Objavljene su prve fotografije i video snimke ruskog naprednog protuzračnog sustava S-400 u Turskoj - pitanje koje se sada postavlja je kakva će biti reakcija SAD-a? Podsjetimo, pojedini američki zastupnici tvrdili su kako će SAD odmah uvesti sankcije protiv Turske ukoliko se ruski S-400 u konačnici pojavi u Turskoj, no sada - nakon što se zaista i pojavio - nema još nikakve reakcije ni od Pentagona ni od State Departmenta.
Izjave su za sada stigle od pojedinih visokih zastupnika u Kongresu - demokrat Eliot Engel i republikanac Michael McCaul objavili su jučer zajedničku izjavu u kojoj se navodi kako Turska i njen predsjednik Erdogan sada moraju snositi "oštre posljedice".
"Predsjedniku Erdoganu je dat vrlo jasan izbor. Nažalost, on je očigledno pogrešno odabrao. Teško je shvatiti da je jedna NATO članica odlučila odabrati Rusiju i Putina umjesto jaču suradnju sa SAD-om", navodi se.
U izjavi traže od Trumpove administracije da se Tursku izbaci iz F-35 programa te da se uvedu sankcije protiv "pojedinaca koji posluju s ruskim obrambenim sektorom". Hoće li Trumpova administracija to učiniti? Možda, no očito je kako su odlučili pričekati jer za sada još nema nikakve službene reakcije - što ne znači da je neće biti.
Ovo je jedna od onih priča koja je bila neizvjesna sve do samoga kraja, odnosno do fizičkog iskrcavanja S-400 sustava u turskoj zračnoj vojnoj bazi u blizini Ankare. Čak i ovaj tjedan bio je krajnje "čudan" - početkom tjedna turski mediji objavili su kako je sustav "poletio" te kako će u Tursku stići "danas ili sutra" (?). Ukoliko je zaista poletio onda može stići jedino "danas" - opcija "sutra" moguća je samo ako ide oko svijeta. U konačnici sustav jest stigao, ali tek jučer, 12. srpnja. No, unatoč raznim oprečnim informacijama, ta faza priče oko dostave S-400 Turskoj sada je završena, a počinje ona potencijalno puno napetija.
Dostavljanje ruskog S-400 sustava u Tursku (izvor fotografije: tursko ministarstvo obrane)
Prije svega treba reći da su ove slike potvrda realizacije suradnje Putin-Erdogan iznad svega, jer ni Turska, pa ni turska vladajuća stranka AKP, nije bila jednoglasna oko ovog poteza. Sustav kao sustav tu u svom praktičnom smislu možda je čak i posve nebitan. Možda će godinama "skupljati" prašinu jer u suštini jest riječ o obrambenom sustavu, a tko bi uopće napadao Tursku iz zraka? Jedina situacija zadnjih godina kada je takva mogućnost postojala je, ironično, incident kada je Turska srušila ruski vojni zrakoplov! No, tu kraću krizu u odnosima su Putin i Erdogan očito izgladili u potpunosti - iako je ovaj u jednom intervjuu u to vrijeme konstatirao kako mu je turski predsjednik "zabio nož u leđa". Što se pak danas njih dvojice tiče toga se više niti ne sjećaju.
Sinoć su 30 minuta telefonski razgovarali američki ministar obrane Mark Esper i njegov turski kolega Hulusi Akar. Iz Pentagona nema komentara o sadržaju razgovora. Iz turskog ministarstva obrane pak navode kako je Akar poručio da se Turska nalazi "pod ozbiljnom prijetnjom iz zraka i od raketa te kako je kupnja S-400 sustava bila ne samo opcija već i nužda".
Naravno da nije. Akar je vješt diplomata i njegova izjava data je u tom kontekstu. Mogla je Turska itekako "preživjeti" bez ruskog S-400.
S-400 je u Turskoj, i puno je više od obrambenog raketnog sustava. S-400 predstavlja "uljeza" u NATO teritoriju i jasno je da pojedini američki dužnosnici gotovo da ne mogu vjerovati da se ovo dogodilo. Ne, nije S-400 "uljez" zato što je komad ruske vojne proizvodnje - brojne zemlje diljem svijeta koriste rusko naoružanje, od zrakoplova do sveg drugog, nije u tome stvar ovdje - S-400 je "uljez" jer je eksplicitno rečeno da on tu ne smije, ni u kojem slučaju, biti.
Dostavljanje ruskog S-400 sustava u Tursku (izvor fotografije: tursko ministarstvo obrane)
S-400 je Erdoganov stav, poruka kakve posljedice se mogu očekivati zbog onog što mu je SAD napravio. Ne treba previše okolišati - ako je iza pokušaja rušenja Erdogana u ljeto 2016., kada je skoro izveden državni udar, zaista stajao klerik Fetullah Gulen, onda je sve kristalno jasno. Isti se nalazi u SAD-u, američka Vlada čuva ga od bilo kakvog izručenja Turskoj. Da je netko pokušao izvesti državni udar protiv američkog predsjednika i da neka druga država sada počinitelja čuva kod sebe, nije li očito da ta druga država pasivno ili aktivno podupire provedbu, ili barem ideju državnog udara u Americi?
Neke stvari ne govore se javno jer bi beskonačno zakomplicirale međunarodne odnose, ali umjesto toga Erdogan se sada obraća SAD-u upravo jezikom geopolitike. Nabava S-400 još uvijek nije raskol unutar NATO-a, to će i same turske vlasti potvrditi, ali jest prijetnja jednim, na stol se stavlja ulog s kakvim se SAD ne smije kockati. Turska je možda i najveća sila na Bliskom istoku i njena orijentacija definirat će raspored utjecaja na ovom prostoru. Trenutačno ona oscilira između Istoka i Zapada, ali opet nije takva sila - niti je vrijeme takvih sila - da bi mogla to činiti u nedogled.
Odgovori na početna pitanja sada se nude sami od sebe - postoji itekako velik razlog zašto već sinoć nisu pljuštale sankcije i ukori protiv Erdogana i Turske. Zato jer implementacija istih može u vrlo kratkom vremenu Tursku pretvoriti od poljuljanog Zapadnog saveznika u bastion interesa Istoka koji bi bio hitno pozvan da je brani od sveg što joj se sada sprema.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
