime, financijska "vojna pomoć" od preko 1 milijarde USD koju SAD svake godine izdvaja za egipatsku vojsku, nikada zapravo ni ne stiže do Egipta. Proces je ovakav: Kongres odobri novac (za ovu godinu odobreno je 1,39 milijardi USD), novac se šalje u Banku Federalnih Rezervi u New Yorku, tada se prebacuje u poseban fond pri američkoj riznici te nakon toga, u konačnici, u ruke američkih proizvođača tenkova, zrakoplova i drugog oružje koje se dostavlja Egiptu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
