Ruska revolucija iz 1905. godine bila je ona ključna prekretnica koja će kasnije omogućiti i dovesti do one koja će trajno promijeniti tijek svjetske povijesti - Oktobarske revolucije iz 1917. godine.Ono što je počelo 22. siječnja 1905. godine u Carskoj Rusiji, a trajat će do listopada iste godine, bila je uvertira, "generalna proba" kako ju je nazvao Lenjin, za ono što će uslijediti desetak godina kasnije.
Što se zapravo dogodilo 1905. u Rusiji? Bio je to početak velikog političkog i društvenog nemira koji će zahvatiti velike dijelove ionako velikog Ruskog Carstva. Pobunili su se radnici, seljaci, vojska (najpoznatija priča je svakako ona vezana uz pobunu mornara na ratnom brodu Potemkin u lipnju te revolucionarne 1905. - priču će ovjekovječiti kultni film "Oklopnjača Potemkin" Sergeja Eisensteina iz 1925. godine).
... I kako je sve završilo? Očito ne svrgavanjem cara, pošto znamo da će carska vlast na krvavi način biti okončana 1917. - Revolucija iz 1905. rezultirala je velikim reformama koje će u suštini promijeniti Carsku Rusiju, na neki način uvesti je u njenu terminalnu fazu. Naime, pobuna je dovela do ustavne reforme, formiranja državne Dume (parlamenta), višestranačkog sustava, novog ruskog Ustava iz 1906. godine.
Četiri ključna faktora mogli bismo izdvojiti po pitanju izbijanja revolucije. Kao prvo - tu su seljaci koju su kao zasebna klasa poprilično ojačali i to zahvaljujući posrnuću vlastelinske klase. Naime, plemiće su dotukle banke te su tisuće njih kroz hipoteke gubili svoja velika imanja. Gdje su završavala sva ta imanja? U rukama trgovaca, ali i seljaka. Naime, ruske vlasti imale su jedan poseban "plan" za seljake (koji datira još iz tzv. Emancipacijske reforme iz 1861. godine) - od njih su željeli stvoriti jednu novu, politički konzervativnu klasu na način da im je dozvoljeno da otkupljuju zemlju od plemića i plaćaju u malim ratama kroz više desetljeća.
Dobar plan za zaradu carskom bankarskom sektoru, ali pritom je stvorena - bar po carsku vlast - jedna neželjena posljedica: emancipacija seljaštva. No, postojala je i "kvaka" - seljaci kao pojedinci nisu mogli otkupiti zemljišta posrnulih plemića već samo kao seoske zajednice. To je stvorilo velike probleme na selu. Pojedinac nije mogao zemlju ni prodati ni založiti, a morao je plaćati banci za nju (i raditi na njoj). Takva shema je, očekivano, dovela do eksplozija nezadovoljstva, ali i velikog siromaštva na ruskom selu. Pobuna je bila neizbježna.
Revolucija 1905.
Drugi povod za revoluciju, koji se djelomično može nadovezati na prvi, je problem nacionalizma. Naime, Rusija je tada kao i danas bila velika multi-etnička zemlja, no, u 19. stoljeću uspostavljena je jasna hijerarhija kulture i religije. Ne-ruski narod u carstvu je toleriran, ali je ujedno i krajnje marginaliziran. Vrednovala se europska kultura, zatirala azijska, a kršćanstvo se smatralo "istinskijom" (i progresivnijom) religijom od ostalih. Naročito u drugoj polovici 19. stoljeća pokrenuta je velika rusifikacija stanovništva - dakako, kreće u isto vrijeme kada je krenula i emancipacija seljaštva, kao prevencija da ti seljaci ne bi dobili neke "anti-carske" ideje.
Azijski narodi Rusije bili su ljuti zbog sve veće marginalizacije, no još snažnija rusifikacija bila je na snazi na zapadu - naime, tamo je poljska populacija, a vlast se naročito bojala Poljaka (naročito nakon njihovog ustanka 1863. godine). Taj granični prostor na zapadu stalno je brinuo Moskvu... Poljaci, Nijemci, sve su to bili potencijalno opasni elementi te je stoga rusifikacija bila na samoj granici i najsnažnija pod pretpostavkom da će "što ruskiji" karakter na granici biti i najbolja obrana te iste granice. Možda, ali jedna posljedica je bila i sve veći otpor koji će se stopiti s drugim animozitetima u Revoluciju iz 1905. godine!
Treći razlog za izbijanje revolucije bilo je, dakako, radništvo. Klasična priča, no opet direktno povezana uz "problem 1" i pitanje seljaka. Naime, ruske vlasti su počele snažno promovirati industrijalizaciju, izvoz i privlačenje stranih investicija. Ali otkud namaknuti toliku gomilu novih radnika za tvornice? Sa sela, dakako. Podsjetimo još jednom - seljak je zadužen, banci otplaćuje zemlju koju je "kupio" od plemića (iako od nje nema previše), i sada nema drugog izbora nego otići u grad i tamo raditi u tvornicama. Milijuni ljudi su na taj način natjerani da sa sela dođu u gradove i od seljaka postanu - proleteri. A položaj im je bio, očekivano, jako loš.
Radilo se nehumano - u prosjeku 11 sati na dan (često i znatno više), šest dana u tjednu. Uvjeti rada u tvornici bili su loši, nezdravi, krajnje opasni, a svaki pokušaj stvaranja sindikata bio je strogo zabranjen (kamoli štrajk!). Radnici su strogo kažnjavani za zabušavanje, bilo kakvu pogrešku... Uz sve to bili su najniže plaćeni industrijski radnici u cijeloj Europi.
Radnici, dojučerašnji seljaci, bili su očajni, ali i idealni kao pogonsko gorivo za revoluciju i revolucije koje dolaze.
Štrajk željezničara - prevrnuta lokomotiva jasno pokazuje njihove osjećaje
Četvrti faktor koji se trebao poklopiti da bi Rusija ušla u fazu eskalacije koja će eruptirati 1905., a u pravom smislu završiti se pobjedom Boljševika 1917. godine, bile su promjene u obrazovanju.
Naime, car Aleksandar II implementirao je još u 19. stoljeću velike reforme u obrazovnom sustavu. Ukinuo je brojne restrikcije, vojnu disciplinu, obavezne uniforme... Došlo je do jedne velike nove slobode, razmišljanja, čitanja (brojne knjige odjednom su postale dozvoljene i dostupne). Na fakultetima se stvarala jedna posve nova klasa, odnosno subkultura - studentska subkultura. Došlo je do pojave brojnih novina, stručnih časopisa, javne literature, profesionalnih udruženja. Sama ideja prava na vlastito mišljenje stvorena je u Rusiji za vrijeme cara Aleksandra II - ironično, upravo jedna takva skupina, revolucionarna socijalistička organizacija "Narodna volja" doći će ga glave (izveli su atentat na njega u ožujku 1881. godine).
Skup u Sankt Petersburgu
Da rekapituliramo - emancipacija seljaka, etničke napetosti, stvaranje proleterske klase, i oslobođenje obrazovanja (stvaranje inteligencije) - bili su ključni "sastojci" koji, spojeni zajedno, rezultiraju izbijanjem revolucije u Rusiji 1905. godine. Što je pak bio okidač na tu eksplozivnu smjesu? Poraz u Rusko-japanskom ratu (1904-1905).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
