Image države koju je dobar dio svijeta, a posebno Europe, godinama smatrao za jednu od najzaostalijih i najzatvorenijih, što i nije bilo daleko od istine, polako se mijenja, a riječ je, naravno, o Albaniji. Ta se država zadnjih godina sve više razvija, napreduje, u nju se ulaže. To svakako više nije zemlja orlova, vojnika Envera Hodže, Sigurimija i bunkera načičkanih po plažama, već zemlja koja će u doglednoj budućnosti sigurno napraviti još snažnije iskorake na Balkanu, a možda i šire. Albanija je nekoć bila zatvorena država s centraliziranim gospodarstvom planiranja, a danas je sve više zemlja u razvoju s modernom tržišnom ekonomijom.
Do 1991. albanska privreda bila je državno-planska, s čuvenim petoljetkama, i najzatvorenija u Europi, bez privatnog vlasništva, stranih ulaganja ili pomoći. Velike teškoće pri prijelazu na tržišno gospodarstvo uzrokovale su tešku depresiju i velik pad društvenog proizvoda u razdoblju 1989.–93. godine. Unatoč određenom oporavku nakon prvih kredita MMF-a i početaka stranih ulaganja, Albanija je i dalje ostala najsiromašnija europska zemlja s BNP-om od 760 dolara po stanovniku. U razdoblju od 2004.-08. gospodarstvo je raslo po stopi od 6%, ali je u razdoblju 2009.-11. palo na 3%, a u 2012. na skromnih 0,5%. U privrednoj strukturi vodeće mjesto ima poljoprivreda kojom se bavi više od polovica stanovništva, ali po udjelu u dohotku predstavlja tek petinu ukupnog prihoda.
Zemlja se obrađuje tradicionalnim metodama uz slabu mehaniziranost. Obrađeno je tek oko četvrtine površina, uz glavne kulture pšenicu i kukuruz, što je dovoljno za domaće potrebe, a uz to uzgaja se i šećerna repa, pamuk, suncokret, duhan te voće. Glede stočarstva, uzgoj ovaca i koza oduvijek je važniji od govedarstva. Albanija je također bogata i rudama, kromom, bakrom, željezom i niklom, a važna su i nalazišta lignita, dok su na jugozapadu zemlje otkriveni nafta i plin. Znatan hidroenergetski potencijal djelomično je iskorišten kroz izvoz električne energije, a voda iz akumulacija koristi se i za natapanje poljoprivrednih površina. Industrija je, zbog komunističkoga koncepta samodovoljnosti, raznolika, ali još uvijek slabo razvijena. Vanjska trgovina također je još uvijek slaba; uvoze se prehrambeni proizvodi, strojevi i tehnološki instrumenti, a izvoze nafta, rude, voće i duhan. Daleko najvažniji partner je Italija, slijede Grčka i Njemačka.
Luka u Draču
U 2007. godini je porastao izvoz, uglavnom mineralnih ruda kao što je krom, no budući da se uvoz još više povećao, tako se povećavao i trgovinski deficit. Glavni zamašnjak porasta troškova uvoza bio je uvoz električne energije u razdobljima energetske krize, kao i povećanje cijena nafte. Bankarstvo i osiguranje su nastavili svoj rast nakon što su veće financijske grupacije iz Europske unije stekle udjele u sektoru financijskih usluga. Krediti poslovnih banaka gospodarskim subjektima tijekom 2007. godine porasli su za 50%.
Negativni učinci posljednje gospodarske krize značajno su usporili gospodarstvo, ali od 2014. albansko gospodarstvo ipak se stalno poboljšava. Ekonomski rast u 2017. godini iznosio je tako 3,9%. Rastao je ponešto i poljoprivredni sektor, koji čini manje od četvrtine BDP-a i danas zapošljava 42% radne populacije, a uglavnom je ograničen na male obiteljske farme uz veliki nedostatak moderne opreme tako da je još uvijek u globalu neučinkovit.
Godine 2017. industrijski sektor u Albaniji činio je 24% BDP-a i zapošljavao 22% aktivne albanske populacije, a industrija se tijekom godina podosta promijenila. Započeli su s industrijom cementa, preradom hrane, proizvodnjom cigareta kao i krznenih proizvoda. Danas se industrija proširila i na naftnu i kemijsku industriju, rudarstvo, tekstil, odjeću i drvnu industriju.
Hidroelektrana na rijeci Drin, sjeverozapadna AlbanijaTakođer, napravljene su i brojne hidroelektrane, čija izgradnja postaje sve perspektivnija. Što se tiče ICT – telekomunikacija, albansko gospodarstvo je maleno i jako ovisno o susjednim trgovinskim partnerima, kao što su Italija i Grčka. No, Italija se još uvijek bori za gospodarski rast, dok Grčka štedi zbog kredita od međunarodnih zajmodavaca, što pak ima značajan utjecaj na telekomunikacijski sektor u Albaniji, te su prihodi u stalnom padu. Penetracija u nepokretnoj i širokopojasnoj mreži još uvijek je vrlo niska prema europskim standardima, stoga su nužna daljnja ulaganja u nadogradnju mreže. Kroz ponudu digitalnih tehnologija i usluga temeljenih na IP protokolu, to bi pomoglo stimuliranju gospodarskog rasta u zemlji. S druge strane, loša fiksna mrežna infrastruktura potaknula je potrošače na korištenje mobilne telefonije. Tako Albanija sada ima jednu od najviših stopa penetracije mobilnih veza u Europi.
Za ekonomski rast najzaslužniji je sektor energetike te izgradnja plinovoda koji će iz Rusije preko Albanije ići do Italije. Kinezi također investiraju u ovu zemlju, a ta veza potječe još iz vremena komunizma kad su Albanija i Kina gajile vrlo prijateljske političke odnose. To se kasnije nastavilo u obliku trgovinske razmjene i investicija. Tako je kineska kompanija dobila u deset godišnju koncesiju tiransku zračnu luku koja je sada modernizirana. U veljači 2017. albanska je vlada usvojila nacrt zakona o promicanju obnovljivih izvora energije (OIE).
Glavni cilj ovog zakona je poticanje rasta proizvodnje obnovljivih izvora energije kako bi se osigurao održivi razvoj. U skladu s ovim Zakonom, opći je cilj povećati udio OIE u bruto potrošnji energije na 38% do kraja 2020. U 2009. godini udio OIE iznosio je 31,2%. Udio se neznatno povećao tijekom godina i iznosio je prosječno 33,2% u 2013.-2014., a u godinama 2015.-2016. bio je 34,3%. Za godine 2017.-2018., cilj je dosegnuti 35,6%. Više od 95% proizvedene električne energije potječe od proizvodnje hidroelektrana. Ipak, možda zbog toga, Albanija još nije imala sveobuhvatnu politiku o podršci OIE. Tijekom 2013. donesen je zakon za promicanje izgradnje objekata OIE. U skladu s tim zakonom, glavna promidžbena mjera sastojala se od uvođenja sustava tarifa za potporu za električnu energiju proizvedenu iz projekata OIE kapaciteta manjeg od 15 MW. Takvi objekti također imaju pravo na preferencijalni pristup mreži u teoriji. Međutim, u praksi, ovaj zakon nije se primjenjivao zbog nedostatka provedbenih propisa. Jedina iznimka odnosi se na male hidroelektrane.
Zbog topline i fluktuacija volumena proizvodnje električne energije iz hidroelektrana u slučaju niskih razina vode, Albanija ima potencijal za izgradnju i rad novih solarnih ili vjetroelektrana. Nova shema potpore prema nacrtu zakona može biti vrijedan alat za takav razvoj, a također može poslužiti i kao alat za izgradnju suvremenih novih hidroelektrana.
Albanska je vlada snizila PDV na sve turističke usluge s 20 na 6% i to bi trebalo, prema njihovim očekivanjima, dovesti do "buma" u tom sektoru, kao i do investicija za proširenje smještajnih kapaciteta i poboljšanja usluga. Cilj je ne samo povećati broj dolazaka, nego i kvalitetu usluga te produžiti boravak turista. Albanija je nedavno ukinula vize za neke države s istoka Europe, a pozitivni efekti već su vidljivi s obzirom da je svakog tjedna u Albaniju tijekom prošle sezone stiglo oko 8 tisuća turista iz Bjelorusije. Plan Vlade je privući što više gostiju i iz drugih zemalja bivšeg SSSR-a. Turistima s istoka posebno je privlačna činjenica da je Albanija jedna od najjeftinijih zemalja za odmor. Forbes ju je tako lani uvrstio među 30 najjeftinijih turističkih destinacija. Dovoljno je ilustrativna činjenica da je Albanija u 2017. od turizma zaradila više od 1,16 milijardi eura ili 15 posto više nego u istom razdoblju godine prije. U ovoj balkanskoj zemlji u kojoj živi oko tri milijuna stanovnika smjestila se obala dvaju mora, Jadranskog i Jonskog, kulturno naslijeđe je veliko, a sve više pažnje posvećuje se zimskom turizmu, te posjetama religijskim i povijesnim znamenitostima.
Albanski grad Berat
Jedna od stvari koja spomenutu državu čini privlačnom destinacijom jest i činjenica da je od zemalja Europe udaljena svega sat do tri sata leta, nudeći raznolike mogućnosti za kvalitetan odmor. Primjerice, u prosjeku za sedmodnevni odmor za dvije osobe u Sarandi, na jugu Albanije, potrebno je izdvojiti oko 350 eura, uključujući prijevoz, smještaj i hranu. Slični podaci su i za Drač, koji je sjevernije na Jadranskoj obali, primjerice, u njemu prosječna obitelj s jednim djetetom, u solidnom hotelu, može ljetovati za 330 eura za pet dana. Hoteli su uglavnom novi, a dodatni kapaciteti se grade. Kao što je očekivano, posjetitelji s Kosova čine veliki dio turista. Također, ima sve više posjetitelja iz Makedonije, Crne Gore, Grčke, ali je sve više turista i iz Nizozemske, Hrvatske, Češke, pa i Njemačke.
Usprkos velikim obećanjima, albanska vlada nije dovoljno smanjila siromaštvo u zemlji. Nezaposlenost je visoka, a socijalna pomoć je vrlo niska, te iznosi svega 75 eura mjesečno po obitelji, što je jedan od razloga što su se mnogi albanski seljaci i drugi nezaposleni okrenuli uzgoju kanabisa. Ova pojava doduše nije nova jer je i prije Albanija imala problema s borbom protiv uzgajanja kanabisa. 2016. godinu su čak nazvali "godinom kanabisa". Prema albanskoj policiji, te je godine uništeno više od 2,5 milijuna tih zabranjenih biljaka, a identificirane su 5.204 njive. Nova karakteristika je geografska distribucija uzgajanja u cijeloj zemlji, što je, kažu stručnjaci, promjena strategije narko-bosova. Uglavnom, što policija više uništi, to više kanabisa se sadi, a oporba optužuje vladu da uzgoj kanabisa cvjeta zato što postoji sprega između pojedinih državnih agencija i organiziranoga kriminala.
No, kako bilo, u tijeku je provedba protržišnih reformi na koju se Albanija obvezala da bi ostvarila uvjete za ulazak u Europsku uniju. Prošle godine je ostvarila rast BDP-a od 3,5 posto, a Svjetska banka za 2018. godinu predviđa rast od 3,8 posto. Albanija je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU, koji je stupio na snagu sredinom 2009. godine u sklopu pretpristupnog procesa EU. Albanija je time dobila financijsku pomoć za izgradnju javnih ustanova i poboljšanje prekogranične suradnje u okviru mehanizma pomoći Europske unije uz pretpristupno financiranje. Od lipnja 2014. Albanija je prepoznata kao službeni kandidat za članstvo u EU. Unatoč svemu navedenome, albansko je gospodarstvo još uvijek ranjivo i u velikoj mjeri ovisi o vanjskoj institucionalnoj pomoći. Neodgovarajući pravosudni sustav, korupcija i zastarjela infrastruktura uzrokuju poslovno okruženje u Albaniji koje se uz očit napredak ne razvija dovoljno brzo, a što u konačnici otežava privlačenje stranih ulaganja. Albanija se u Bruxellesu prije svega ocjenjuje na temelju toga hoće li napokon provesti reformu pravosuđa koju je parlament usvojio, a što je težak zadatak jer državni službenici u pravosuđu se smatraju najkorumpiranijim u državi jer su svoja radna mjesta dobili davanjem mita, a uz sve to je politika duboko upletena u korupciju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.