Prošlo je točno mjesec dana od inauguracije, a u svom jučerašnjem prvom govoru pred međunarodnom publikom - u sklopu virtualne Sigurnosne konferencije u Munchenu (riječ je o ključnoj konferenciji na temu sigurnosti i vanjske politike koja se održava svake godine) - Joe Biden je iznio neke ključne stavke i dao do znanja kako će izgledati način na koji će se Amerika, pod njegovom administracijom, postaviti prema svijetu.
Neki već oduševljeno ističu kako je riječ o "povijesnom zaokretu". Dakako, u ovom slučaju pod "zaokretom" zapravo se misli o napuštanju pristupa prethodne Trumpove administracije i povratak na već poznatu američku stazu kojom su se kretala dva mandata Baracka Obame za vrijeme kojih je Biden bio potpredsjednik.
Sve to bilo je i više nego očekivano, ali sad dolazi i kao nedvosmislena potvrda od strane samog Bidena. "Amerika se vratila, trans-atlantski savez se vratio i više ne gledamo unatrag, gledamo samo naprijed zajedno", poručio je Biden u najcitiranijoj rečenici njegovog jučerašnjeg govora. Tko smo to "mi" koji idemo naprijed zajedno? SAD i Europa, dakako. "Partnerstvo između Europe i SAD-a je temelj svega što želimo postići u 21. stoljeću", rekao je.
To jest popriličan "zaokret" u odnosu na politiku kakvu je vodio Donald Trump. Recimo to ovako - dvije Obamine administracije definirale su put prema tim "ostvarenjima 21. stoljeća", a Bidenova administracija sada ih nastavlja. Plan se tek djelomično izjalovio pošto Trumpova administracija nije "smjela niti postojati" - sve što su Obama i Biden započeli trebala je još i snažnije nastaviti prva američka predsjednica, Hillary Clinton. Trump je pomrsio planove i odgodio ih za 4 godine nastojeći započeti jednu novu priču, novi američki pravac, svoju "Amerika na prvom mjestu" politiku. Da je kojim slučajem Trump osvojio drugi mandat ta politika sad bi bila još i izraženija, a to bi se naročito odrazilo upravo na one čimbenike koje sada Biden ističe kao najvažnije - transatlantski odnos, jačanje NATO saveza, izgradnja "vizije 21. stoljeća" (za trijumf liberalne demokracije, ne samo vani, već i "doma").
U neku ruku administracija Joea Bidena je administracija Hillary Clinton, sveg onog što je bilo u planu da će ona pokrenuti. Zašto onda u Bijeloj kući imamo Joea, a ne Hillary? Zato što je Demokratska stranka shvatila da je Clinton podbacila 2016., da je ipak donekle "kriva" što je Trump bio zadnje 4 godine na vlasti. Ali proces se morao nastaviti, zato nije ni u obzir dolazila ideja da se recimo Trumpa zaustavi još tamo 2016. s nekim tko je to i mogao, recimo s Bernijem Sandersom.
Za vrijeme jučerašnjeg govora Biden nije Trumpa spomenuo imenom, ali je jasno aludirao na njega kada je, primjerice, govorio o NATO savezu. "Znam da su zadnjih nekoliko godina bile teške i izazovne po naš transatlantski odnos, ali SAD je sada usredotočen na to da ponovno surađuje s Europom, konzultira se s Europom, da bi zavrijedili ponovno našu poziciju povjerenja i vodstva", istaknuo je Biden.
Drugim riječima, Europi se poručuje da bude sretna jer se "stari gazda" vratio i ponovno se zna tko je vođa. I neće to biti veliki problem po Bidena jer to je nešto što je sama Europa i priželjkivala (barem ako govorimo o dominantnoj vladajućoj strukturi Europe). Za Bruxelles, a bome i Pariz i Berlin, ovo je onaj osjećaj kad pada teret s leđa, teret kojeg nikako nisu bili voljni nositi, bar ne još (ili ikad). Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je među prvima vidio da je "vrag odnio šalu" s Trumpom pa je u jednom trenutku konstatirao da je NATO "klinički mrtvac". Sada isti taj Macron poručuje kako "vjeruje u NATO". Naravno da vjeruje jer zna da neće sad na njemu i Europi biti da mora pod hitno graditi nekakve alternativne vojno-sigurnosne nadnacionalne strukture (koje su u neku ruku vezivno tkivo za opće postojanje službenog ekonomsko-političkog modela upravljanja Zapadnim svijetom). I dalje će Macron, pa i imidža radi, spominjati mogućnost formiranja "europske vojske", ali je zadovoljan da to od skorašnje prakse može još dugo vremena biti samo teorija.
Podjednako su sretni, ako ne i sretniji, i u Berlinu. Angela Merkel i društvo s oduševljenjem su dočekali vijest da se američka vojska ipak neće povući iz Njemačke.
Ono što Europa sad očekuje, a Biden zna da im to mora dati, je neka vrsta potvrde da se Americi neće ponoviti "štucavica" u obliku Donalda Trumpa. Biden će stoga morati na sve načine pokazati kako će SAD spriječiti mogućnost povratka Trumpa - ili nekog nalik Trumpu - na vlast u Washingtonu. Morat će nekako pojačati gušenje konzervativnih glasova, medija, po mogućnosti u suradnji s velikim tehnološkim gigantima koji će igrati ključnu ulogu u "obrani" SAD-a od novog vala Trumpizma ili nečeg sličnog.
To je u suštini vrlo "poslovan" odnos. Bidenova administracija kao kakva korporacija mora svojim dioničarima objasniti kako i na koje načine će ostvariti svoje, a samim time i zajedničke ciljeve. Mora adresirati opasnost koju je cijeli svijet jasno vidio, mora reći kako će sustav obraniti od mogućeg ponavljanja 6. siječnja 2021. Američki lojalni saveznici spustit će drage volje prag tolerancije što znači da Biden smije, štoviše, od njega se očekuje, da "počisti" situaciju. Jasno, to mora uključivati gušenje slobode govora, ali nitko se od dotičnih neće buniti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
