Iz vanjskopolitičke perspektive 2013. je bila godina brojnih značajnih događaja, a neki od njih neće utjecati samo na nadolazeću 2014. već i na niz godina pred nama.
Prije točno godinu dana, na zadnji dan 2012., prognozirali smo kako će rat u Siriji ove godine završiti. Ta prognoza se, nažalost, nije ostvarila. Sve upućuje na to da bi se ovaj tragičan sukob mogao okončati u godini koja nam dolazi. No, podučeni prošlogodišnjim iskustvom, možda je bolje ne davati optimistične prognoze.
Rat u Siriji je bio centralna tema, no ovu godinu ćemo svakako pamtiti i po brojnim drugim događajima. Ove godine obilježena je 50. obljetnica od povijesnog govora Martina Luthera Kinga, kao i 40. obljetnica gušenja čileanskog sna o slobodi kada je ubijen Salvador Allende. Godine prolaze, no neizbrisive uspomene na heroje čvrsto ostaju.
Kada govorimo o herojima koji više nisu s nama, i ove godine su nas napustili neki koje ćemo pamtiti sve dok želja za slobodom i pravdom bude tinjala. U ožujku ove godine je preminuo junak Bolivarske Revolucije, predsjednik Venezuele, Hugo Chavez. Za života je ugradio temelje otpora imperijalizmu koji su ga nadživjeli i živjeti će u srcima svakog stanovnika Latinske Amerike, ali i svijeta, koji je borac za jednakost i ljudskost. Njegovu smrt su mnogi u bastionima imperijalizma, kao i njihovi globalni poltroni i sluge, doslovno opisali kao odlazak jednog od svojih najljućih neprijatelja, što zapravo poprilično govori o autentičnosti njegove borbe.
Ovog mjeseca napustio nas je još jedan heroj, afrički junak Nelson Mandela. Za razliku od Chaveza, koji je otišao u fazi dok je još bio "neprijatelj", borca Mandelu isti ti bastioni imperijalizma i njihove globalne sluge već su poprilično izobličili, pretvorili ga u ispraznu figuru s kojom su se godinama "naslikavali". Čak i na dana odavanja počasti ovom borcu nisu se mogli suzdržati, pa je opraštanje svijeta od Mandele proteklo uz nakaradnu medijsku zatrpanost "selfie" kreveljenja američkog predsjednika Baracka Obame i britanskog premijera Davida Camerona s danskom premijerkom Helle Thorning-Schmidt.
Tužan kraj za jednog izuzetnog čovjeka čija je borba razvodnjena, iskrivljena i preoteta u godinama nakon sloma zloglasnog aparthejd režima u Južnoj Africi. "Uvaženi" gost na ceremoniji za preminulog Mandelu, britanski premijer David Cameron, 1989. otputovao je u JAR kao "agent" konzervativnih lobija koji su se protivili uvođenju sankcija tadašnjem režimu. Dovodi ga se i u vezu, mada nije dokazano da je bio član, s radikalnim libertarijancima i anti-komunistima iz organizacije "Federation of Conservative Students" koja je u to vrijeme tiskala plakate s pozivom "Objesite Mandelu".
Ove godine preminula je i jedna od zasigurno ključnih Cameronovih "političkih mentora", bivša britanska premijerka Margaret Thatcher - koja će ostati zapamćena kao jedan od najvećih neprijatelja radničke klase. Ona je pak Mandelu i Afrički Nacionalni Kongres (ANC) nazvala "teroristima".
Možda ne nužno isti ljudi, ali ista doktrina, isti neo-kolonijalistički mentalni sklop, ovog mjeseca je u Johannesburgu "slavio" Mandelu kao jednog od njih. Nikada Nelson Mandela nije bio jedan od njih. Bio je prisiljen biti u njihovom društvu, ali nikada nije bio jedan od njih. Da je odbio, možda bi još i dan danas trajalo krvoproliće u Južnoj Africi.
No, godina koja je za nama nije samo uzimala, nešto je i dala. Možemo istaknuti nekoliko pozitivnih ljudi koji su stasali na scenu te na njima leži odgovornost da 2014. i godine koje dolaze učine boljima. Prije nego je napustio ovaj svijet, venezuelanski predsjednik Chavez odabrao je svog političkog nasljednika - Nicolasa Madura. Uvijek odan Chavezu, Maduro pred sobom nije imao nimalo lak zadatak - prvo je morao u kratkom roku izvojevati pobjedu na predsjedničkim izborima, što nije bilo nimalo lako, a zatim se morao pokazati dostojan nasljednika jednog od najznačajnijih revolucionara našeg doba. Uspio je - zadnji lokalni izbori u Venezueli pokazali su kako je narod prepoznao dobru ulogu commandantea Chaveza kada je izabrao baš Madura.
Zapadni mediji, kojima je Venezuela toliki trn u oku, ne uspijevaju objaviti niti jednu jedinu vijest o predsjedniku Maduru bez isticanja kako Maduro nije niti general, niti doktor, niti znanstvenik ili pak uvaženi odvjetnik, već bivši vozač autobusa. Ne ističe se eksplicitno, ali indirektno se stječe dojam da ga se na taj način nastoji omalovažiti. Ne shvaćaju krojitelji globalnih informacija da stotine tisuća na skupovima, more ljudi odjeveno u crvenu boju socijalizma, kliče novom predsjedniku, između ostalog, baš zato što jest jedan od njih.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
