20. ožujka 1602: Stvorena je prva korporacija - Nizozemska istočnoindijska Kompanija - tvorevina koja će nadići državu, voditi ratove i zagospodariti svijetom

Ujedinjena nizozemska istočnoindijska Kompanija ili Nizozemska Istočnoindijska Kompanija (Vereenigdje Nederlandsche Geoctroyeerde Oostindische Compagnie, skraćeno VOC) početno je osnovana kao kompanija s poveljom i jasno određenom svrhom, na točno određeno vrijeme, točnije na 21 godinu- toliko je nizozemska vlada dala Kompaniji prava monopola na začine. Sjedište Kompanije je bilo u Amsterdamu i Middelburgu.

Često se smatra da je Ujedinjena nizozemska istočnoindijska kompanija bila prva prava svjetska transnacionalna korporacija i ujedno prva kompanija koja je počela izdavati dionice i obveznice. Drugim riječima VOC je bio prva kompanija čijim se dionicama (vlasničkim udjelom) trgovalo javno pošto su njene dionice bile izlistane na burzi.

Kao prvi povijesni model kvazifikcionalnog koncepta mega-korporacija VOC je imao kvazivladine ovlasti i moći, odnosno suverenitet- točnije, imao je pravo voditi rat, zatvaranja i pogubljenja zatvorenika, pregovarati i sklapati ugovore i primirja, izdavati vlastite novčiće i osnivati kolonije. Statistički gledano VOC je nadmašio sve svoje ondašnje konkurente u skoro 200 godina koliko je postojao. VOC je ostvarivao velike zarade od monopola na začine tijekom većine 17. stoljeća. Kako bi ostvario zaradu od trgovine začina sa Malakua, VOC proglašava 1619. lučki grad Jakartu glavnim gradom Indonezije, mijenjajući joj ime u Batavia. Kroz sljedeća dva stoljeća Kompaniji je trebalo dodatnih luka kao trgovinskih baza i kako bi mogli čuvati svoje interese dok su se širili na obližnje teritorije.

Kompanija je jedina imala pravo trgovine s Kinom i Japanom i jedina je imala trgovačke postaje. Kompanija je isplaćivala godišnju dividendu od 18% kroz gotovo 200 godina svoga postojanja. Zbog strukturnih promjena, četvrtog anglo-nizozemskog rata i francuske invazije na Nizozemsku, Kompanija biva nacionalizirana 1800., te njene dugove i posjed nad njom preuzima Nizozemska Batavska Republika. Teritorij VOC-a je postao teritorij Nizozemske Istočne Indije i širio se tijekom 19. stoljeća te je uključivao cijeli indonezijski arhipelag, koji je kasnije postao moderna Republika Indonezija.

Nastanak Nizozemske istočnoindijske kompanije
Priča o dioničkim društvima počela je nastojanjem nizozemskih trgovaca da Portugalu i Španjolskoj preotmu nadzor nad unosnom trgovinom azijskim mirodijama. Europljani su žudjeli za mirodijama poput cimeta, klinčića, muškatnog oraščića i papra ne samo radi dodavanja okusa jelima nego i radi čuvanja namirnica. Mirodije su stoljećima iz Azije u Europu stizale Putem začina, ali nakon što su Portugalci otkrili pomorski put do Indije koji je vodio u Rt dobre nade, ukazale su se mogućnosti za nove i neodoljive privlačne poslovne prilike. Primjerice, amsterdamski Povijesni muzej prepun je slika koje prikazuju nizozemske brodove na putu za ili iz Indije. Jedna od takvih slika nosi natpis: 'Četiri broda otplovila po začine u smjeru Bantama i ondje osnovala trgovačke postaje. S bogatim teretom vratili su se u…Amsterdam. Isplovili 01.05.1598. godine. Vratili se 19.07.1599. godine'. Uz to što je putovanje do Indije i natrag trajalo dugo sam put je bio opasan- primjerice, od dvadeset dva broda koja su isplovila 1598. godine vratilo ih se samo dvanaest. Upravo to je bio glavni razlog zašto je trgovcima bilo poželjno udružiti sredstva.

Početkom 17.stoljeća u najvećim nizozemskim lukama već je djelovalo šest tek nastalih istočnoindijskih kompanija. No svaka od njih je imala ograničen vijek trajanja koji se određivao unaprijed- obično se radilo o očekivanom vremenu trajanja putovanja- a nakon toga bi se ulagačima vraćao kapital. Takav poslovni model nikako nije mogao biti dovoljan za podizanje stalnih baza i utvrda koje su bile nužne ako su Nizozemci željeli zamijeniti Portugalce i njihove španjolske saveznike.

Potaknut strateškim kalkulacijama, a ujedno i željom za zaradom, nizozemski parlament, Staten-Generaal, predlaže spajanje postojećih kompanija u samo jednu tvrtku. Tako je nastala Ujedinjena nizozemska istočnoindijska kompanija- Vereenigdje Nederlandsche Geoctroyeerde Oostindische Compagnie (skraćeno: VOC, tj. Ujedinjena nizozemska ugovorna istočnoindijska kompanija, dalje u tekstu Kompanija), koja je 1602. godine dobila i službenu povelju o monopolu nad cjelokupnom nizozemskom trgovinom istočno od Rta dobre nade i zapadno od Magellanova prolaza.

Zastava Nizozemske istočnoindijske Kompanije

Sjedište Kompanije u Amsterdamu

Struktura Kompanije
Struktura Kompanije (VOC-a) je bila prava novina u mnogobrojnim aspektima; iako je, kao i ranije tvrtke, trebala postojati unaprijed određeno vrijeme- konkretno 21 godinu, te je imala članak u Povelji gdje je stajalo da će ulagači imati pravo povući uloženi novac nakon samo deset godina, kada se izradi prva opća bilanca poslovanja, tvrtka takvih razmjera nije dotada viđena u povijesti trgovine i poslovanja. Dioničarima su mogli postati svi stanovnici Ujedinjenih Pokrajina, a u Povelji nije bilo gornje granice za prikupljanje kapitala.

Trgovci, obrtnici, pa čak i sluge, masovno su kupovali dionice novoosnovane tvrtke. Samo u Amsterdamu dionice je kupilo 1143 građana, od kojih je 80 uložilo više od 10,000 guldena, dok ih je 445 uložilo manje od 1000 guldena. Zahvaljujući prikupljenim sredstvima ( točnije o 6,45 milijuna guldena), Kompanija je bila daleko najveće dioničko društvo toga doba. Kapital glavnog engleskog konkurenta, engleske Istočnoindijske kompanije, utemeljene dvije godine prije, bio je tek 68,373 funta (oko 820,000 guldena), a dioničara je bilo tek 219. Budući da je Kompanija nastala pod vladinim pokroviteljstvom, ulagao se silan trud da se nadvlada veliko suparništvo između različitih pokrajina ( osobito između Holadnije, najbogatije pokrajine, i Zelandije). Kapital tvrtke podijeljen je (premda ne ravnomjerno) na šest pokrajinskih skupština ( Amsterdam, Zelandija, Enkhuizen, Delft, Hoorn i Rotterdam). 70-orica ravnatelja ('bewindhebbers'), koji su i sami bili veći ulagači, također su podijeljeni na te skupštine.
Prva i najstarija dionica izdana od strane Nizozemske istočnoindijske kompanije 07. studenog 1623. godine

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.