Američke izbore odnijet će suzdržaniji, a Trump je u problemu: Kamalu će držati pred blesimetrima do studenog dok nekonzistentni JD Vance postaje laka meta jer nije "čudovište od blata" kao njegov novi šef

Dosta toga se promijenilo otkako se Joe Biden povukao iz utrke za američkog predsjednika. Za početak uspio je potpuno skrenuti fokus s pokušaja atentata na Donalda Trumpa. Mediji, koji su generalno znatno skloniji demokratima nego republikancima u američkoj politici (od velikih TV kanala na strani republikanaca jedino je Fox News), jedva su dočekali da mogu pokrenuti drugi narativ jer priča oko pokušaja atentata na Trumpa svakako je išla na ruku Trumpu. No, nakon Bidenovog odustajanja sav fokus se prebacio na njegovu potpredsjednicu Kamalu Harris koju je on otvoreno podržao za demokratsku kandidatkinju. Harris još uvijek nije službeno kandidatkinja Demokratske stranke, ali sve upućuje na to da će biti kada se održi Demokratska nacionalna konvencija sredinom idućeg mjeseca.

Trump je vrlo optimistično poručio kako mu je drago da je odabrana Harris jer će nju "još i lakše poraziti" nego Joea Bidena. Je li zaista tako? Jer već tu vidimo da Trump daje izjave koje jednostavno nisu u skladu sa stvarnošću. Da, možda bi je lakše porazio nego Bidena da je Biden ostao u bar donekle "optimalnom" stanju, ali reći da će mu lakše biti protiv Kamale Harris nego protiv Joea Bidena koji je zapravo u skoro potpunom kognitivnom rasulu, pokazuje da Trump ili nije dobro shvatio što se točno događa ili tim samopouzdanjem nastoji prikriti neke svoje strahove.

Pogledajmo za početak ankete. Harris se definitivno približava Trumpu. Kad se sve glavne ankete uzmu u obzir, Trump je i dalje u vodstvu, ali to nije veliko vodstvo - ukupno 1.9%.

Jasno, to su brojke koje će se sigurno još mijenjati do predsjedničkih izbora do kojih je ostalo još 97 dana. No, već sad možemo dati neke projekcije.

Ovo bi mogli biti izbori na kojima će pobijediti suzdržanija strana. Jasno, čim se spomene "suzdržanost" asocijacija na to nikako nije Donald Trump iako ovdje svakako imamo dvije opcije koje itekako mogu potkopati samu sebe ako odu u vlastitu krajnost.

Počnimo s Trumpom. Nakon pokušaja atentata, koji se dogodio u jeku katastrofalne Bidenove debate, Trump je zapravo imao ogromnu priliku preuzeti snažno vodstvo, možda i nedostižno sve do izbora. Jer kad je njegovo uho okrznuo metak, bez obzira na identitet počinitelja koji je otkriven uskoro, mnogi su zaključili da ga se pokušava eliminirati zbog činjenice da je odjednom postao presnažan. Mnogi Amerikanci su u tome vidjeli autentičnost, nešto čega u politici kronično nedostaje, i postali su odmah voljniji glasati za njega.

Trump je sam tada rekao, neposredno nakon atentata, da sad na neke stvari gleda drugačije i da je odlučio da će svoju konfrontacijsku poruku prilagoditi u nešto što odražava jedinstvo, potrebu da se izbjegne daljnja eskalacija u američkom društvu. To je bilo neposredno pred Republikansku nacionalnu konvenciju u sklopu koje je trebao biti potvrđen kao službeni kandidat stranke. No, nikad zapravo nismo čuli Trumpa da to govori, dobili smo samo pisanu poruku na njegovoj društvenoj mreži. Tako da postoji vrlo konkretna vjerojatnost da je on tu poruku eventualno odobrio, ali da je istu sastavio PR tim njegove kampanje koji je dobro prepoznao da je sad trenutak za takvo što i da Trump itekako može kapitalizirati na trenutačnoj emociji.

Problem je što Trump to uopće nije učinio. Njegov govor u sklopu konvencije kao da je počeo tako pa je zatim "skliznuo" ponovno u tipični trumpizam. Kao da sam Donald Trump ne vjeruje svojim savjetnicima za odnose s javnošću i misli da zna bolje od njih. Zapravo vrlo vjerojatno i zna bolje od njih jer ne može se poreći da je 2016. tako i osvojio izbore, tako što je išao kontra svih pravila i bolje je prepoznao "puls" američkog naroda od skoro svih "stručnjaka".

Ali u tom nastojanju da sve odradi sam možda je ipak napravio jednu pogrešku, a ta pogreška mogla bi se zvati JD Vance. Naime, u ovoj fazi kampanje, kad su iza nas tri ključna dramatična događaja (Bidenova loša debata, pokušaj atentata na Trumpa, i uspon Kamale Harris), upravo Trumpov izbor za potencijalnog potpredsjednika izaziva najviše rasprave i to s obje strane. Istaknuti Trumpovi pristaše ne skrivaju svoju zabrinutost odabirom Vancea. Neki od njih su inicijalno i podržali Trumpov izbor, ali brzo im je postalo jasno da bi Vance mogao biti dosta veći uteg nego doprinos.

Puno je tu faktora koji ne idu na ruku Trumpu. Kao prvo, sve se češće pojavljuju stari (zapravo i ne tako stari, par godina) intervjui i poruke u kojima JD Vance ili priča direktno protiv Trumpa ili pak pokazuje radikalno drugačije svjetonazore, štoviše, čak bi ga se moglo opisati i kao liberala (njegov dugogodišnji kvalitetan prijateljski odnos s transrodnom osobom svakako se uklapa u to). Ali onda je, očito smatrajući da će po njegov politički put to bolje proći, napravio veliki zaokret i postao prvo konzervativac, a zatim i gorljivi pristaša Trumpa, iako ga je ranije oštro kritizirao (opširnije: J. D. Vance fenomen i glavna karika američkog zaokreta: Trumpa je zvao "američkim Hitlerom", sad mu je zamjenik, ali ovo je priča puno veća od oportunizma uspješne sirotinje iz Pojasa hrđe - tiče se Ukrajine, Rusije i republikanske transformacije).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.