Pred Britanijom je duga i teška zima koju neće biti lako izgurati. Ovih dana glavna vijest su sve češće prazne police u trgovinama te dugačke i nervozne kolone za kupnju benzina dok sve veći broj crpki ostaje "suh". No, ovo je tek početak još puno većeg problema. Ono što se sad događa Britaniji nisu samo privremeno prazne police i prazne benzinske pumpe već jedna vrlo opasna kombinacija gdje uz aktualne probleme dolazi i inflacija, povećani porezi, srezani socijalni benefiti, nestašica radne snage, nestašica hrane...
Kao i do sada, vlasti na čelu s Borisom Johnsonom reći će da je za sve kriva koronavirus pandemija. Njegovi kritičari konstatirat će da je uzrok svih problema nešto drugo, nepromišljeni Brexit... Ali zapravo imamo i treću dimenziju koja uzrokuje ovo stanje u Britaniji, a to su pojedini potezi vlasti, odnosno nedostatak istih. Više sektora u Britaniji danas je na samom rubu sloma, ali nije trebalo tako biti. Pogledajmo za početak energetsku situaciju.
Bilo je sasvim jasno da će prije ili kasnije britanski izlazak iz EU internog energetskog tržišta uzrokovati porast cijene električne energije, to je bilo neizbježno, no vlasti su mogle učiniti dosta da se taj udarac ublaži. Naime, zadnjih godina Britanija je raznim potezima smanjila proizvodnju energije iz ugljena, kao i druge zemlje, nastojeći dostići ciljeve po pitanju borbe protiv klimatskih promjena. To je pohvalno, kao i činjenica da je Britanija poprilično investirala u energiju dobivenu iz vjetra. No, investirati u obnovljive izvore energije samo zato jer je to sad vrlo "aktualno" nije baš mudar potez. Prijeći s jednog načina dobivanja energije na drugi zahtjeva puno planiranja i pripremanja za sve eventualnosti.
Britanija upravo sad otkriva (kao da to ranije nije bilo jasno!) da se u energiju dobivenu iz vjetra ne može uvijek pouzdati. Naime, vjetar mora puhati, a što kad ga nema? A sad ga baš nema - količina vjetra koji puše kroz Britaniju u zadnje vrijeme je iznimna mala što je pak dovelo do toga da je proizvodnja energije na ovaj način pala za čak 45% u odnosu na petogodišnji prosjek. Tu je i nuklearna energija, ali britanski reaktori su već dotrajali, zastarjeli i nekoliko ih nije u službi...
Provesti tranziciju sa starih načina proizvodnje energije na nove načine zahtjeva svakako i kvantitetu, a britanske vlasti to jednostavno nisu učinile. Drugim riječima, proizvodnju iz ugljena te proizvodnju plina iz Sjevernog mora smanjili su više no što su nadomjestili s obnovljivim izvorima energije. Dakle, Britanija je sad ovisna o uvozu i plina i struje. U "normalna vremena" to bi se i moglo, ali ovo nipošto nisu normalna vremena - cijela Europa suočava se s pitanjem kako energetski prezimiti zimu, a stanje je još i teže u Kini. To znači da će cijene rasti, a Britanija će morati izdvajati znatno više nego je planirala.
Sugerirali smo da su potezi vlasti problemi koliko i Brexit te koronavirus kriza, kako? Naime, Britanija posjeduje velike spremnike za plin. Najveće postrojenje je Rough koje se nalazi istočno od engleske obale. Još 2010. zastupnici su isticali kako je bitno da se zalihe stvore na vrijeme kako bi iste olakšale situaciju u slučaju da dođe do naglog porasta cijene plina. Konkretno se savjetovalo da se spremljena količina udvostruči do 2020. godine kako bi količina bila u omjeru s drugim EU zemljama. No, vlasti nisu poslušale savjet, štoviše, napravili su upravo suprotno. U lipnju 2017. Rough je zatvoren unatoč oštrim upozorenjima stručnjaka.
Ali to nije kraj krivim potezima. Uzmimo činjenicu da su aktivističke skupine koje se bore protiv klimatskih promjena godinama lobirale kod britanskih vlasti da se krene s projektom ugradnje izolacije u kućanstva. Time bi se smanjile štetne emisije, ali bi i računi za energiju bili manji - što bi svakako dobro došlo u ovoj kriznoj situaciji. Konzervativci su uzeli ideju na razmatranje, ali na kraju se ipak nisu obvezali na to.
Kriza u Britaniji sad je niz manjih međusobno povezanih kriza koje se povećavaju. Primjerice, zbog porasta cijene energenata dolazi i do porasta cijene ugljik-dioksida koji se industrijski proizvodi za potrebe u mesnoj industriji. CO2 se konkretno koristi za uspavljivanje svinja i peradi prije klanja, ali također se koristi i u pakiranju mesa. Naime, pakiranje mesa koje kupujete u trgovini u sebi sadrži nekoliko plinova - kisik, koji održava izgled mesa svježim i crvenim, CO2 se koristi da se ne bi stvorile bakterije, a stavlja se i malo dušika za stvaranje prostora u pakiranju.
Sad imamo situaciju da industrija proizvodnje mesa nema CO2, niti za klanje niti za pakiranje. Zbog toga bi moglo doći do masovnog pokolja životinja koje su uzgajane za meso, odnosno do "odbacivanja" proizvoda.
Ali da i nabave CO2 na red stiže idući problem - tko će meso dostaviti trgovinama? Nedostaje vozača, nedostaje ljudi u gotovo cijelom logističkom lancu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
