Tuvanci su narod turkijske jezične skupine koji žive većinom na prostoru današnje ruske republike Tuva uz mongolsku granicu. Tamo ih živi oko 200,000, većinom u glavnom gradu Kizil (oko 100,000). Oko 30,000 ih živi u susjednoj Mongoliji te nekoliko tisuća u Kini.
Zanimljivo je da gotovo kroz cijelu povijest Tuve granice same zemlje ostaju gotovo nepromijenjene, a govorimo o dugoj povijesti. Ljudi ovdje žive još od 9. stoljeća prije naše ere, a sami Tuvanci ovdje stižu s raznim turkijskim kanatima koji su vladali sve do početka 13. stoljeća. Tada na red dolaze Mongoli koji će prostor kontrolirati sve do 18. stoljeća nakon čega dolaze Kinezi, no ne zadugo - u 19. stoljeću Rusko carstvo polako preuzima kontrolu.
Za vrijeme revolucije u Kini 1911. ruski car Nikola II. (zadnji ruski car) potaknuo je separatistički pokret među Tuvancima te iduće 1912. naredio ulazak ruskih trupa. Povijest Tuva otada postaje usko vezana uz sudbinu Rusije, a potres Oktobarske revolucije 1917. osjetit će se sve do ovdje. Naime, od 1918. do 1919. (od srpnja do srpnja), Tuva je bila pod kontrolom tzv. "bjelokošuljaša" (anti-boljševičkih snaga), ali ne cijela - jugozapad su okupirali Kinezi, a jug Mongoli.
Lokacija Tuve na karti današnje Ruske Federacije
U konačnici 1919. ulazi Crvena armija, ali Kina se neće tek tako predati - kineske snage se vraćaju s pojačanjem i izbacuju Sovjete, barem do 1921. kada Crvena armija ponovno preuzima kontrolu. Tada je proglašena Tuvanska Narodna Republika (poznata pod nazivom Tannu-Tuva), a njen glavni grad 1926., koji se do tada zvao Belotsarsk (Grad bijelog cara), mijenja ime u Kizil (što na tuvanskom i turijskim jezicima znači "crveni").
Tuvanski fascinantan pejzaž
Zanimljivo je da je Tuvanska Narodna Republika u periodu između dva rata bila (bar donekle) neovisna država. Tuvanski premijer Donduk Kuular nastojao je izgraditi dobre odnose s Mongolijom te uvesti budizam kao državnu religiju. To se nikako nije svidjelo Moskvi koja je 1929. orkestrirala državni udar protiv Donduka i na njegovo mjesto postavila pro-sovjetsku vlast. Odlučeno je da se mora smanjiti utjecaj budizma i Mongolije u Tuvi pa se tako krenulo s programom naseljavanja etničkih Rusa u Tuvu, a mongolsko pismo, kojeg je koristilo tamošnje stanovništvo, prvo je zamijenjeno s latinicom, a kasnije s ćirilicom.
Uskoro dolazi kraj Tuvanskoj Narodnoj Republici - 1944. Staljin naređuje aneksiju te je ista ukomponirana u teritorij najveće sovjetske republike, Rusije. Navodno je tamošnji parlament odobrio aneksiju, no ti detalji su i danas opskurni - činjenica jest da referenduma nije bilo.
Zastava Tuvanske Narodne Republike (između dva rata)
Na vlast je postavljen Solčak Toka kao prvi tajnik Tuvanske komunističke partije te će biti de-facto vladar Tuve sve do smrti 1973. godine. U međuvremenu Tuva će biti poznata pod imenom Tuvanska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika.
Nakon raspada SSSR-a u Tuvi je osnovan Tuvanski demokratski pokret koji je imao za cilj promovirati tuvanski jezik i kulturu, a možda i neovisnost? Podaci govore kako je negdje u ovom periodu buknula i pobuna protiv ruskog etničkog stanovništva te je navodno ubijeno 168 Rusa nakon čega je intervenirala i ruska vojska. Rezultat je bio taj da se većina ruskog stanovništva ipak odselila u prvim godinama nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Jedan od razloga zašto se granice Tuve nisu mijenjale kroz stoljeća je taj što je sam prostor omeđen planinskim lancima koji formiraju prirodnu i teško prohodnu granicu. Za vrijeme SSSR-a Tuva je uvelike bila zatvorena prema vanjskom svijetu gotovo pola stoljeća.
Ni danas zapravo nije puno drugačije, rijetki stranci se nađu na prostoru Tuve i dolazak do iste nije jednostavan (zračna luka u Kizilu se još nadograđuje i iako postoje informacije da bi ove godine trebala postati međunarodna, to se tek treba potvrditi - nadalje, vlakovi, često prijevozno sredstvo kroz Rusiju, ne voze do Tuve, no može se vlakom doći do grada Abakan otkuda kreće 7 sati vožnje autobusom do Kizila).
Kizil
Turizam nije razvijen, bar ne još, no mogao bi biti jer riječ je o vrlo zanimljivom i još uvijek poprilično nepoznatom (barem zapadnjacima) dijelu svijeta.
Spomenici u Kizilu
Zanimljiva je i činjenica da mnogi Tuvanci, uz budizam, još uvijek prakticiraju svoju tradicionalnu religiju, vrstu Tengrizma (religija na prostoru Centralne Azije) odnosno turkijskog animističkog šamanizma.
Šaman u Kizilu
Unikatno je tuvansko pjevanje iz grla, posebna vrsta glazbe koja se naziva khoomei. Vjeruje se da je tuvansko grleno pjevanje nastalo kao posljedica imitiranja zvukova iz prirode (zvukovi životinja, vjetra, vode). Ovi pjevači često putuju i traže otvorene prostrane pejzaže koji im omogućuju da se zvuk prostire na veliku daljinu.
Ilija Zakarov s Moskovskog instituta za opću genetiku 2003. objavio je veliku studiju u kojoj argumentira kako postoje dokazi da su upravo Tuvanci najbliže genetski povezani s autohtonim narodima Amerika.
Moderni Tuvanci
Tuvanska Republika danas je jedna od 22 ruske republike (Ruska Federacija sastavljena je od 85 federalnih subjekata od čega su 22 republike - republike su većinom prostori gdje stanovništvo nisu etnički Rusi iako postoji nekoliko republika gdje Rusi jesu većina) te svjedoči velikom diverzitetu i gigantskom prostranstvu same Rusije.
Još jedna zanimljivost - aktualni ruski ministar obrane, Sergej Šojgu, je po ocu Tuvanac (majka mu je Ruskinja) - rođen je 21. svibnja 1955. u tuvanskom gradu Chadan, a srednju školu završio je u Kizilu.
Republike Ruske Federacije - Tuva je označena pod brojem 17.
Između Moskve i Kizila je gotovo 5,000 kilometara ceste, ali i cijeli jedan svijet!
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
