Bilo je prekasno, grad se obnavljao, zgrade dobijale nove fasade, ulice se podmlađivale, nicala nova moderna naselja. Osjetila se pozitiva i vjera u budućnost. I ponos. Kad je počela Olimpijada ulice su bile preplavljene ljudima, u duhu 80tih sve se šarenilo, sjećam se smijeha, mirisa, šetnji kroz Čaršiju, uzbuđenja.
Eto, bilo je ono.. neponovljivo.
Podsjećam na Vučka, koji je ostavio neizbrisiv trag u mom odrastanju.
Fenomen složenog Sarajeva, koji sam nesto kasnije mogao osjetiti kroz muziku Zabranjenog pušenja.
Siguran sam da medju vama postoje ljudi kao svjedoci sa lica mjesta, koji nam mogu prenijeti duh tog velikog dogadjaja. Koji je mislim i dalje živi kroz prekrasnu Jahorinu.
hvala svima!