O aktualnoj situaciji u Gvatemali se malo govori u medijima, no nešto veliko se događa upravo u toj zemlji - u tijeku su masovni prosvjedi zbog kojih je već velik broj ministara podnio ostavku, a kako stvari stoje mogao bi uskoro "pasti" i predsjednik.
Deseci tisuća izlaze na ulice kako bi prosvjedovali protiv korupcije, a politička kriza se valom ostavki još i produbila. Zašto se o situaciji u Gvatemali ne govori? Upravo je to razlog zašto bi se o situaciji u Gvatemali trebalo govoriti. Dakako, još jednom je na sceni situacija gdje se narodne revolucije (u nastajanju) ne spominju ukoliko one politički ne odgovaraju interesima onih koji odlučuju spominjati li ih ili ne.
Primjerice, kada je buknula kriza u Makedoniji, odnosno kada je izgledalo da bi se s vlasti mogao izgurati pomalo Zapadu nelojalan premijer Nikola Gruevski, mediji koji nisu Makedoniju spominjali godinama sada su odjednom odlučili tamošnjoj situaciji pokloniti veliku pažnju. No, kada je riječ o aktualnom stanju u Gvatemali - silenzio stampa.
Da bismo razumjeli što se dešava u Gvatemali moramo prvo nešto općenito reći o samoj zemlji.
Republika Gvatemala nalazi se u Srednjoj Americi te graniči s Meksikom na sjeveru i zapadu, Pacifikom na jugozapadu, Belizeom na sjeveroistoku, Karibima na istoku te Hondurasom kao i s El Salvadorom na jugoistoku.
Gvatemala na karti Srednje AmerikeAko Meksiko zemljopisno svrstavamo u Sjevernu Ameriku, onda je Gvatemala najmnogoljudnija zemlja Srednje Amerike s oko 16 milijuna stanovnika.
Prostor današnje Gvatemale je stoljećima bio dio civilizacije Maya (opširnije o Mayama: Kultura Maya: tragovima drevne civilizacije), no u 16-om stoljeću cijeli ovaj prostor biva okupiran od strane Španjolaca. Gvatemala postaje kolonija Nova Španjolska. U godinama i stoljećima koja slijede nakon toga prostor Gvatemale preći će iz ruku Španjolske u ruke belgijskih kolonizatora, da bi kasnije jedan dio prostora, u prvoj polovici 20-og stoljeća, zauzeli i njemački kolonizatori.
Kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, nakon procesa dekolonizacije izbija građanski rat. U slučaju Gvatemale trajati će od 1960. pa sve do 1996 (više stotina tisuća mrtvih). Bio je to, mogli bismo reći "tipični" građanski rat za ovaj prostor - autoritarnu centralnu vlast podržavali su SAD i njihovi desničarski saveznici poput tadašnjeg Čilea i Argentine, ali i šire (Izrael i Južna Afrika), dok su protiv diktature ratovale ljevičarske gerilske skupine u kojima su mahom sudjelovali pripadnici starosjedioca, Maya, koji su mogli računati na pomoć zemalja kao što su Kuba, Nikaragva i tadašnji SSSR.
Imala je Gvatemala demokraciju i prije izbijanja rata, no, kako to obično biva, najveća demokratska sila svijeta, SAD, ne poštuje demokratske izbore koji njoj ne odgovaraju. Demokratski izbori u Gvatemali održani su 1944. i kasnije 1951. U oba slučaja pobijedila je volja naroda i na vlast su došli ljevičari. SAD-u je to bilo nedopustivo pa su orkestrirali vojni udar 1954. te na vlast doveli diktatora po imenu Carlos Castillo Armas. Nakon njega na vlasti su se izmjenjivali njemu slični vojni diktatori.
To su strašne godine - Gvatemala je tada postala prva zemlja Latinske Amerike gdje se masovno koristila taktika "nasilnog nestanka", odnosno čiste fizičke eliminacije svih nepodobnih osoba, od aktivista, akademika, novinara, pa do običnih ljudi. Zadnji put se ovako nešto dešavalo u nacističkoj Njemačkoj.
Štoviše, većina mrtvih u građanskom ratu (koji se vodio između ljevičarskih gerilaca i vojske) zapravo su "prisilno nestale osobe", likvidirani s popisa. Pravda će, donekle, biti zadovoljena tek zadnjih godina - 2013. je pokrenuta tužba za genocid protiv bivšeg predsjednika Efraina Riosa Montta i drugih. Osuđen je na 80 godina zatvora, no, tada je, pod čudnim okolnostima (i ogromnim pritiskom) odlučeno da će se proces ponoviti. Postupak još uvijek traje (ponovno suđenje započelo je ove godine u siječnju).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
