Sinoćnji nestanak, najvjerojatnije pad, ruskog vojnog zrakoplova u blizini Latakije mogao bi zasjeniti drugu vrlo važnu vijest koja stiže po pitanju Sirije. Naime, tijekom jučerašnjeg dana ruski predsjednik Vladimir Putin i turski predsjednik Tayyip Erdogan održali su "kritični" sastanak u Sočiju glede aktualne situacije i rješenja za sirijsku sjeverozapadnu provinciju Idlib.
Obje strane ističu kako je postignut ključni sporazum prema kojem bi se trebala uspostaviti nova demilitarizirana zona na prostoru provincije Idlib. Prema istom sporazumu s te nove zone bi se "radikalni" militanti morali povući do sredine idućeg mjeseca.
Neposredno nakon sastanka komentar je u razgovoru za medije dao i ruski ministar obrane, Sergej Šojgu, ističući kako "neće biti nikakve nove ofenzive" na Idlib.
Stvari se mogu gledati ovako - Erdoganu je bilo u interesu da se ofenziva spriječi, da se spase ekstremisti u Idlibu i da izbjegne dodatnu navalu izbjeglica na obližnje turske granice. Putinu je u interesu, valjda, da Sirija završi rat pobjedom nad ekstremistima i da oslobodi cijeli svoj teritorij - to je poruka koja je iz Moskve odaslana u više navrata zadnjih mjeseci. Ako je sada pak postignut sporazum prema kojem "ofenzive neće biti", tko je onda konačni pobjednik u ovom diplomatsko-vojnom srazu? Turska, dakako. Pobjednik su također i ekstremisti koji će nastaviti kontrolirati prostor na kojem živi oko 3 milijuna ljudi, a gubitnik je sirijska vojska koja je već dugo pripremana za akciju da bi joj se sada, s "više instance", poručilo da se ta akcija ne smije dogoditi.
Što se tiče veće eskalacije sinoć, nestanka ruskog vojnog zrakoplova IL-20 u kojem se nalazilo 14 osoba, istog je očito "nešto" srušilo, a u trenutku pisanja ovog teksta tri su moguća scenarija:
1) Srušen je od strane izraelskih zračnih snaga koje su napale Latakiju
2) Srušen je od strane francuskih raketa koje su ispaljene prema Siriji iz pravca Mediterana
3) Srušen je od strane sirijske protuzračne obrane koja je djelovala protiv izraelske agresije
Nećemo se baviti pretpostavljanjem tko je krivac jer bez dodatnih informacija svaka mogućnost je potencijalno moguća. Nešto drugo treba ovdje primijetiti, a direktno je vezano i uz jučerašnje rusko popuštanje prema Siriji. Izraelske snage, navodno s F-16 lovcima, napale su Latakiju. Grad u kojem se nalazi ruska zračna vojna baza Hmeymim za koju vole isticati kako je branjena brojnim naprednim protuzračnim sustavima.
Kako je moguće da Rusija dozvoljava Izraelu da tuče po gradu u kojem su oni vojno stacionirani? Naime, čak i da jest sirijska protuzračna obrana - kojoj su se sve ove godine uskraćivale nekakve modernije metode obrane - greškom srušila ruski vojni zrakoplov, neposredni krivac je opet izraelska agresija i ruska politika koja dozvoljava Izraelu da udara po Siriji gdje god im se prohtje.
Vratimo se na dogovor o Idlibu. Neki će zasigurno zaključiti kako na ovaj način Rusija samo "odgađa" ofenzivu na Idlib, ali gdje su dokazi za to? I zašto bi Rusija to uopće činila? Nije im u interesu pojačati prisnost u odnosu s Ankarom pa da bi taj isti odnos razorili ili narušili nekakvom kasnijom ofenzivom.
Argument za "mudri ruski plan" postaje sve tanji. Plan možda jest mudar, ali ima za cilj ostvariti ruske interese, ne sirijske. Ruski interes je koliko je god moguće više privući Tursku bliže sebi i udaljiti je od SAD-a - da na neki način Erdogan postane njihov "partner" u širim planovima i poslovima na prostoru cijele regije koja se prostire od Levanta do Balkana. Nemojmo zaboraviti ni Turski tok - plinovod koji Rusija vidi kao ključni projekt u nastavku opskrbljivanja Europe u vrijeme dok im SAD želi preoteti dominaciju.
Valja pročitati cijeli transkript Putinovog govora u sklopu zajedničke konferencije nakon sastanka jučer u Sočiju. Svoj govor ne počinje aktualnim pitanjima o Siriji već podsjeća na činjenice kao što je porast bilateralne trgovine između Turske i Rusije za čak 34% u prvih sedam mjeseci ove godine. Također ističe kako je prošle godine rekordan broj ruskih turista posjetio Tursku - njih 4,7 milijuna.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
