Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko danas je posjetio ruski grad Soči na obali Crnog mora gdje se sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Mogao bi to biti važan sastanak, odlučujući u kontekstu aktualne krize u Bjelorusiji - očekivano, dvojica neće biti pretjerano voljna komentirati teme o kojima su danas razgovarali, bar ne za sada, ali o dogovoru (ili nedostatku dogovora) ovisit će ishod napete situacije na istoku Europe.
Odnos između Lukašenka i Putina zapravo nikad nije bio idealan iako se može reći da je najdugotrajniji (već dva desetljeća). Lukašenko ima nekoliko godina više staža od svog ruskog kolege, no još početkom 2000-ih godina, kada Putin dolazi na vlast u Rusiji, Lukašenko se pokušao, koliko je to moguće, distancirati. Tijekom godina taj odnos često se svodio na "toplo-hladno", a Bjelorusija pod Lukašenkom uvijek se na kraju vraćala Rusiji kao neminovnosti vlastite sudbine.
Naime, neka "zapadna alternativa" za Bjelorusiju teško je ostvariva. Nije tajna da bi dobar dio Bjelorusa volio da njihova zemlja bude nešto poput Češke, možda čak i Poljske - u krajnju ruku neki bi prihvatili i ukrajinsku sudbinu koja nije izgledala i ne izgleda previše privlačno. Ali Bjelorusija ne može dobiti ništa od toga, barem ne u vrijeme ovoliko snažne Rusije. To ne znači da ne može pokušati, jer u protivnom jedino joj preostaje čekati na promjenu (ili slabljenje) u samoj Rusiji - a to se možda neće ni dogoditi za ove generacije (čak ni nakon Putinovog odlaska s vlasti).
Ovo čemu svjedočimo zadnjih 5 tjedana je upravo to - pokušaj promjene, pokušaj koji "škripi" na svakom koraku unatoč vrlo konkretnom entuzijazmu ljudi koji te promjene traže. Nije tome davno da je Bjelorusija slovila kao jedna od zadnjih zemalja na svijetu gdje će buknuti anti-vladine demonstracije ovakve magnitude. Nešto se dakle već promijenilo, ali cilj prosvjednika i nove mlade opozicije nije pokazati samo da su u stanju pobuniti se već da mogu promjeniti postojeće stanje.
Kako smo već spomenuli u nekoliko prethodnih tekstova - ta promjena teško se može realizirati bez poprilično entuzijastične potpore Zapada. A potpora za punu bjelorusku alternativu zemljopisno seže prema zapadu tek negdje do Varšave i Vilniusa - daleko je jedan Prag, u svakom smislu!
Svih tih činjenica svjesna su i dvojica koja su se danas susrela u Sočiju. Lukašenko je svakako došao kod (pred) Putina da bi osigurao potporu i pomoć, kao i zaštitu, ali nije došao na koljenima, bar ne još. Došao je dan nakon još jednog velikog prosvjeda u Minsku na kojem su se tresla brda, ali se nije rodilo ništa značajno.
Ako ćemo se složiti da je Lukašenko šef režima onda se možemo složiti i oko toga da režimi ne padaju samo zato jer se 100, 200 ili više stotina tisuća ljudi okupilo na ulicama. Velika prosvjedna nedjelja u Minsku završila je s uhićenjem nekoliko stotina prosvjednika, a Lukašenko je dan kasnije poprilično opušteno otišao kod Putina. Da je situacija krajnje "napeta" Lukašenko vjerojatno ne bi mrdnuo iz Minska jer odsustvo je tradicionalno česti trenutak povoljan za državne udare. Što je pak s onim njegovim paradiranjem s Kalašnjikovom? To je već dio njegovog imidža, a s tim imidžem dolazi i danas kod ruskog predsjednika.
Vratimo se na trenutak na sam temelj "nesuglasica" između Minska i Moskve. Lukašenko već godinama proziva Rusiju da se ne ponašaju fer prema Bjelorusiji jer im ne žele dati popuste na energente (nešto na što su ih navikli ranije). Iz Moskve pak poručuju da sve može biti "kako je i bilo" - pod uvjetom da Bjelorusija da nešto zauzvrat, a to nešto je pristanak na veću integraciju s Rusijom.
Dakako, veća integracija je vrlo kontroverzna tema. Neki tvrde kako Rusija zapravo želi "progutati" svog susjeda, asimilirati ih i pretvoriti u dodatnu zapadnu rusku provinciju. U svakom slučaju, bilo kakva ideja veće integracije između Rusije i Bjelorusije nije baš popularna kod Bjelorusa - ali nije ni kod Lukašenka.
Može se slobodno konstatirati da se Lukašenko, poprilično dobro, četvrt stoljeća odupirao većoj integraciji s Rusijom - iako je to činio na razne načine (uključujući i obećanja da će pristati na takvu integraciju "uskoro").
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
