Analiza: Ukrajinu se počelo ozbiljno pripremati za poraz, a njeni saveznici pokušat će sakriti da je taj poraz i njihov

Je li Rusija zaista pred pobjedom u Ukrajini (i drugdje)? Sudeći prema medijskim izvorima koji već godinama, i prije nego je počela ruska invazija na Ukrajinu, tvrde da "Putin ne smije pobijediti", Rusija ide prema velikoj pobjedi i u ovom trenutku se više ne mora čak ni truditi. Je li zaista tako i otkud odjednom toliki defetizam onih koji su do nedavno tvrdili da je rat u Ukrajini moguće zaokrenuti do te mjere da će ukrajinske snage umarširati i u Krim?

Priču svakako treba uzeti s rezervom. Da, točno je da su se neke stvari posložile i da idu Rusiji na ruku, ali u isto vrijeme oni koji prognoziraju rusku pobjedu to čine više kao podizanje uzbune, ne kao objektivnu analizu. Zapravo cijela verzija "Putin pobjeđuje" u prijevodu glasi: "Putin će pobijediti ako nešto hitno ne učinimo". To je trenutačno svrha sve brojnijih naslova koji spominju rusku pobjedu - učiniti da do nje ipak, po mogućnosti, ne dođe.

Što bio okidač? Situacija u američkom Kongresu, dakako. Idući paket financijske i vojne pomoći Ukrajini je zapeo. Republikanci ga odbijaju odobriti stvarajući probleme Bidenovoj administraciji u gornjem i donjem domu Kongresa. Zašto su se pak republikanci odjednom okrenuli protiv Kijeva? Nije odjednom i nije da su nužno protiv. Stvar je kompleksna, baš kao što postaje i američka Republikanska stranka. S jedne strane u njoj imamo radikalniju frakciju koja je još uvijek lojalna Trumpu - odnosno koja sad već broji dane do potencijalnog povratka Trumpa na vlast. Ta frakcija nipošto nije entuzijastična po pitanju daljnjeg američkog financiranja rata u Ukrajini, a dogodilo se da je sad već dovoljno velika da može kočiti odluke u Predstavničkom domu (donjem domu) američkog Kongresa.

U Republikanskoj stranci svakako postoji i ona stara garda, osnova, koja je itekako pro-ukrajinski nastrojena, ali ista se mora polako povijati pred novim tendencijama koje privlače glasove, bez kojih bi i stara garda bila izgubljena u beskraju dvostranačke opozicije. Jedan Mitch McConnell svakako je pro-ukrajinski nastrojen, no i on zna da sad nije trenutak te da se stranka mora fokusirati na druge ciljeve kao što je primjerice kontrola južne granice s Meksikom jer to je nešto na čemu inzistiraju glasači.

Republikanski glasači izgubili su interes za održavanje Ukrajine u borbi, a u izbornoj godini koja uskoro počinje stranka se mora u oba doma Kongresa prilagoditi tome.

Znači li to da je ovo zaista "kraj"? Da SAD više neće slati pomoć Ukrajini? Vjerojatno ne, ali će republikanci natjerati Bidena na teške kompromise. Morat će im dati puno toga zauzvrat. Jasno, ako previše popusti, ako im da sve što zatraže, demokratski birači osjetit će da se izdaju njihovi interesi, a to bi moglo koštati Bidena reizbora u studenom iduće godine.

A kako to dovodi do "ruske pobjede"? To je pak vrlo jasno. Bez američke potpore Ukrajina može odmah proglasiti poraz jer američka potpora je ta koja joj je omogućila da se suprotstavlja Rusiji ovako dugo. Europska potpora će pak ekspresno nestati ako nestane američka potpora.

Ipak, još uvijek je prerano za realno govoriti o ishodu rata u Ukrajini jer američka potpora, iako na pauzi, možda se već kroz koji dan nastavi. Ovo donekle podsjeća na američke krize oko podizanja stropa zaduživanja. Tad imamo danima rasprave o tome što bi bilo kad bi SAD bankrotirao, no to se u konačnici nikad ne događa i vjerojatno niti neće (bar ne takvim putem) jer se odluka svodi na političku odluku. Ovdje po pitanju potpore Ukrajini isto imamo političku odluku i ne bi čudilo da Bijela kuća ipak uspije nagovoriti republikance, odnosno pojasniti im da bi poraz u Ukrajini izgledao jako loše na američkom vanjskopolitičkom "rezimeu". Jasno, republikanci mogu zaključiti da će to biti poraz koji će se pripisati Bidenu, samim time njima u političkom smislu ide na ruku.

Ono što pak dodatno komplicira tu potporu je činjenica da zapravo i demokrati, odnosno barem dio njih, shvaćaju da je cijela ova priča oko podupiranja Ukrajine "koliko god bude potrebno" krajnje nerealna, odnosno da ih to vodi u neki novi Vijetnam. Tako da je uvijek moguće da će i Bidenova administracija zaključiti da je vrijeme za saniranje štete u američkom imidžu, odnosno da bi se od Ukrajine trebalo odustati na neki način koji neće izgledati kao američki već prije svega ukrajinski poraz.

Već je i počelo. List The Washington Post objavio je izjave američkih neimenovanih dužnosnika koji krive Ukrajinu za ovaj ishod tvrdeći da je protuofenziva krenula prekasno te da ukrajinski dužnosnici "nisu dovoljno slušali".

Sve ovo se itekako sad osjeća i u Kijevu, a vjerojatno i na frontu. Zelenski se već sad mora itekako bojati eventualnog prevrata (vidi: Potpora će uskoro presušiti i sad se već kuha epilog: Glasove dižu general Zalužni, Kličko... Je li pobuna protiv Zelenskog jedini način da se spasi Ukrajina?).

Rusija ide prema pobjedi. Vjerojatno dosta težoj pobjedi nego se nadala, ali bez obzira na žrtve ta pobjeda mogla bi "odrediti 21. stoljeće", kao što je jučer konstatirao lider demokrata u gornjem domu američkog Kongresa, Chuck Schumer.

Kad rat jednom završi ishodi vjerojatno neće biti tako dramatični kako ih se danas želi prikazati. Puno se priča o tome kako će Rusija "nastaviti osvajati", kako će napasti Baltik, Poljsku... ništa od toga se neće dogoditi, osim u slučaju da nekome padne na pamet da prema ruskoj granici počne gomilati prijeteće oružje, ali i onima kojima bi to palo na pamet jasno je da nakon Ukrajine više nema "tampon zone" između Rusije i globalnog rata.

Po Ukrajinu se pak gomilaju loše vijesti i loše prognoze. U Europi gube jednog po jednog saveznika. U Americi nailaze na probleme i prije eventualne smjene vlasti. Ali tu je i Rusija koja je pristupila ovom ratu krajnje žilavo pokazujući na svakom koraku da je spremna i na velike gubitke u ostvarenju svojih ciljeva.

Nema boljeg primjera od aktualne bitke za Avdivku. Riječ je o gradu koji se nalazi na bitnom prostoru, ali nije toliko strateški važan da bi se toliko vojnih resursa "bacalo" na njega. No, simbolika je ogromna i Rusija pokazuje do koje mjere je spremna tolerirati bol i žrtve da bi došla do pobjede. U konačnici će bitka za Avdivku postati šira preslika bitke za Ukrajinu, a s takvim neprijateljem Kijev nema šanse ako izgubi potporu Zapada.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.