Prema nekim procjenama oko 300,000 ljudi okupilo se na jučerašnjem velikom skupu u glavnom gradu Gruzije, Tbilisiju, u znak potpore glavnoj opozicionoj gruzijskoj stranci "Gruzijski San". Pojedini mediji ističu kako je ovo najveći skup ikada u glavnom gradu Gruzije.
Skup je održan samo dva dana pred parlamentarne izbore koji se održavaju ovog ponedjeljka. "Jedno moje obećanje već se ostvarilo, cijela Gruzija danas je ujedinjena", rekao je vođa opozicije, Bidzina Ivanišvili, okupljenima na Trgu Slobode. "Vlasti se ne mogu više pretvarati da nisu znali što se događa u našim zatvorima", rekao je Ivanišvili, pritom se referira na nedavni skandal o mučenju u gruzijskim zatvorima zbog čega je svrgnuto nekoliko visokih državnih dužnosnika.
Bidzina Ivanišvili, tajkun i vođa stranke "Gruzijski San"Broj okupljenih na današnjem skupu varira od medija do medija. Ruska agencija RIA Novosti prenosi kako je izašlo 200,000 ljudi, dok novinska agencija MTRK MIR ističe kako je došlo oko 300,000 te kako se radi o najvećem skupu još od 2010 kada se okupilo 100,000 ljudi.
Aktualni parlamentarni izbori zapravo će biti glavna politička borba između aktualnog predsjednika Mikhaila Sakašvilija i Bidzina Ivanišvilija. Ivanišvili je bivši tajkun koji je u politiku ušao krajem 2011 osnovavši stranku "Gruzijski San". Prema listu Forbes, Ivanišvili ima imovinu od ukupno 6,4 milijarde USD, što je otprilike polovice gruzijskog BDP-a. Svoje masovno bogatstvo stekao je u Rusiji za vrijeme privatizacijske ere. Njegova stranka "Gruzijski San" upravo je onakva kakvu bi i očekivali od jednog tajkuna kao što je Ivanišvili - vode je pro-zapadni i pro-tržišni liberali, dok se među pristašama okupljaju dobrim dijelom radikalni nacionalisti i ksenofobi.
Mikhail Sakašvili, aktualni predsjednik Gruzije, došao na vlast "narančastom" revolucijomS druge strane imamo Mikhaila Sakašvilija koji je na vlast došao nakon tzv. "Revolucije Ruža" u kojoj je prethodni predsjednik, Eduard Ševardnadze, bio prisiljen sići s vlasti. "Revolucija" u Gruziji bila je još jedna u nizu tzv. "narančastih" revolucija iza kojih je dobrim dijelom stajao kontroverzni američki investitor George Soros, unatoč činjenici da sam Soros ističe kako njegova uloga nije bila tako znatna, za vrijeme govora u Gruziji, u lipnju 2005, istaknuo je: "Jako sam zadovoljan radom naše organizacije u pripremi gruzijskog naroda za Revoluciju Ruža, ali moja i uloga moje organizacije su daleko pretjerane".
Kako bilo da bilo, reći da je revolucija "narodna" dok se javno ističe uloga američkog novca je u najmanju ruku licemjerno (opširnije o tematici: Narančaste revolucije, pro-zapadni "profesionalni" aktivizam i otpor protiv takvih tendencija).
Mnogi Sakašvilija također pamte i kao "čovjeka koji žvače kravatu", naravno, riječ je o "incidentu" kada je za vrijeme rusko-gruzijskog konflikta 2008. predsjednik Sakašvili ulovljen na kameri u predsjedničkom uredu kako doslovno nervozno žvače kravatu, dok u isto vrijeme ruski tenkovi ulaze u Južnu Osetiju na sjeveru Gruzije.
No, Zapad obožava Sakašvilija, prema reportaži Svjetske Banke "Poslovanje 2012" (PDF dokument), Gruzija je proglašena za "vrhunskog reformatora". Prema ovoj reportaži država na jugu Kavkaza, putem koje se na zapad prenose velike količine nafte i plina, pokazala je ogroman napredak po pitanju provođenja reformi te su se na listi od 2005 do danas po tom kriteriju popeli sa 112 na 16 mjesto.
Što te laskave brojke znače za narod? Onaj običan, radni, narod? Gotovo ništa, siromaštvo je u eskalaciji i upravo u toj ogorčenosti naroda Ivanišvili vidi svoju veliku priliku. Da li to znači da će, ukoliko postane vodeća politička sila, Ivanišvili i njegova stranka "Gruzijski San" biti bolja opcija? Nikako. Stanovnici Gruzije pred sobom imaju poprilično loš izbor, ali u tome svakako nisu jedini.
"Sakašvilijev sistem mora biti uništen. Sudbina zemlje se odlučuje na ovim izborima", vikao je Ivanišvili obećavajući narodu "pravu demokraciju, slobodnu od nasilja i straha". Da li to znači da Soroseva sponzorirana demokracija nije bila prava? 300,000 okupljenih u Tbilsiju danas očito misle kako će im jedan drugi tajkun dovesti "pravu demokraciju" koju nije isporučio prvi tajkun. Jedan dio naroda Gruzije zaista mora naučiti neke stvari, možemo se samo nadati da će izlaznost na sutrašnjim izborima nakon ovog "povijesnog" okupljanja, biti također povijesno niska.
The Guardian prenosi kako ankete daju šanse za pobjedu i jednom i drugom, no, Sakašvili je trenutačno još uvijek u laganoj prednosti. Britanski list također ističe kako Ivanišvilijevi lobisti doslovno "bombardiraju" članove američke Vlade i Kongresa s porukama u kojima se Sakašvilija naziva izdajicom te kako će stranka "Gruzijski San" biti daleko bolji partner američkim saveznicima. Drugim riječima, u Gruziji se upravo vodi tipični rat dvije elite, dva predstavnika visoke buržoazije, a narod može samo konstatirati - "tko god pobjedi, mi smo izgubili", jer čim izbori dođu do toga da se bira "manje zlo" - koje je u ovom trenutku možda ipak Sakašvili - govorimo o krnjoj demokraciji koja egzistira isključivo zbog interesa krupnog kapitala.
Gruzija nakon svoje narančaste revolucije ima mnogo problema, raste broj stanovnika koji žive ispod granice siromaštva, u isto vrijeme - od kada je na vlast došao pro-demokratski, pro-NATO, Sakašvili - naglo se povećao broj zatvorenika u zemlji. Gruzija je danas zemlja s najvećim brojem zatvorenika po glavi stanovnika u cijeloj Europi. Mnogi ističu kako je današnja gruzijska demokracija opasnija od vremena vladavine Sovjetskog Saveza.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
