Faksimili dokumenata Službe sigurnosti Ukrajine (SBU) s oznakom 'strogo povjerljivo' iz srpnja 2014. godine, koji su jučer procurili u javnost, otkrivaju detalje provođenja specijalne operacije za uništavanje dokaza o eksploziji zrakoplova nad Donbasom 17. srpnja 2014. godine. Tog je dana nad istočnom Ukrajinom ubijeno 298 ljudi, kada je kod sela Grabovo srušen putnički zrakoplov 'Boeing 777' Malaysia Airlinesa na letu MH-17 od Amsterdama prema Kuala Lumpuru. U izvještaju Međunarodna istrage tragedije iz rujna prošle godine navedeno je da su MH-17 srušili proruski pobunjenici raketom Buk, ruske proizvodnje. No, strogo povjerljivi dokumenti koji su jučer dospjeli u javnost ruše ove zaključke, jer ukazuju da su ukrajinske službe zataškavale istinu.
Ukratko, četiri objavljena dokumenta svjedoče o izvještajima, uputama i naredbama koja su razmjenjivali zapovjednici SBU na terenu sa šefovima iz sjedišta SBU u Kijevu:
- Kako provesti posebne mjere za uništavanje dokaza o posebnoj operaciji.
- Provesti učinkovite preventivne mjere među svjedocima posebne operacije od 17. 07. 2014.
- Identificirati i zadržati svjedoke eksplozije putničkog zrakoplova.
- Pregrupirati vojnike koji su obavljali službu u području sela Grabova u Donjeckoj regiji.
- U okviru provođenja posebne operacije uništiti sve materijale koji ukazuju na prisutnost borbenih zrakoplova za obavljanje borbene misije u ovoj oblasti 17. 07. 2014.
Pred nama je materijal od kojeg se doista ledi krv u žilama, ali ključno je pitanje – jesu li ovi dokumenti zbilja autentični? Prije nego dublje zaronimo, navedimo osnovno o materijalu. Do njega je došla i prva ga je objavila on-line redakcija ruskog političkog mjesečnika 'Strogo povjerljivo', koja o svom izvoru navodi: 'Čovjek koji nam je predao dokumente uvijek se pojavljuje niotkuda i nestaje negdje'. Redakcija navodi da je prije objave materijal odnijela na provjeru kod 'jednog veterana Lubjanke' (sjedište FSB-a, nekada KGB-a). Taj veteran je potvrdio novinarima da su dokumenti napravljeni prema pravilima ureda iz vremena KGB-a (terminologija, forma teksta, raspored potpisa, pečata i djelovodnih brojeva), ali da on nije stručan za potvrdu njihove autentičnosti. Riječ o fotokopijama dokumenata, a ukoliko postoje originali, njih bi trebali proučiti sigurnosno-pravni eksperti.
Tajanstveni izvor za koji se kaže da stalno mijenja telefonske SIM kartice i email adrese, nije tražio od redakcije novčanu protuuslugu, a prikupljeni materijal je prema njegovim riječima 'srednji rezultat (međustanica) dugoročnog iscrpljujućeg rada', a 'u Ukrajini ima neke prijatelje koji su bijesni' i koji imaju još materijala. Razlog zašto je dostavio javnosti ove kopije dokumenata jest, kaže, kako bi se utvrdilo i kaznilo konkretne krivce. U redakciji 'Strogo povjerljivo' nadaju se da će se uskoro pojaviti imena stvarnih svjedoka rušenja zrakoplova MH-17, te imena počinitelja ovog zločina. Budući da je izvor nagovjestio da će biti još 'rezultata', javnost može očekivati još dokumenata iz ovog serijala u kojima će biti još imena, što je redakcija i najavila.
Što se samog mjesečnika tiče, osnovao ga je 1989. godine poznati pisac, scenarist i publicist, pokojni Julijan Semjonov, jedan od pionira žanra 'istraživačkog novinarstva' sovjetske periodike. Osnutak lista koštao je tada famoznih milijun i po dolara. List je do današnjih dana zadržao reputaciju izdanja uvijek gladnog velikih otkrića i razotkrivanja mitova, a to je stil koji je krasio većinu medija nastalih u vrijeme 'Perestrojke'. Zbog toga se list više puta povlačio po sudovima, kao naprimjer u proljeće 2011. kada je udovoljeno zahtjevu Ureda predsjednika Ruske Federacije da redakcija mora u narednom broju opovrgnuti pisanje o korupciji u Kremlju iz prijašnjih brojeva. Ili 2000. kada je po nalogu suda bio uništen veliki dio višemilijunskog tiraža. 'Strogo povjerljivo', s tradicionalno literalnim stilom pisanja, može se smatrati kontroverznim, ali ne i prorežimskim ili 'revolveraškim' magazinom. Dakle, nije to neki na brzinu osnovan portal za širenje senzacija, nego redakcija kojoj se može vjerovati da ima dokumente koje objavljuje. A evo što u njima točno piše.
U dokumentu s datumom 22. srpnja 2014. zapovjednik SBU za Lugansku oblast pukovnik M. Grek izvještava pošiljkom na ruke načelnika Odjela kontraobavještajne službe u stožeru u Kijevu. Grek navodi da djeluje prema utvrđenom planu general-pukovnika Vasilija Gricaka od 20. srpnja, te piše da je Odjel SBU u Lugansku otvorio slučaj kontrašpijunaže pod kodnim nazivom 'Kacap'. "Od lica koje neformalno surađuje sa SBU dobivena je informacija da 'Kacap' ima redovite kontakte s pripadnicima terorističke organizacije Luganske narodne republike (LNR), a periodično kontaktira konkretno sa... (precrtano). Pored toga razgovara i sa stranim novinarima (iz Rusije i EU) i ukazuje im da je izravni svjedok i da posjeduje dokaze o kršenju zakona od strane ukrajinske vojske i zrakoplovstva, konkretno o rušenju civilnog zrakoplova 17.07.2014. Dobivene informacije ukazuju da 'Kacap' može posjedovati informaciju koja bi mogla prouzročiti štetu državi i koju bi mogli iskoristiti ruski obavještajci".
Dva dana kasnije, 24. srpnja 2014. pukovnik Grek dobiva iz Kijeva poštu od načelnika 4. odjela kontraobavještajne službe SBU, pukovnika Kaljčenka. "Sukladno uputama predsjednika SBU 'identicifirati i zadržati svjedoke' incidenta koji se dogodio 17.07.2014. u selu Grabovu u Donjeckoj oblasti, kontraobavještajna služba barata operativnim materijalom za podršku specijalnoj operaciji u oblastima Doneck i Lugansk. Tako je utvrđeno da doista postoje svjedoci paljbe na putnički zrakoplov, od kojih su neki identificirani i zadržani, ali istodobno Ured je primio informaciju da je jedan od vojnika, koji se nalazio u Luganskoj regiji snimio događaj. U tom smislu, molim Vas da ustanovite tko je taj vojnik i da ga zadržite".
Redakcija navodi, na temelju razgovora sa svojim izvorom da se spomenuti vojnik zvao Vjačeslav, te da je snimku načinio svojim mobitelom 'iphone 4'. Vjačeslav je poginuo (ne navodi se kada) od snajperskog metka u pozadini fronte, ali je snimku prethodno prebacio svojem prijatelju, mlađem časniku Andreju Vladimiroviču Drozdu, kao i potpukovniku I. Stakovu. Za spomenutu dvojicu izvor vjeruje da su živi, dok je sudbina 'Kacapa' nepoznata.
Treći dokument je također od 24. srpnja, a riječ je o Dopuni već spomenutog Gricakovog plana, koji je izrađen u stožeru (Glavnoj inspekciji) SBU, a ima se provesti u Luganskoj oblasti. 'U okviru ATO (protuteroristička akcija) provesti posebne aktivnosti vezane za uništavanje dokaza o posebnoj operaciji. Prikupiti podatke o prisutnosti eventualnih svjedoka među stanovnicima, vojskom i drugim. Koristiti učinkovite preventivne mjere'. U ovom dokumentu su nabrojani svi zadaci koji se trebaju obaviti kako bi se suzbile aktivnosti ruskih obavještajaca, a među njima je i kontraobavještajno prodiranje u dubinu neprijatelja, .
Četvrti dokument, isto s datumom 24. srpnja 2014. koji je potpisao načelnik Glavne inspekcije, general Kaljužnjak upućen je na ruke predsjedniku SBU Valentinu Nalivajčenku, sadrži izvješće u kojem se nadređenog obavještava o provođenju Gricakovog plana, te nabraja da se provode: 'učinkovite mjere prevencije među svjedocima posebne operacije 17.07.2014, rotacija vojnika koji su služili u selu Grabovu, mjere (kao dio posebne operacije) uništavanja svih materijala koji ukazuju na prisutnost borbenih zrakoplova i izvođenje borbenih misija u ovom području 17.07.2014, preventivne mjere i rotacija vojne zrakoplovne eskadrile iz te regije, konkretno A-104'.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.