Trump je gotov. Što je sljedeće i tko je sljedeći? Očekuje li neko da će se zahuktali stroj sada zaustaviti? Ne, vjerojatno se neće moći zaustaviti, jer izgleda da sve ide po planu, a plan je vjerojatno veliki, puno veći od Amerike. Međutim, svijet nije spavao u protekle četiri godine i čekao Bidena da se vrati u Bijelu kuću. Život je otišao dalje i globalna stvarnost se izmijenila. No, hoće li se promijeniti američka vanjska politika?
Krenimo od pretpostavke. Zamislimo da je Aleksej Navaljni okupio pristaše u Moskvi i krenuo na Rusku dumu, a da je policija pucala u glavu prvom prosvjedniku koji je upao u zgradu. Nadajmo se da se to neće dogoditi, ali eto zamislimo da se dogodilo. Recimo da je Navaljni tvrdio da su izbori pokradeni. Da li bismo dan poslije u zapadnim novinama pročitali da je banditska rulja napala ruski parlament i pokušala izvršiti državni udar?
Zastupnici proruske oporbene platforme "Za život" u ukrajinskoj Radi, postavili su pitanje koje se doima logičnim i zatražili od američkih političara da se izjasne. "Sada su američki političari dužni promijeniti svoj stav prema takozvanim revolucijama u boji u mnogim zemljama, gdje su destruktivne političke snage došle na vlast uz njihovu pomoć na valu radikalnih prosvjeda i zauzimanja zgrada. Prije svega, dajte fer procjenu događaja 2013-2014 u Ukrajini. Dvostruki standardi u američkoj politici više nisu prihvatljivi", priopćila je stranka.
Nije čudno ako su scene prosvjeda u Washingtonu ostavile snažan dojam na Moskvu. U Rusiji trebaju biti održani parlamentarni izbori ove godine. Putin vjerojatno osjeća bolje od ostalih što ga čeka. Što bi Rusija drugo mogla očekivati od Bidenove administracije nego da svim silama podrži i pomogne Navaljnog u jurišu na Dumu? Sve drugo bilo bi ravno čudu. A što očekivati od Ukrajine u kojoj je oružje šutjelo u ovih Trumpovih četiri godine?
Nakon američkih izbora 2016. na kojima je pobijedio Trump, poražena strana proglasila je Putina, a ne Trumpa, glavnim faktorom takvog ishoda. Da, bijes Hillary Clinton izlio se preko oceana. Bez obzira na to tko je povjerovao u to da su ruski hakeri doveli Trumpa na vlast, poruka je svima trebala biti jasna. To se neće ponoviti. Putin, a ne Trump je naš glavni neprijatelj. Istodobno, teorija o ruskim hakerima idealno je pokriće za eventualno američko miješanje u ruske izbore. Ove i 2024. godine kada Rusija bude birala predsjednika. No, to nije sve.
Listanje novina od prije četiri godine može dosta pomoći u razumijevanju onoga što imamo danas. Jedna od glavnih teza koju su tada promovirali najugledniji zapadni listovi bila je rastuća opasnost od nuklearnog rata, između Rusije i SAD-a, dakako. Ukratko, svijet navodno nikada nije bio tako blizu tome, jer se očekivalo da će iskusni Putin "koji drži nuklearni pištolj na stolu" isprovocirati Trumpa, koji će onda nesrazmjerno odgovoriti, te će tako krenuti veliki nuklearni rat. Na to su upozoravali "neimenovani visoki dužnosnici", a novinari su s time slobodno špekulirali. Bilo je to, dakle, prije četiri godine.
Demokrati danas pokreću opoziv Trumpa kako bi ga se spriječilo da u očaju pokrene rat izvođenjem nuklearnog udara. Napad na Iran, valjda. Zbog toga mu se moraju oduzeti sigurnosni kodovi za lansiranje nuklearnih raketa, kako tvrdi Nensy Pelosi, predsjednica Predstavničkog doma Kongresa, koja objašnjava da se to mora napraviti, jer je Trump nestabilan. To će vjerojatno proći, jer se ne treba očekivati značajna podrška republikanskih predstavnika Kongresa i Senata Trumpu.
Republikanska stranka pere od njega ruke, pa bi Trump vjerojatno morao pokrenuti osnivanje nove političke stranke ukoliko želi ponovo na predsjedničke izbore 2024. Pitanje je što će se događati na unutarnjem političkom planu u SAD narednih mjeseci, no ne bi trebalo očekivati da će se Trump bez borbe odreći svojeg kapitala od 75 milijuna glasova na izborima 2020. Niti da će ga demokrati ostaviti na miru.
Za razliku od Trumpa, Putinu se ne može politički nauditi ukidanjem twittera. Na njega se mora ići klasičnim načinom. Medijska propaganda, ekonomski pritisak, raspirivanje kriza u susjedstvu, demonstracije, ulica. Izgleda da je sve to opet u igri. S druge strane, Putin ima prilično iskustvo u izbjegavanju političkih zamki izvana, te umije povući krupne strateške poteze koji se ne očekuju i ne mogu se braniti. Tako je bilo u Ukrajini i ranije u Gruziji.
Nastavak iste igre u novim okolnostima pandemije obećava još tvrđe poteze na obje strane. Rusija šuti pritisnuta teretom ekonomske i zdravstvene krize, a isti teret pritišće i Ameriku koja je proključala. Iza mnogih cvjetnih revolucija ostale su zemlje u rasulu i decenije političke i ekonomske krize, a ono što se posljednjih mjeseci odigralo u SAD-u ima ključne elemente cvjetne revolucije, koja teče. Diktator je zbačen, politika se mijenja. To nije sporno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
