Prije nekoliko dana u Sočiju su se sastali Putin i Erdogan, a turski predsjednik stigao je na taj sastanak poprilično optimističan vjerujući da će se doma vratiti s potvrdom o obnovi crnomorskog sporazuma. Podsjetimo, taj sporazum vrlo je važan za Tursku, ne samo zato što bi brodovi nastavili ploviti kroz njihove tjesnace, već i izbog činjenice da je Ankara bila glavni posrednik pri kreiranju tog sporazuma. No, to je bilo prije više od godinu dana, a od onda se puno toga promijenilo.
Da je Erdogan ipak stigao s malo prevelikom dozom optimizma pokazuju i neke turske izjave pred njegov susret s Putinom o tome kako bi obnovljeni crnomorski sporazum mogao biti platforma za početak mirovnih pregovora između Kijeva i Moskve, čak i veliki korak prema okončanju rata.
Problem u tome je taj što su se, kako se čini, i Rusija i Ukrajina pripremile na dugačak rat, možda čak i generacijski rat te se ne čini da je itko voljan popustiti. U isto vrijeme crnomorski sporazum iznimno je važan i u vrlo konkretnom smislu - Ukrajina je, uz Rusiju, jedan od najvećih izvoznika žitarica na svijetu. Kad bi odjednom svo to žito postalo blokirano izbila bi velika kriza hrane u mnogim dijelovima svijeta.
Rusija je dakako toga bila svjesna i kad je odobrila crnomorski sporazum - koji omogućava slobodni izvoz ukrajinskog žita preko Crnog mora - i kad ga je prije dva mjeseca ukinula. Znači li to da je Rusija spremna svjesno "izgladnjivati" svijet, naročito siromašne zemlje, kako bi ostvarila svoje interese (popuštanje zapadnih sankcija oko izvoza ruske poljoprivredne robe)? Ruski kritičari tvrde da se radi upravo o tome dok Moskva ima, očekivano, vrlo drugačiji odgovor. Iz Kremlja tvrde kako je crnomorski sporazum već neko vrijeme bio problematičan, ne samo zbog činjenice da obećanja prema Rusiji nisu ispoštovana, već zato što je - tako barem oni tvrde - ukrajinsko žito završavalo u europskim silosima, a ne u potrebitim zemljama kao što su siromašne afričke zemlje.
Ali ako i jest tako, prekid crnomorskog sporazuma učinit će da baš ništa od ukrajinskog žita ne završi tamo gdje bi moralo, što Rusija ima reći na to? Po tom pitanju tvrde da su spremni uskočiti sa svojim žitom te ga besplatno ili po znatno sniženim cijenama slati zemljama kojima je hrana najpotrebnija.
O tom aranžmanu dosta se slabo piše u zapadnim medijima zadnjih dana jer se, očekivano, nastoji njegovati narativ o tome kako Rusija "izgladnjuje gladne zemlje Afrike".
No, Rusija, kako tvrde, upravo dovršava plan s Turskom oko prebacivanja više od 1 milijun tona žita prema Africi, a znatno snižena cijena bit će omogućena financijskom potporom bogatog Katara.
Znači li to da od obnove crnomorskog sporazuma neće biti ništa? U ovom trenutku, tako se čini. Naime, iz Rusije su jasno poručili da su spremni odmah obnoviti sporazum ukoliko uvjeti na kojima inzistira budu ispunjeni, a to uključuje olakšani izvoz ruskih poljoprivrednih proizvoda. Dakle, zapadne zemlje trebale bi izaći Rusiji u susret, pomoći joj, primjerice, oko osiguranja pri izvozu (za što su uvelike zadužene zapadne osiguravajuće kuće) itd. Dakako, to neće učiniti jer bilo kakva suradnja s Rusijom očito se tretira kao najstroža tabu tema. Tako da do daljnjega nije za očekivati ni obnovu crnomorskog sporazuma.
Zar to znači da će ukrajinsko žito ostati blokirano? Ne nužno. Dvije su alternativne mogućnosti. Prva je da žito i dalje bude slano preko Crnog mora, ali uz samo obalu, odnosno kroz vode crnomorskih NATO članica, Rumunjske i Bugarske. To nije idealna alternativa, ali je izvedivo. No, Rusija, ako želi, može i to blokirati udarajući na brodove koji bi isplovljavali iz Ukrajine, odnosno ako uvede čvrstu pomorsku blokadu. Realno gledajući dovoljno je da samo par teretnih brodova bude napadnuto i cijela ideja bila bi završena.
Druga alternativa uključuje prebacivanje žita preko rijeke Dunav. Ta alternativa očito se Rusiji također ne sviđa jer zadnjih dana izvode sve brojnije napade na ukrajinske dunavske luke u blizini rumunjske granice (zbog čega je već došlo do pojačanja napetosti, vidi: Pakleni planovi za rat između Rusije i NATO-a: Na Dunavu ne smije izbiti Treći svjetski rat, čak i ako Kijev ne bi imao ništa protiv).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
