Aljaska i Ruska Amerika: Priča o osvajanju svijeta koji još ne postoji, Beringovom brodolomu, okrutnom kolonijalizmu, morskoj vidri i stoljeću rusko-američkog prijateljstva

Prije nekoliko dana pisali smo o širenju carske Rusije sve do prirodnih barijera te je zbog toga Rusija na kraju ispala ova velika, zemljopisno najveća zemlja svijeta. No, njezina prirodna barijera na istoku bila je Pacifik, ali nisu stali tamo... ovo je priča o Ruskoj Americi.

U 17. stoljeću, iako je Rusija već bila veliko carstvo, još uvijek nisu znali što se točno nalazi istočno od njihove najistočnije granice... Tamo je, dakako, Aljaska, ali još nije bila otkrivena. Prema jednoj priči ruska ekspedicija je 1648. zalutala i stigla do Aljaske. No, vijest o njihovim otkrićima navodno nikad nije stigla natrag do Moskve tako da je upitno koliko je uopće ovaj podatak precizan. Ali zato se sa sigurnošću zna da je ruski car Petar Veliki (o kojem smo nedavno također pisali) 1725. najavio novu ekspediciju s ciljem istraživanja tog dalekog i mističnog prostora, no iste godine je i umro tako da se sve ponovno odgodilo.

Tek 1741. krenula je ozbiljna nova ekspedicija, s dva broda. Prvim brodom "Sveti Petar" upravljao je Danac, Vitus Bering, a drugim "Sveti Pavao", Rus, Aleksej Čirikov. Isplovili su zajedno s Kamčatke, no uskoro su se razdvojili. 15. rujna Čirikov je stigao do jugoistočne Aljaske. Njegovi ljudi su se iskrcali te su tako postali prvi Europljani koji su stigli na tlo sjeverozapadne Sjeverne Amerike.

Posebno je zanimljivo pogledati povijesne američke karte iz tog vremena na kojima je taj cijeli prostor označen kao "parts unknown" odnosno "nepoznati dijelovi".

Bilo je to još uvijek vrijeme neotkrivenog svijeta kada se moglo samo nagađati što se nalazi u "magli".

Dakle Čirikova posada se iskrcala na Aljasci, ali njegov danski kolega Bering nije imao toliko sreće. Poznato je da su 16. srpnja (sam dan nakon Čirikova) ugledali kopno Aljaske, ali su se okrenuli natrag prema Rusiji. Plovidba je bila teška i brod mu se negdje u studenom nasukao na otok koji će kasnije dobiti naziv Beringov otok (kao i cijeli prolaz između Rusije i Aljaske). On i dio posade su preživjeli, no uskoro se tamo razbolio i preminuo. Ostatak posade uspio je nekako izgraditi novi brod od olupina starog, no bili su prisiljeni provesti zimu na otoku.

Aleksej Čirikov (lijevo) i Vitus Bering (desno)

Tek u kolovozu 1742. uspjeli su isploviti te su se vratili uspješno do Kamčatke.

Što je pak bilo s Čirikovom, rekli smo da se on uspio iskrcati na tlo Aljaske? On osobno ne. Naime, ovi ekspedicijski veliki brodovi nisu bili u mogućnosti jednostavno "pristati" uz obalu, za takvo što bi morali naići na baš idealnu lokaciju, a nisu. Umjesto toga Čirkov je poslao malu ekspediciju u čamcu koji je trebao istražiti obalu i vratiti se na glavni brod s informacijama.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.