30 godina od "Palestinskog Versaillesa": Nema države, nema mira - što je ostalo? Abbasov autoritarni režim kojeg će jednog dana odnijeti gnjev

Prošlo je 30 godina od Sporazuma iz Osla, ovaj dogovor postignut je kroz tajne pregovore uz posredništvo Norveške, a potpisan je 13. rujna 1993. u Washingtonu, ispred Bijele kuće. Ključni je sporazum kojim se definiraju odnosi između Izraela i PLO-a (Palestinske oslobodilačke organizacije). U ovo vrijeme prije 30 godina na travnjaku Bijele kuće rukovali su se palestinski lider Yasser Arafat i izraelski premijer Yitzhak Rabin u prisustvu američkog predsjednika Billa Clintona. Povijest je stvorena, ili je tako barem izgledalo. Naknadni sporazum, pod nazivom Oslo II, potpisan je u Egiptu 1995.

Time je započeo mirovni proces nakon više desetljeća izraelsko-palestinskog sukoba, a rezolucije UN Vijeća sigurnosti (242 i 338) trebale su osigurati "pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje". Drugim riječima, trebao je ovo biti mirovni proces u kojem će palestinski narod napokon dobiti ono što im je nakon Drugog svjetskog rata oduzeto - palestinsku državu.

Yitzhak Rabin, Bill Clinton i Yasser Arafat, 13.9.1993. ispred Bijele kuće

No, kako i znamo, tri desetljeća su prošla, a od palestinske države nema ništa niti će, kako stvari stoje, biti. Jedino što je zapravo proizašlo iz ovog mirovnog procesa je stvaranje Palestinskog nacionalnog autoriteta (PA), odnosno međunarodno priznate palestinske vlasti koja je zapravo autoritarni režim koji nije održao izbore već 18 godina.

Nedugo nakon što je preminuo Yasser Arafat 2004. (postoje i teorije da je zapravo bio otrovan) na vlast dolazi idući još uvijek aktualni predsjednik PA-a, Mahmoud Abbas.

Iako je često rado viđen gost među zapadnim političarima, a i izraelska vlast ga prizna kao palestinskog lidera, PA je zapravo autoritarna vlast, a Abbas (86) već niz godina vlada dekretom.

Američki državni tajnik Antony Blinken i Mahmoud Abbas

Zašto nema izbora? Zaključili su očito da to nije dobro po njih i njihovu kontrolu jer zadnji put kad su dozvolili izbore, 2006., izgubili su na prostoru Pojasa Gaze gdje je, zapravo legitimno i demokratskim putem, pobijedio Hamas. Nedugo zatim izbija rat između Hamasa i Izraela koji Hamas proglašava terorističkom organizacijom. U konačnici je sukob okončan izraelskim vojnim povlačenjem s prostora Pojasa Gaze, ali je Izrael pritom uveo skoro pa totalnu blokadu ovog dugačkog i uskog teritorija kojeg su neki nazvali, s pravom, najvećim zatvorom na otvorenom.

I što je PA uspio u 30 godina i kako to da je uopće još na vlasti? Sve je zapravo vrlo jasno, iako neki ne žele govoriti o tome. PA je kao politička vlast formirana od strane izraelskih i zapadnih interesa te ista, ako i zastupa palestinske interese, to radi minimalno dok primarno održava status quo koji je po palestinski narod jako loš. Ne samo da je loš već se i pogoršava, što znači da PA nije u stanju sačuvati čak ni status quo.

Izraelski doseljenici stižu, malo po malo zauzimaju palestinski teritorij čineći tako bilo kakvo mirno proglašenje države skoro pa nemogućim. Sve to se odvija uz potporu izraelskih snaga sigurnosti, a PA se bavi samo pisanjem pritužbi koja nemaju nikakvu težinu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.