Analiza vrlo bliske budućnosti: Nova ruska doktrina, multi-polarni svijet bez stabilnosti i Europa između revolucije i represije

Ruski predsjednik Vladimir Putin tijekom jučerašnjeg dana odobrio je usvajanje nove vanjskopolitičke doktrine koja je koncipirana na temelju tzv. "Ruskog svijeta", odnosno konzervativne ideologije za koju neki navode da je glavni pokretač rata u Ukrajini. Što bi u ovom kontekstu vanjskopolitičke doktrine predstavljao "Ruski svijet", govorit ćemo nešto kasnije, pogledajmo sad što se još nalazi u ovom novom dokumentu.

Riječ je o dokumentu koji ima 31 stranicu koji je objavljen više od šest mjeseci od početka rata u Ukrajini. U istom se, između ostalog, navodi: "Rusija treba braniti, štititi te promicati tradiciju i ideale ruskog svijeta".

Dakle, dokument je predstavljen kao nove smjernice tzv. "meke moći", a odnosi se na političke ideje, društvene teme, ali i religiju.

"Ruska Federacija daje potporu svojim sunarodnjacima koji žive izvan zemlje i ispunjava njihova prava kako bi se zaštitili njihovi interesi i sačuvao ruski kulturni identitet", navodi se u dokumentu.

Također se navodi kako je ruska povezanost sa svojim sunarodnjacima "ojačala Rusiju na međunarodnoj pozornici promičući njezin imidž demokratske zemlje koja teži stvaranju multi-polarnog svijeta".

Jasno, ovaj ruski dokument može se promatrati iz nekoliko kuteva gledišta, a ti kutevi će biti uvelike zemljopisno definirani. Ako se promatra iz perspektive Zapada onda je riječ o licemjernom stavu jer Rusija svoje interese u ovom trenutku ne promiče "mekom" već iznimo "tvrdom snagom". Isto tako će se dovesti u pitanje stanje demokracije u današnjoj Rusiji.

No, pitanje je kako će na ovu rusku politiku gledati zemlje koje nisu nužno unutar Zapada i zapadne sfere utjecaja. Što o tome imaju, primjerice, za reći najmnogoljudnije zemlje svijeta poput Kine i Indije? Činjenica je da koji god kontinent stavimo u perspektivu gledišta, izuzev Europe i Sjeverne Amerike, ovi ruski stavovi ne samo da će pokupiti određene simpatije već će se nastojati i preslikati na vlastita stanja.

Diljem svijeta imamo zemlje koje žele vidjeti "zeleno svijetlo" za djelovanje i ostvarivanje svojih interesa preko brige (ili navodno brige) za svoje sunarodnjake. Uzmimo Tursku kao primjer, sjetimo se prvih turskih vojnih invazija na teritorij susjedne Sirije prije desetak godina - iz Ankare su upravo potegli pitanje "sunarodnjaka" tvrdeći kako moraju braniti interese tamošnjih Turkmena (iako Turkmeni predstavljaju svega oko 4% do 5% stanovništva Sirije, a i među njima samo trećina govori turskim jezikom!).

To je sad već ona situacija gdje Zapad tvrdi da bi eventualna ruska pobjeda u Ukrajini "ohrabrila autoritarne režime diljem svijeta" - i nisu previše u krivu po tom pitanju. To će svakako biti ishod izbijanja ove nove verzije Hladnog rata, ali Zapad je u tom smislu napravio jednu kardinalnu pogrešku (ako im je zaista bilo u interesu spriječiti takve scenarije) - nisu uložili gotovo nikakav trud da se spriječi izbijanje rata u Ukrajini. Koliko god se pričalo o ruskoj agresiji, taj rat se mogao (i trebao) spriječiti još u kasnu jesen 2021. da ne dođemo do ovakvog 24. veljače 2022.

Ali kad je Rusija zatražila sigurnosne garancije ističući potencijalno daljnje širenje NATO-a prema njenim granicama kao egzistencijalnu prijetnju, Zapad je odmahnuo rukom odbivši razgovarati o gorućem pitanju - mogućem ukrajinskom ulasku u NATO vojnu alijansu predvođenu Washingtonom.

No, ni 24. veljače nije bio "kraj svijeta", još uvijek se moglo puno toga učiniti da se rat ne razbukta, ali nije. Razloge smo već u više navrata isticali. Zapad je krenuo od pretpostavke da će se ruska ekonomija raspasti, da će potpora za Putina splasnuti, da će možda doći i do izbijanja državnog udara u Moskvi. Danas je jasno da se ništa od navedenog nije dogodilo i vjerojatno niti neće. No, sad je na redu vjerovanje da će Ukrajina nekako, uz pomoć zapadnog naoružanja, preokrenuti tijek rata na terenu. U isto vrijeme Zapad uporno odbija vidjeti da im Kijev - mudro s njihove strane - iz tjedna u tjedan servira iluziju o tome kako će "uskoro" protjerati rusku vojsku, zauzeti okupirano, osloboditi Krim... Riječ je o iluziji zbog činjenice da Ukrajina pokreće svu svoju snagu da zadrži Ruse tamo gdje jesu, a Rusija još uvijek nije mobilizirala sve svoje raspoložive snage.

I svakim danom ideja koju Rusi sad i u pismenom izdanju predstavljaju sebi i svijetu postaje stvarnija, jer ostatak svijeta sve prati i kalibrira sam sebe sukladno ishodima rata u Ukrajini.

Možemo mi voditi debate oko toga čiji su interesi ispravniji, ali to bi bila bitka u kojoj ne može biti pobjednika. Jer kako može agresija opravdana "obranom sunarodnjaka" biti išta bolja ili lošija od agresije koja je motivirana navodnom "obranom demokracije"? Živimo u svijetu opravdanja i svijetu agresije.

A ako se sve završi kako je Rusija zamislila onda ćemo u bliskoj budućnosti živjeti u svijetu koji je multi-polaran. To je pak toliko rastezljiv termin da je jako teško reći predstavlja li stabilniji svijet, kako nam tvrde iz Moskve, ili pak svijet koji se okreće barbarstvu i agresiji sa sve više i više "polova" koji misle da su dovoljni jaki da gaze slabije od sebe.

Nadalje, koja je razlika između današnjeg Ruskog svijeta i nekadašnjeg Sovjetskog svijeta? Trebala bi, u načelu, biti velika, pa opet neki kažu da razlike zapravo niti nema, da Moskva u konačnici želi obnoviti granice SSSR-a, ali ovog puta s jednom vrlo drugačijom konzervativnom i nacionalističkom ideologijom.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.