Kada je 9. studenog 1989. Gunter Schabowski na popodnevnoj presici za inozemne dopisnike u Berlinu pročitao rečenicu iz nacrta novog Zakona o slobodnim uvjetima putovanja građana Istočne Njemačke (GDR) u Saveznu Republiku Njemačku, jedan novinar ga je upitao kada to počinje važiti.
"Odmah, prema informacijama koje imam, bez odlaganja", odgovorio je nesigurno glasnogovornik Politbiroa GDR Schabowski lansirajući se ravno u povijest. Zapadnonjemački mediji odmah su objavili ovu vijest, a iste večeri tisuće građana Istočnog Berlina prešlo je u Zapadni Berlin. Te noći pao je Berlinski zid koji je od 1961. fizički i simbolički razdvajao dvije Njemačke i dva svijeta, Istočni i Zapadni.
Čitav svijet je još iste noći znao da se odigrava povijest, a izravni televizijski prijenos tjerao je suze na oči i onima koji nisu imali nikakve osobne veze sa Njemačkom niti sa Nijemcima. Bilo je doista dirljivo gledati kako se rođaci sa dvije strane zida prvi puta nakon toliko godina mogu zagrliti, dok "trabanti" trube ulicama Zapadnog Berlina. Izgledalo je kao da je svijet konačno došao k sebi.
Politbiro i Schabowski navodno nisu slutili kakve posljedice će izazvati spomenuta presica. Glasnogovornik je imao samo pročitati dio teksta koji je napisan nekoliko sati ranije i nije se nadao pitanjima, jer nije imao iskustva sa zapadnim novinarima, a novinari sa istoka sa kojima se susretao nisu imali običaj postavljati pitanja. Kada je rekao što je imao, postavljeno mu je pitanje, a njegov odgovor pokrenuo je lavinu.
Ubrzo nakon presice nepregledna masa građana okupila se na gradskim pograničnim prijelazima, pa nije bilo druge nego pustiti ih da prođu. Neobično je bilo što ti isti građani nisu kao nekad bježali u slobodu, nego su se poslije nekoliko sati vraćali svojim kućama u Istočnom Berlinu. Bio je četvrtak. Sutra ujutro se išlo na posao.
Izmjene Zakona o putovanju u inozemstvo jedan je u lancu događaja koji su doveli do pada Berlinskog zida. Naime, Istočni Nijemci te su jeseni masovno prelazili u Saveznu Republiku Njemačku preko Čehoslovačke i Mađarske. S namjerom da se ne vrate doma. Podizanje zida između dvije, tada komunističke države nije bio opcija, pa su vlasti GDR-a posegle za putnom liberalizacijom. Tri tjedna prije Egon Krenz zamijenio je na mjestu generalnog tajnika vladajuće Socijalističke partije GDR tvrdolinijaša Ericha Honeckera.
No, početak kraja Berlinskog zida odigrao se nekoliko godina ranije, kada je u Sovjetskom Savezu proglašena "perestrojka". Ovu povijesnu riječ prvi je izgovorio lider Komunističke partije Mihail Gorbačov, na partijskom kongresu u Lenjingradu (Sankt Peterburg)1985. godine, najavljujući političke i ekonomske reforme u SSSR, takozvanu jednopartijsku demokratizaciju. A zapravo je to bilo priznanje da je ova država u dubokoj krizi. Tragedija u nuklearnoj elektrani u Černobilju 1986. potvrdila je da situacija izmiče kontoli.
Rušenje zida prvi je od Gorbačova javno zatražio Ronald Reagan, tadašnji američki predsjednik, lipnja 1987. godine u Berlinu. "Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid", kazao je Reagan u govoru ispred Brandenburških vrata. Nema dvojbe da je američki predsjednik znao što govori. U baltičkim sovjetskim republikama uporedo su održani masovni skupovi u znak sjećanja na žrtve Staljinovog režima i obilježavanja obljetnica nekadašnje neovisnosti tih država.
Policija nije upotrijebila silu, što je ohrabrilo građane tri baltičke republike, koji su se 1988. organizirali u narodne pokrete tražeći decentralizaciju. Istodobno, u republikama na Kavkazu krenuli su nemiri. Sovjetska imperija padala je na koljena, no Berlinski zid još je stajao uspravno. Naredna godina bit će mu posljednja.
Kada se u veljači 1989. sovjetska vojska nakon 10 godina povukla iz Afganistana bio je to prvi korak ka novom svjetskom poretku. Od travnja do lipnja ljuljalo se i u Kini. Svijet je zapamtio kako je tenk kineske vojske pregazio demonstranta na Trgu Tjenanmen u Pekingu, ali malo tko se sjeća da je idućeg koji je stao pred gusjenice zaobišao.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
