Irak pod Saddamom Husseinom se poprilično financijski istrošio ratujući protiv Irana kroz cijelo desetljeće 80-ih godina. Pritom je imao podršku SAD-a koji je želio pod svaku cijenu rušenje iranske nepodobne vlasti (žele to i danas).
Kada je rat protiv Irana napokon završio, kako smo i spomenuli, Saddam se našao u velikim dugovima. Što učiniti? Odlučio je da će okupirati susjednu, naftom vrlo bogatu, državu Kuvajt, te se time namiriti. U tom procesu je dobio osjećaj da su mu Amerikanci "namignuli" da to smije učiniti, no, prevario se.
Invazija je započela 2. kolovoza 1990. i iračkoj vojsci trebalo je svega dva dana da pregazi kuvajtske snage. Država Kuvajt je anektirana i nekoliko dana kasnije Saddam Hussein proglašava Kuvajt 19. iračkom provincijom.
No, to neće dugo potrajati - Saddam će uskoro shvatiti da za njegov potez neće nitko imati razumijevanja, pa čak ni zemlje koje su tada imale poprilično dobre odnose s Bagdadom, kao što su Francuska i Indija. SSSR i Kina uvele su Iraku embargo na prodaju oružja, a SAD je u konačnici Saddamu dao ultimatum - ili će se do 15. siječnja povući iz Kuvajta ili će imati rat.
Tvrdoglavi Saddam nije se povukao i uslijedit će ono što mu je bilo i obećano. 16. siječnja 1991., nakon isteka roka za povlačenje, američka koalicija pokreće masivan vojni udar (operacija "Pustinjska oluja") na Irak i na iračke snage u Kuvajtu. Do 25. veljače cijeli Kuvajt će biti oslobođen, a prognani kuvajtski emir vraća se natrag nakon više od 8 mjeseci u egzilu.
Zone zabrane leta u Iraku od 1992. do invazije 2003.Saddam se mogao samo nadati da će ovo sve završiti njegovim gubitkom okupiranog Kuvajta, no, po njega će godine koje dolaze ipak biti gore. Naime, napad na Irak nikada više nije ni prestao - od 1992. do 2003. operacija se transformirala u dvije zone zabrane leta (južni i sjeverni Irak), a nakon toga je uslijedila velika invazija američkih i britanskih snaga u kojoj će Saddam Hussein biti srušen s vlasti, njegova vojska raspuštena, a na vlast će Amerikanci postaviti nove saveznike, iračke šijite.
U cijeloj ovoj priči o dubokom američkom vojnom ulasku na Bliski istok bitno je istaknuti da je američkoj vojsci trebalo i snažno uporište, po mogućnosti uporište negdje u samom srcu Bliskog istoka otkuda mogu izvoditi svoje operacije. Ta lokacija postala je Saudijska Arabija.
Nakon povlačenja iz Kuvajta iračke snage zapalile su naftna polja što je stvorilo veliku ekološku katastrofu i velike ekonomske gubitke za Kuvajt O odnosu između SAD-a i Saudijske Arabije može se puno toga reći. Iako je jedna sekularna demokracija, a druga autoritarna islamistička monarhija, ove dvije zemlje su bliski saveznici od samog početka. Za vrijeme Hladnog rata ujedinila ih je mržnja prema komunizmu, ali ponajviše suradnja po pitanju naftnog tržišta i cijene nafte.
Bliski strateški odnosi između SAD-a i Saudijske Arabije traju već desetljećimaJedino oko čega se zapravo Saudijska Arabija i SAD u to vrijeme nisu slagali je bilo pitanje Izraela, no, danas su stvari drugačije i Saudijska Arabija nema nikakvih problema s Izraelom, štoviše, dvije zemlje potajno i surađuju.
Dakle, početak je 90-ih i SAD napada Irak - uz tvrdnju da bi Saddam mogao vojno krenuti na Saudijsku Arabiju SAD prebacuje ogroman broj vojnika u kraljevinu, uz dogovor s tadašnjim saudijskim kraljem. U jednom trenutku u Saudijskoj Arabiji nalazilo se čak 543,000 američkih vojnika. Stvorena je moćna američko-saudijska vojna alijansa.
No, manje od 10 godina kasnije, desio se 11. rujan 2001. U tom velikom terorističkom napadu na SAD sudjelovali su teroristi iz Saudijske Arabije, a sama Saudijska Arabija vjerojatno je upletena na ovaj ili onaj način.
Uz sve brojne teorije, pravi razlozi ovog napada još uvijek su zavijeni misterijom. No, jedna stvar je sigurna, nakon napada na New York, odnosi između Saudijske Arabije i SAD-a počeli su pomalo slabiti.
Američki vojni zrakoplovi u saudijskoj bazi Princ Sultan 2000. godine - neće tamo još dugo ostati Neposredno nakon napada na New York američka vojska pokreće napad na Afganistan. Zašto Afganistan? Zato jer tadašnja Busheva administracija koristi 11. rujna kao veliki katalizator za američke imperijalističke pretenzije diljem Bliskog istoka. No, dok je pokretan napad na Afganistan u planu je bio jedan još veći - invazija na Irak.
Za saudijske vlasti ovo je bila jedna poprilično nezgodna dilema. Naravno, nisu voljeli Saddama, no, mogli su živjeti s njime, naročito dok im on nije predstavljao prijetnju. Dakako, ne bi Rijad imao ništa protiv smjene režima u Bagdadu, ali kakve smjene? Američka invazija značila bi da će biti svrgnuta iračka stranka Baath i da će na njeno mjesto biti postavljena pro-Zapadna Vlada koja bi uskoro mogla pumpati više nafte nego Saudijska Arabija.
Zbog toga Saudijska Arabija je odlučila ne podržati američku invaziju na Irak. Štoviše, znatno veći broj zemalja svijeta protivio se napadu na Irak no što ih je odobravao, no, Busha to nije bilo briga - u konačnici su izveli invaziju pod izmišljenim povodom da Saddam skriva "oružje za masovno uništenje".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
