Rusija sve više pokazuje sklonosti neutralnog stava u pitanjima Bliskog istoka. Nakon što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov otišao na trodnevnu turneju u Ujedinjene Arapske Emirate i Katar čini se da taj stav dobiva sve više potvrda, osobito oko sukoba unutar Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC). Ministar nije samo posjetio dvije zemlje koje su u otvorenom sukobu, već je otišao i u Kuvajt gdje je izrazio rusku potporu toj zemlji koja pokušava biti posrednik u odnosima Rijada, Abu Dabija i Kaira na jednoj strani i Dohe na drugoj strani.
Početak ovogodišnjih napetosti oko Katara Kremlj nije očekivao i bilo je to neugodno iznenađenje. Moskva je znala za postojanje političkih razlika, pa i podjela među članicama GCC-a, ali nije vjerovala kako bi te podjele mogle dovesti do duboke krize među arapskim petromonarhijama. Pod tim uvjetima, Kremlj je odlučio ostati izrazito neutralan i pružiti mogućnost svog utjecaja za posredovanje među državama. Ako bi Rusija preuzela jednu stranu, bilo bi to pogubno za dugoročniji politički utjecaj na Arabijskom poluotoku, koji je strateški vrlo zanimljiv Kremlju.
Rusija podjednako gleda na Katar i Saudijsku Arabiju kao protagoniste ove krize. Ruski vanjskopolitički stručnjaci stavljaju obje zemlje u kategorije država koje sponzoriraju terorizam, što je mišljenje koje se nije mijenjalo od vremena čečenskih ratova. Tada su ruske sigurnosne službe zaključile da su Čečene financijski i ideološki podupirale zaljevske monarhije. Malo je pokazatelja da se takvo rusko promišljanje promijenilo. Međutim, Rusija gleda pragmatično na područje Arabijskog poluotoka, pa se u posljednjih nekoliko godina dogodio značajan gospodarski polet u odnosima s tim državama. U prosincu prošle godine, ruski naftni div Rosnjeft prodao je 19,5 posto svojih dionica Glencoreu i Katarskoj upravi za investicije za 10,2 milijarde eura. Bio je to iznenađujuć dogovor, ali i pokazatelj ruskog interesa za dugoročnim odnosom s Dohom. Iduća, 2018. godina bit će godina međukulturne suradnje Rusije i Katara, kada se očekuju mnogi drugi lukrativni poslovni dogovori.
Stoga trenutačna kriza predstavlja opasnost za ruske planove s Katarom. Krajem svibnja je Vladimir Putin razmišljao o odlasku u Arabiju, ali je mudro zaključio kako bi to bio pokazatelj pristranosti i tek je posjet Lavrova bio pomno planiran ruski dolazak na visokoj razini. Dobri odnosi s Katarom odmah su doveli do nove strategije i pristupa Rusije. Ruski ministar energije Aleksandar Novak počeo je davati izjave o potencijalima zajedničkih naftnih projekata Rusije i Saudijske Arabije, a o ovom slučaju minimalno se razgovara s Iranom i Turskom, zemljama koje su odmah stale u katarsku stranu.
Ruski interes u održavanju dobrih odnosa sa Saudijskom Arabijom je vrlo očit i najviše se veže uz gospodarska pitanja. Lavrov planira posjetiti Rijad početkom rujna, a dvije zemlje pokušavaju zajedno stabilizirati cijene na tržištu nafte. U travnju ove godine, predsjednica gornjeg doma ruskog parlamenta Valentina Matvijenko izložila je rusko-saudijski plan za implementacijom nekoliko vrijednih projekata početkom 2018., čija sveukupna cijena doseže tri milijarde dolara. S jedne strane, Rusija promiče osnivanje zajedničkih istraživačkih centara koji mogu djelovati na pronalaženju i stvaranju novih tehnologija u pronalaženju nafte, rafiniranju i transportu. S druge strane, želi otvoriti u Saudijskoj Arabiji poslovni prostor za ruske naftne kompanije, te želi prodati Rijadu oružje i vojnu opremu. Rusiji je, dakako, poznat saudijski utjecaj u regiji i u muslimanskom svijetu, a Moskva želi pronaći zajednički jezik sa Saudijcima oko stanja u Siriji. Svi ovi motivi dovoljno govore o nužnosti održavanja dobrih odnosa Rusije s Rijadom, ali također nisu dovoljni da Moskva u potpunosti stane na saudijsku stranu u sukobu s Katarom.
Od 2009. do 2015. ruski odnosi s Katarom nisu bili najbolji. Doha je stalno kritizirala Moskvu zbog njezine potpore sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu. Katarske televizijske kuće otvoreno su prozivale Putina kao diktatora 21. stoljeća, a ponekad su nazivale Rusiju glavnim neprijateljem muslimanskog svijeta. Stanje nije bilo bajno. Ruski veleposlanik u Dohi Vladimir Titorenko je 2012. napadnut u zračnoj luci u Dohi, a među dvije plinske sile se razvio i sukob u Forumu zemalja izvoznica plina. Stoga je poboljšanje odnosa s Dohom došlo kao iznenađenje. Vrlo brzo nakon što su Saudijci pokušali izolirati Katar, ruske vlasti su pozvale katarskog ministra vanjskih poslova Mohameda bin Abdulrahmana al-Tanija u Moskvu, gdje je on zahvalio Kremlju na pokušaju pomoći. Nekoliko dana prije tog posjeta, ruski dužnosnici su pregovarali o suradnji u energetici sa saudijskim prijestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom i saudijskim ministrom nafte Halidom al-Falihom. To je jednostavno zakonitost ruskog djelovanja.
Dio je to i ruskog učenja na svojim pogreškama. Kao velika zemlja, Rusija ima običaj sagledavati druge po načelu veličine, ali je na Bliskom istoku shvatila da veličina nije relevantna za snagu. Naglo je postalo vrlo logičnim sprijateljiti se s 'malim' Katarom koji ima velik i značajan utjecaj u političkom području i u medijima, osobito stoga što nema takve televizijske postaje islamskog svijeta i takvog medijskog carstva kao što je al-Jazeera. Katar je i najveći izvođač ukapljenog prirodnog plina, na tržištu gdje bi Rusija rado vidjela svoj veliki dio kolača, pa nastoji raditi u trijadi Rusija-Katar-Iran. Tanijima je Rusija ponudila pomoć, koju katarske vlasti nisu prihvatile jer je to bio formalan potez, ali potez koji ima važnu i pozitivnu političku poruku koju Katar neće tako olako zaboraviti.
I dok se sa Saudijcima može raditi na veliko, s Katarom se može djelovati kvalitetno i dugoročno, što je još jedan čimbenik ruske neutralnosti. Dvije zemlje su već sagradile održiv gospodarski odnos, a iz te perspektive Saudijci su korak iza. Dok se s Katarom već radi, Rijad samo daje obećanja. Doha je jedna od najvećih bliskoistočnih ulagača u rusko tržište. Do 2017. godine, Katar je uložio 2,5 milijardi dolara u Rusiju, za razliku od 600 milijuna dolara saudijskog novca. Osim u Rosnjeft, Katar je 2013. kupio dionice vodeće ruske banke VTB, a tri godine kasnije je uložio u petrogradsku zračnu luku Pulkovo. Osim toga, kroz ova ulaganja Katarci su stekli prijateljstva i poznanstva s utjecajnim ljudima ruske politike i poslovanja.
U široj slici, Moskva se trudi zaustaviti utjecaj katarske krize na nestabilnost u Siriji, s obzirom na utjecaj Dohe među naoružanom sunitskom oporbom. To prelijevanje je ipak više moguće u Iraku i Jemenu, zemljama gdje Moskva nema mnogo utjecaja za sada. Ono što najviše muči Ruse jest utjecaj regionalnih nemira na energetska tržišta. To su brige koje muče i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Poznato je da su Erdogan i Putin raspravljali putem telefonskog razgovora nekoliko puta situaciju u Kataru, te podijelili razmišljanja o utjecaju te krize na sukob u Siriji kao i na Južni tok, naftovod koji bi trebao povezati Rusiju i Tursku. Tu je najzad i uloga Washingtona, kome Rusija želi pokazati da je važan igrač u međunarodnoj politici koji ne mora nužno zauzimati strane u sukobu.
U tom smislu, ruska ponuda za posredovanjem u sukobu je također samo formalna. Ako ne dođe do uspjeha, a takva mogućnost je prema svemu sudeći velika, to bi naštetilo ruskom ugledu. Uostalom, nema razloga za brzim rješavanjem problema s obzirom da je Rusija uspostavila vlastitu ravnotežu prema Dohi i Rijadu, a pokazatelji govore da će se isto dogoditi i s Kairom. Dok se Saudijci bave Katarom, Moskva će se baviti Sirijom, gdje će imati daleko slobodnije izbore u izgradnji nove sirijske države.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
