Digitalni put svile: Kineska tehnološka ofenziva koja će promijeniti svijet

Mnogi su čuli za veliki kineski projekt Novi put svile, službeno poznat pod nazivom Inicijativa pojas i put (BRI) - riječ je o najvećem infrastrukturnom projektu na svijetu koji ima za cilj znatno čvršće povezati Aziju i Europu. No, tu postoji još jedan projekt o kojem se ne priča toliko često, a vrlo je važan za izgled naše bliske budućnosti, to je tzv. Digitalni put svile (DSR).

Ideja je predstavljena 2015. godine, inicijalno kao sporedni projekt koji je pak u međuvremenu postao vrlo važan, zapravo značajan dio cjelokupne kineske BRI strategije na temelju koje Kina daje pomoć, političku potporu i druge vrste asistencije zemljama koje su uključene u projekt. Dakako, Digitalni put svile osmišljen je i kao snažna potpora kineskim izvoznicima, naročito velikim tehnološkim kompanijama kao što su Huawei i drugi.

Ali u kojem smislu bi DSR mogao biti značajan po svijet? Zato jer je cijeli projekt osmišljen kao pojačanje tehnoloških kapaciteta za sve uključene strane. Slično kao i klasični Novi put svile, gdje je ideja razvoja infrastrukture, pomorskih i zračnih luka, željeznice, tako bi i ovo ciljalo razvoj, ali umjesto "opipljivih" struktura išlo bi se prema jačanju razvoja telekomunikacijskih mreža, kapaciteta umjetne inteligencije, računarstva u oblaku, sustava naplate, tzv. pametnih gradova...

Kina je po tom pitanju već potpisala investicijske ugovore s najmanje 16 zemalja. No, stvarna brojka investicijskih sporazuma vjerojatno je i znatno veća jer mnogi od njih prolaze bez javne deklaracije, bez memoranduma... Nije tajna da Kina nije baš pretjerano sklona transparentnom poslovanju što pak poprilično frustrira njene konkurente na Zapadu.

Prema nekim procjenama Kina je pokrenula DSR projekte s najmanje jednom trećinom zemalja koje su uključene u BRI inicijativu, odnosno trećinu od ukupno 138 zemalja. Primjerice, u Africi Kina već sad osigurava više financiranja za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju nego sve multilateralne agencije i vodeće demokracije.

Čelnici mnogih zemalja u razvoju, kao i nekih razvijenih poput Južne Koreje, potpisali su DSR sporazume s Kinom. Iako ovi memorandumi nisu nužno pravno obvezujući, oni pokazuju opseg globalnog interesa za DSR.

Zemlje u Africi, na Bliskom istoku i dijelovima istočne Europe, Latinske Amerike i zemlje jugoistočne Azije očajnički trebaju jeftinu, visokokvalitetnu tehnologiju za proširenje bežičnih telekomunikacijskih mreža i pokrivenost širokopojasnim internetom.

Ulaganja povezana s DSR-om mogu pomoći u popunjavanju tog jaza i potaknuti rast pružanjem ili pomaganjem u financiranju ove kritične infrastrukture. Kineske tvrtke donose dodatne koristi zemljama u razvoju uspostavljanjem centara za obuku te istraživačkih i razvojnih programa za jačanje suradnje između znanstvenika i inženjera u tim zemljama i njihovih kineskih kolega te za prijenos tehničkog znanja u područjima kao što su već spomenuta umjetna inteligencija, robotika, čista energija... područja je jako puno.

Očekivano, Zapadni svijet poprilično je kritičan prema kineskom projektu Digitalnog puta svile. Ističu se brojne zabrinutosti, prije svega da Kina koristiti DSR kako bi omogućila zemljama primateljima da prihvate njezin model "autoritarizma omogućenog tehnologijom", što bi bilo štetno za osobne slobode i suverenitet u tim zemljama.

Naravno, veliko je pitanje koliko je to iskrena zabrinutost za zemlje koje surađuju s Kinom, a koliko zapravo samo strah od gubitka vlastite dominacije nad njima. Naime, u mnogo navrata je potvrđeno da su zapadni tehnološki giganti prisluškivali zemlje u kojima su prisutni, što su potvrdili i Snowdenovi dokumenti prije više od desetljeća. Za pretpostaviti je da su u međuvremenu sistemi nadzora postali još i znatno sofisticiraniji.

Kinesko pak korištenje napredne tehnologije svakako se također može opisati kao "orwelijansko" - uz još manje prikrivanja. Sustav nadzora stanovništva u Kini je na jednoj još većoj razini kao i medijska cenzura, uključujući i dostupnost informacija preko interneta. Kopiranje takvog modela na brojne zemlje Trećeg svijeta, kroz DSR projekt, učinilo bi svijet puno više nalik Kini jer tehnologija u današnjem svijetu je ta koja uvelike omogućuje održavanje određenih sustava, pa i sustava vladanja i kontrole populacije.

Kineske tehnološke tvrtke već su pomogle vladama u drugim zemljama da razviju sposobnosti nadzora koje bi se mogle koristiti protiv oporbenih skupina, a Peking je osigurao obuku za zainteresirane zemlje koje bi se uključile u DSR o tome kako nadzirati i cenzurirati internet u stvarnom vremenu. Iako su neke od tih kineskih tvrtki nominalno privatne i one su privukle pozornost zbog poveznica s državom jer su prema kineskom zakonodavstvu o kibernetičkoj sigurnosti dužne pohranjivati podatke na poslužiteljima u Kini i podvrgavati se provjerama vlasti.

Postojeći ugovori o Digitalnom putu svile samo su početak. DSR je za Kinu od sve važnijeg geopolitičkog interesa jer sve veći broj razvijenih zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Australiju, Japan i neke europske države zabranjuju kineskim tehnološkim kompanijama pristup njihovoj 5G infrastrukturi. Kineske tehnološke tvrtke stoga trebaju još veći rast na tržištima u razvoju budući da su isključene iz bogatijih država.

Pandemija koronavirusa, zbog koje su mnoge države nadzirale svoju populaciju, samo je pojačala potražnju u zemljama u razvoju za kineskim telekomunikacijama alatima za nadzor. Kao odgovor, Peking je povezao DSR sa svojim "Zdravstvenim putem svile", podskupom BRI-a koji podržava razvoj zdravstvene infrastrukture.

Ali kako se DSR bude širio, vjerojatno će rasti i zabrinutost o njegovom utjecaju na države primateljice. Neke zemlje u razvoju, poput Indije, izrazile su sličnu zabrinutost kao Sjedinjene Države i Europa o kineskoj "tehnološkoj ofenzivi". Jasno, činjenica da je Indija i inače vrlo skeptična prema Kini svakako ide u prilog tome. No, i u državama kao što su Mjanmar i Malezija izrazili su sve veću zabrinutost.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.