Ukrajinska kriza počinje zabrinjavati i one koji su je do jučer smatrali dalekom. Sada se tih nekoliko stotina kilometara više i ne čini kao tako velika distanca. Promatramo balansiranje između mira i eskalacije - ono čemu smo svjedočili do sada moglo bi se brzo pretvoriti u nešto znatno veće. Strah se s pesimista širi i na realiste, a nekoliko detalja zadnjih dana povod je tome - Ukrajina više ne prijeti da će ući u NATO, sada otvoreno nudi svoj teritorij ovoj vojnoj alijansi koja je morala nestati, ili se bar ukopati, u trenutku kada su DDR i BRD, uz blagoslov tadašnje sovjetske administracije na odlasku, postale jedna ujedinjena država.
Ukrajina je samu sebe pozvala u klub, a ovog tjedna će taj klub, za vrijeme summita u Walesu koji se održava 5. i 6. srpnja, morati nešto i reći po tom pitanju. Nije svaka prisutnost članstvo - drugim riječima, NATO trupe bi se mogle naći na teritoriju Ukrajine čak i ako postane "polu-članica". Tu su razni termini koji zapravo znače slične stvari - "važan NATO partner" je jedan od njih. Bez obzira koju terminologiju koristili, ako NATO trupe počnu ulaziti u Ukrajinu to će biti loš dan za Europu.
Što će se točno desiti, i hoće li se uopće nešto značajno po tom pitanju desiti, znati ćemo već do kraja ovog tjedna. No, kako se jedna strana otvara prema eskalaciji, tako je počela progovarati i druga - Putinovi komentari od kojih se najsnažnije upamtio onaj "mi smo najveća nuklearna sila, nemojte se zezati s nama" nikoga ne bi trebali ostaviti ravnodušnima.
Rješenje bez pobjednika odagnalo bi ove neugodne prognoze. U interesu je naroda Europe da budemo slobodni od ovakvih eventualnosti. Uz sve probleme s kojima se kao narodi Europe suočavamo, od novih faza autohtone europske anti-radničke revolucije do institucionaliziranog zastrašivanja od povratka ekstremista s bliskoistočnih bojišta, zaista nam ne trebaju ružni snovi o gljivama na horizontu.
Moraju popustiti malo jedni i malo drugi. Na to bi ih razum trebao usmjeravati, ali uznemirujuća je činjenica da se to ne događa tako često. Kada govorimo o tome, treba reći i ovo - moderni jastreb, onaj kojem je militarizam povoljna slika svijeta, danas sebe naziva "analitičarom", "poznavateljom prilika" i "stručnjakom". Ti ljudi često ostavljaju dojam kao da svoje analize kroje poput strojeva, bez imalo osjećaja za magnitudu tragedije kojoj se Europa otvara ukoliko se ovaj tragičan sukob ne završi u najbržem mogućem roku.
U ekonomskoj i geopolitičkoj teoriji, nulta suma predstavlja situaciju u kojoj dobitak ili gubitak jednog sudionika točno odgovara gubicima ili dobicima drugog (ili drugih) sudionika. Drugim riječima, ako se ukupni dobici svih sudionika zbroje, a zatim oduzmu svi gubici, zbroj će iznositi nula. Ili u prevedenom značenju - nulta suma u slučaju Ukrajine znači da će jedan sudionik ove opasne igre biti apsolutni gubitnik, a drugi apsolutni pobjednik.
Ali ne, to nije nešto na što bismo trebali pristati. Takvu prognozu, takav ishod, narodi Europe u ovom opasnom trenutku moraju glasno i jasno odbaciti. Ako se protiv bilo čega toliko trebao podići glas, onda ga sada treba podići protiv nulte sume u Ukrajini jer ona hoće, gotovo da mora, donijeti tragediju kao jedini ishod.
Jedni i drugi tvrde kako druga strana "igra" prema nultoj sumi kao jednom eventualnom ishodu. Da li je tako? I nije bilo baš tako od samog početka, ali danas, već je teže reći. Sama činjenica da se toliko spominje ovaj radikalan pristup na neki način ga čini izvjesnim, jedinim.
Nulta suma u slučaju Ukrajine, tj. njena dva potencijalna ishoda u tom kontekstu, posve su jasna. Prema jednom Rusija bi se protezala do Dnjepra, a zagovornici ovog ishoda ozbiljno se bave debatama na koji način bi se pravilno u tom slučaju valjalo podijeliti Kijev. Nema pokazatelja da je ovo, pa makar i prikriveni, službeni stav vodstva Ruske Federacije, ali ovdje ni ne govorimo o političkom vodstvu, govorimo o jednoj ogromnoj para-nomenklaturi koja se sastoji od zbijenih redova "analitičara" i "stručnjaka" kojima su esencijalne životne odrednice usko vezane uz linije na zemljopisnim kartama.
Drugi ishod nulte sume je onaj u kojem Ukrajina postaje EU i NATO članica, a njen teritorij bastion vojne sile koja će držati Rusiju na nišanu. U tom ishodu Ukrajina također postaje domaćin anti-raketnog štita koji je, navodno, inicijalno osmišljen kao obrana Europe od zemalja poput Sjeverne Koreje (činjenica da su neki vjerovali u ovo zaista može izazvati osjećaj anksioznosti i nelagode), a sada se već i otvoreno potvrđuje kako će njegova uloga biti (što je uvijek i bila) da drži Rusiju na meti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
