Strukture vlasti u Izraelu često nastoje prikazati situaciju u kojoj svi Židovi podržavaju aktualnu politiku Tel Aviva, koja je postala izrazito militantna posljednjih mjeseci po pitanju potencijalnog napada na Iran. Prema brojnim novinarskim iskazima i anketama, ta podrška nije toliko velika čak niti među Židovima koji žive u Izraelu, dok na međunarodnoj sceni postoji više židovskih organizacija koje aktivno upozoravaju na opasnu politiku koju provodi Tel Aviv.
Skupina ortodoksnih Židova u SAD-u s natpisom "slobodna Palestina"Jedna od istaknutijih židovskih organizacija koja prosvjedima ukazuje na aktualne probleme je organizacija "Nezavisni Židosvki Glasovi Kanade" (IJVC - Independent Jewish Voices of Canada). Organizacija IJVC redovno održava prosvjede protiv rata s Iranom.
Židovska organizacija IJVC osnovana je 2008. i za sebe tvrdi da predstavlja židovsku populaciju Kanade koja vjeruje u socijalnu pravednost i međunarodna ljudska prava. Organizacija je osnovana na Međunarodnoj Nezavisnoj Židovskoj Konferenciji Kanade.
Osim IJVC-a postoji velik broj sličnih udruga i organizacija koje imaju poprilično slično stajalište. Neke su "ortodoksnije" od drugih i negiraju pravo državi Izrael da uopće postoji, no većina se zalaže za uspostavu mira na Bliskom istoku i žestoko se protive aktivnom naoružavanju Izraela od strane SAD-a.
"Nema nikakvog dokaza da Iran razvija nuklearno oružje, situacija je ironična jer Izrael ima veliko skladište nuklearnih bombi, dok SAD - koji direktno podržava Izrael - ima najveći broj nuklearnih bombi na svijetu", rekao je Diana Ralph, jedan od aktivista organizacije IJVC za Press TV, za vrijeme prosvjeda u gradu Ottawa.
Židovski prosvjed s natpisom "izraelska policija nikome nije odgovorna"Članovi organizacije IJVC navode kako je medijska kampanja protiv Irana poslužila kao maska za izraelsko tretiranje palestinskog naroda.
Podsjetimo, izraelske zračne snage bombaridrale su grad Gazu nekoliko dana prošlog tjedna (vidi: 26 ubijenih Palestinaca u četiri dana izraelskog bombardiranja Gaze, egipatski dužnosnici uspjeli ispregovarati primirje s obje strane).
Cijela priča zadobila je jako malo medijskog prostora.
Činjenica je kako među židovskom populacijom postoji snažan otpor prema ratu s Iranom, ali i prema načinu kojim Izrael tretira Palestince. No, također je i činjenica kako se njihov glas, među mainstream medijima, jako slabo čuje. Stoga ni ne iznenađuje da prosvjede Židova u Kanadi jedini prenosi iranski medij, Press TV.
Konkretan kritičan osvrt na cjelokupnu situaciju dala je nedavno i izraelska novinarka Mya Guarnieri (vidi: Mya Guarnieri: "Zašto Iran ne bi imao nuklearnu energiju? A ako naprave bombu, to će smiriti obje strane"), njezina stajalište je pak u javnost prenijela ruska TV kuća Russia Today.
Aktivna i glasna opozicija Židova protiv rata s Iranom u američkim "mainstream" medijima gotovo da je generalna nepoznanica. Upravo iz tih medijskih krugova proizlazi teza kako su stavovi političke strukture u Izraelu ujedno i stavovi cjelokupne židovske populacije diljem svijeta, što je u potpunosti krivo.
Židovski prosvjed u SAD-u: "Židovi protiv američkih vojnih donacija državi Izrael - prekinite sve okupacije"Popularna novinarka i kolumnistica dnevnog izraelskog lista Haaretz, Merav Michaeli, kroz svoj izravan i iskren tekst (vidi: Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja) podsjeća cijeli svijet kako izraelska vlada, njena unutarnja i vanjska politika, nisu - i nikad neće biti - predstavnik cijelog naroda države Izrael.
Ipak, svi ti anti-ratni istupi i prosvjedi, pogotovo kada dolaze od strane samih Židova, nemaju gotovo nikakvu veću medijsku pozornost.
S druge strane, sastanak izraelskog premijera s predsjednikom Obamom bila je centralna vijest u mnogim medijima čak i tjedan dana prije no što je Benjamin Netanyahu doputovao u Washington.
Lako je zaključiti kako je na snazi suptilno i indirektno ratno "huškanje" od strane najvećih medija - umjesto da se ističu anti-ratni sentimenti i pozivi na dijalog, mir i diplomaciju, u posljednje vrijeme glavna tema više nije "hoće li Izrael napasti Iran?", već - "kada će Izrael napasti Iran?".
Takva medijska retorika nije ništa drugo nego masovna manipulacija publike - ponavljajući stalno kako je rat neizbježan, široke mase doslovno se nastoji "priviknuti" na ovu novu, iskrivljenu, stvarnost.
U konačnici dolazimo u opasnost da će jednoga dana, ove godine - kako je najavljivano, zaista doći do rata protiv Irana, a publika će konstatirati "napokon".
Upravo to je osjećaj koji se nastoji kultivirati aktualnom medijskom retorikom - već smo duboko zašli u fazu kada se novi veliki rat počinje doživljavati kao neminovan, centralna rasprava se tako svodi na - hoće li Izrael napasti sam ili zajedno sa Amerikom?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
