Odnos prema ratu u Siriji svakako se promijenio otkako je prije tjedan dana u Parizu izveden niz terorističkih napada. Kakve će biti posljedice i hoće li to pridonijeti ubrzanom rješavanju sukoba u Siriji ili će ga još i rasplamsati? Nešto će se svakako od toga desiti i izgleda kako ovaj rat sada ulazi u još jednu novu fazu, možda i najvažniju prekretnicu.
Naime, jednostavna konstrukcija "netko nas napada, a to nije Assad" počinje dobivati na snazi. Stvarna prijetnja koju predstavlja ISIL morati će rezultirati politikom užurbane detekcije "manjeg zla".
Dakako, "zlo" u ovom pitanju je stvoreno na jedan umjetan način, prije svega putem medija. Taman da je sirijski predsjednik Bashar al-Assad i najokrutniji zadnji diktator na Bliskom istoku (što teško može biti uz postojeću snažnu konkurenciju), činjenica jest da niti jednom Francuzu ili Europljanu neće se ništa nažao desiti ako on ostane na vlasti. U suprotnom scenariju sigurnost cijele Europe zaista je ugrožena.
Sirijska vlast, sirijski režim i sirijski predsjednik ne predstavljaju apsolutno nikakvu prijetnju nikome u Europi. Može se reći da predstavljaju prijetnju za dio vlastite populacije, one koja ga želi svrgnuti iz ovog ili onog razloga - ali to se isto može reći za baš svaku vlast na Bliskom istoku (vjerojatno i šire).
Sada je stigao trenutak da su se u Europi mnogi probudili nakon krvavog pohoda terorista u Parizu - mnogima je postalo jasno da Assad nije prijetnja, njegovi protivnici su prijetnja.
Ovo je ključni trenutak kada Zapad, još jednom, ima priliku napraviti veliki i čvrsti zaokret te zauzeti pravu poziciju. Dakako, ne mislimo da je pritom ta pozicija idealna ili da se njoj može prikloniti bez kompromisa ili kritike. No, ako bismo slijedili apsolutne liberalne vrednote onda možemo komotno prekinuti odnose s 90% svijeta. Za početak možemo prekinuti sav kontakt s apsolutističkim monarhijama poput Saudijske Arabije koja je implementirala liberalnu vrednotu odvajanja religije od države na način da one nereligiozne (ateiste) odvaja od glave mačetama.
Kada prekinemo odnos sa svima njima, cijelim Bliskim istokom, cijelom Afrikom i pola Azije, možemo komotno raskinuti odnose i sa SAD-om zbog, između ostalog, činjenice da tamo još uvijek prakticiraju smrtnu kaznu na razne načine.
Takvo zazivanje moralnih i liberalnih vrednota u trenutku dok se na ulicama Pariza brutalno ubijaju mladi i nedužni ljudi je krajnje licemjerno, izvan logike i vrlo opasno po sigurnost cijele Europe.
Nitko pritom ovdje ne predlaže da bi sada trebalo ići u jednu sasvim drugu ekstremu - nitko ovdje, ali diljem Europe se itekako budi ta druga ekstrema. Ljudi će na ove tragedije i šokove početi djelovati stihijski, nerazborito i radikalno. Popularnost raznih rasističkih, ksenofobnih, islamofobnih i fašističkih organizacija zasigurno, nažalost, raste ovih dana.
Ljudi često ne mare za odveć kompleksnim objašnjenjima. Možda su nekoć čak bili i bolji po tom pitanju, ali današnji način života vrlo je brz pa se stoga traže i takva objašnjenja - brza i lako shvatljiva. Naravno, pritom mogu biti vrlo pojednostavljena i samim time iznimno opasna.
Ta jednostavna objašnjenja dovesti će do odmazde, paljenja džamija, a u konačnici i do ustanka nekakvog novog führera koji će tvrditi kako on ima najbolje, brzo i kratko, rješenje za sve probleme Europljana. Sve to zvuči kao nova genocidna ideologija u nastajanju, jer ona to zaista i jest.
Neki kažu da je baš to ono što ISIL i želi, radikalizaciju Europe. Naravno, to im paše jer znaju da bombe i krstareće rakete mogu uništiti njihove borce na terenu, ali ne i ideologiju. Ideologija ISIL-a rasplamsati će se u trenutku kada joj Europa odgovori istom mjerom, kada se počne progoniti muslimane samo zbog toga što su muslimani. Na to računaju jer tada će napokon moći pokrenuti i regrutaciju iz one daleko najveće skupine muslimana, umjerene i sekularne.
Je li ovo scenarij koji nam se neminovno bliži? Da, ali još nije kasno, još ga se može spriječiti. Ne zvuči dobro, ali puno toga sada će ipak ovisiti na Zapadnim liderima.
Vladajuće strukture vjerojatno ne mare previše ni za vlastito stanovništvo. Govore nakon tragedija kao što je bila ona prije tjedan dana u Parizu pišu im dobro plaćeni i dobro obrazovani PR stručnjaci. Do promjene neće doći zbog mrtvih ljudi na ulicama nego tek onda kada se strukture uplaše za vlastiti opstanak. Od koga? Od radikalizirane reakcije koja će i njih držati odgovornima.
Ako je sada došao trenutak da su to spoznali, onda moraju učiniti jedinu logičnu stvar, a to je pristupiti beskompromisnoj borbi protiv ISIL-a, dok se još može, jer vremena je još jako malo. ISIL ne planira zapaliti Europu oružjem i pucanjem po ljudima, ISIL planira zapaliti Europu izazivanjem upravo te radikalizirane reakcije koja će se kleti u sukob civilizacija, koja će tvrditi "kucnuo je čas!".
Vremena je malo i sada se mora djelovati vojno. Čak i najveći protivnici vojnih intervencija moraju shvatiti da je ovo znatno drugačija situacija. Čak i najveći zagovornici diplomacije i pregovora sada moraju razumjeti da je za to prekasno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
