Kad je riječ o ratu u Ukrajini malo tko će se od državnika u sklopu NATO-a usuditi dati drugačiju prognozu od one dominantne koja se svodi na to da bi Ukrajinu trebalo kontinuirano podržavati novcem i oružjem "sve do pobjede". Na prste jedne ruke ne može se pronaći toliki broj "disidenata", ali u ovom trenutku ima ih barem dvoje. To su mađarski premijer Viktor Orban i njegov kolega iz susjedne Slovačke, Robert Fico.
Orban je danas izjavio kako je nemoguće očekivati da će Ukrajina pobijediti na bojnom bolju dok je Fico istaknuo kako Slovačka nikad, barem dok je on na vlasti, neće dozvoliti da Ukrajina postane NATO članica (podsjetimo, da bi neka zemlja ušla u ovaj vojni pakt potreban je jednoglasni konsenzus svih zemalja članica).
Ova dva stava se zapravo nadopunjuju. Naime, što se tiče same situacije na bojištu, mnogima i mimo Orbana jasno je da Ukrajina ne može protjerati ruske snage sa svog okupiranog prostora, vjerojatno niti s manjeg dijela (zapravo Ukrajina kontinuirano gubi gradove i naselja, zadnjih tjedana ubrzanim tempom). S druge strane pitanje ukrajinskog članstva u NATO-u neki od pristaša Kijeva bi brzo proglasili "pobjedom" ili barem "utješnom nagradom".
Zapad bi svakako bio zadovoljan s takvim ishodom, bez obzira što Ukrajinci vjerojatno ne bi. NATO bi se proširio i "naslonio" na Rusiju novom granicom koja bi iznosila preko 1000 kilometara. U takvom scenariju NATO, a to je primarno produžena geopolitička ruka SAD-a, mogao bi krenuti s maksimalnom militarizacijom Ukrajine koja bi na onom što od nje ostane (u ovom trenutku je bez Krima, skoro cijelog Luganska, većeg dijela Donjecka, i dijelova Zaporožja i Hersona) krenula s uspostavom brojnih vojnih baza u kojima bi se smjestilo najnaprednije oružje. Tko zna, možda bi uskoro takva Ukrajina postala i nuklearna, naročito nakon što je Rusija odobrila prebacivanje dijela svog arsenala u susjednu Bjelorusiju.
Da rat tako završi, odnosno da Ukrajina izgubi sav teritorij koji trenutačno ne kontrolira, možda čak i da preda preostale dijelove spomenute četiri regije koje je Rusija već jednoglasno anektirala, to sigurno ne bi bio ishod povoljan po Rusiju. Naime, u takvom slučaju ispostavilo bi se da nisu spriječili točno ono što su imali namjeru spriječiti kad su pokrenuli invaziju - ukrajinsko članstvo u NATO-u.
Ni Zelenski, koji se bavi promocijom svog "Plana pobjede", ni ostali ukrajinski saveznici ne spominju takav scenarij kao nešto konkretno što je već "na stolu", ali između redaka i po izjavama neimenovanih dužnosnika sve se češće može naići na takav narativ. To se predstavlja kao nešto na što bi Ukrajina eventualno tek trebala pristati, a pritom uopće ne spominju drugu stranu rata, Rusiju.
Zašto bi i u kojoj situaciji Rusija pristala da se rat završi nepovoljno po nju? Zar netko misli da je Rusija pokrenula invaziju samo kako bi se domogla dodatnog teritorija? Ipak govorimo o zemljopisno daleko najvećoj zemlji svijeta i teško da kao takva ima isključivo teritorijalnu glad. Argumente pomalo mute i izjave iz Kremlja kojih je tijekom ovih ratnih godina bilo svakakvih. Putin se u prvim mjesecima rata često upuštao u dugačke povijesne analize koje su imale smisla samo ako se promatraju iz perspektive ruskog nacionalizma, a tiču se tvrdnji da je Ukrajina zapravo povijesni dio Rusije, dio "istog svijeta" te da se tom svijetu mora vratiti, očito milom ili silom. U zadnje vrijeme se donekle suzdržava od toga što mu pomaže, barem globalno, jer Rusija i dalje uživa u činjenici da je većina zemalja svijeta zapravo neutralna prema njihovom ratu u Ukrajini, bez obzira što ukrajinski saveznici vole tvrditi kako su "svi protiv Rusije" (što očito nije slučaj niti će biti).
Tijekom rata, a naročito ove godine, Rusija je počela sve češće isticati da je ulazak Ukrajine u NATO za njih neprihvatljiv i da na takav mir neće pristati. Zadnji koji se dotaknuo te teme je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov koji je tijekom vikenda naglasio kako je Rusija uvijek voljna razgovarati o miru, ali pod određenim uvjetima. Jedan od tih jasnih uvjeta je da Ukrajina ne može tražiti članstvo u NATO-u. Drugi je da Ukrajina i njeni saveznici moraju "prepoznati stvarnost na terenu", misleći pritom na teritorij koji je Rusija zauzela.
Kako smo i rekli na početku, malo tko će u NATO bloku otvoreno reći da Ukrajina nema šanse vojno poraziti Rusiju. Orban je pak danas izjavio upravo to - rekao je da Ukrajina ne može pobijediti Rusiju na bojnom polju dodajući da su dijalog i prekid vatre potrebni kako bi se spasili životi.
Nadalje, mađarski ministar financija rekao je da će Budimpešta odgoditi konačni dogovor o zajmu od 50 milijardi dolara - koji G7 i EU planiraju dati Ukrajini - do barem nakon predsjedničkih izbora u SAD-u.
Dakako, Orban se nada da će na izborima u SAD-u pobijediti Donald Trump. Nekoliko je razloga. Kao prvo, Orban vjeruje da on i Trump imaju sličan, možda i isti pogled na rat u Ukrajini. Kao drugo, dvojac se i inače politički jako dobro slaže te postoji prijateljstvo između njih.
Govoreći na brifingu u Strasbourgu, Orban je naveo da bi Donald Trump, ukoliko bude izabran, odmah nakon izbora 5. studenoga počeo raditi na postizanju mira u Ukrajini, ne čekajući inauguraciju, te da bi europski čelnici morali reagirati na to.
Orban je također izjavio da su potrebne i izravne i neizravne komunikacije između zaraćenih strana te da je dio međunarodne politike da bude treća strana koja posreduje između njih. Pitanje se pak postavlja tko bi to mogao posredovati? Sama Mađarska? Možda. Kandidat može još eventualno biti Turska, no opcija je jako malo jer teško da bi Rusija bila voljna pregovarati preko zemalja koje su se naročito isticale u podupiranju i naoružavanju Ukrajine. U istoj mjeri i Kijev odbija posredništvo recimo pojedinih zemalja Latinske Amerike, kao što je Brazil, tvrdeći kako iste uopće ne uzimaju u obzir njegove "zahtjeve", odnosno njegov "Plan pobjede".
Ishod izbora u SAD-u zasigurno će imati veliki utjecaj na rat u Ukrajini. Pobjeda Kamale Harris označit će kontinuitet sadašnje potpore, možda će se čak i povećati (pogotovo ako Harris zaključi da se kao nova predsjednica, prva žena na toj funkciji, mora posebno "dokazati"). S druge strane ako pobijedi Trump čak i njegovo biračko tijelo ima vrlo jasna očekivanja i traži okončanje rata u Ukrajini.
"Ne želimo blokirati ništa, samo želimo uvjeriti europske čelnike da promijene svoju strategiju prema Ukrajini jer trenutna strategija ne funkcionira", rekao je Orban.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
