Dionice (eng. stock, shares) su nazočne svuda oko nas. To je ekonomski i financijski pojam koji je postao toliko učestao u govoru običnih ljudi, ali i službenih institucija da se ponekad previđa njegova vrlo važna gospodarska uloga. Nije lako niti definirati sam pojam u moru šarenila, ali ipak može se zaključiti kako je dionica vrijednosni papir kojeg izdaje dioničko društvo, a koji glasi na dio temeljnog kapitala društva i imatelju daje pravo članstva u društvu odnosno prava i obveze koji iz toga članstva proizlaze. Stoga se izraz dionica koristi u trostrukom smislu. Dionica je dio temeljnog kapitala, skup članskih prava i obveza imatelja dionice i vrijednosni papir.
Riječ dionica u tom značenju upotrebljava se kad se utvrđuje pojam dioničkog društva i dioničko društvo označava temeljni kapital podijeljen na dionice. Za dionicu se mora dati neka protuvrijednost kako bi se stvorio odnosno povećao temeljni kapital. Dionička društva izdaju dionice kao jedan od načina prikupljanja potrebnih financijskih sredstava. Zauzvrat dioničar stječe dionicu, a s njome zakonom i statutom društva su utvrđena prava i obveze. Dionice se uvrštavaju u skupinu dugoročnih vrijednosnih papira, tj. kao vrijednosni papiri s najrazvijenijim sekundarnim tržištem. Važna karakteristika dionica je da su one permanentni (trajni) vrijednosni papir. Trajnost je definirana neodređenim trajanjem dionice, tj. dionica će biti postojana i valjana sve dok postoji poduzeće koje je emitiralo dionice.
Dionica označava skup prava i obveza vezanih za članstvo u dioničkom društvu. Ovlasti dioničara su različite i svrstavamo ih u dvije temeljne skupine, a to su imovinska i upravljačka prava. Imovinska prava su prava na udio u dobiti, pravo na ostatak koji preostane nakon likvidacije društva. Upravljačka prava su prava glasa, prava na obavijest, prava nadzora i sl. Za stjecanje članskih prava nije potrebno izdavanje isprava o dionici. Dioničar stječe članska prava iako nije predviđeno izdavanje isprave o dionici odnosno ako je i predviđeno, a dionice nisu još izdane.
Dionica označava dio temeljnog kapitala i njome je izraženo članstvo imatelja i s njim povezana prava i obveze. Ne postoji u načelu zakonska obveza za društvo na izdavanje isprave o dionicama. Ako društvo izdaje dionice onda ih izdaju na donositelja i na ime. Statutom društva mora se odrediti hoće li glede načina njihova prijenosa dionice glasiti na donositelja ili na ime. Dionice na donositelja su takve dionice u kojima nije označena osoba njezina imatelja te se stoga mogu prenositi običnom predajom ili tradicijom dok dionice na ime su takve u kojima je označeno ime dioničara i čiji je prijenos otežan samom tom činjenicom, a one se prenose indosamentom. Dionice moraju glasiti na ime u slučaju ako se izdaju prije uplate punog nominalnog iznosa te ako se uplaćuju iznosi od nominalnog. Statutom se može predvidjeti da je za prijenos dionica na ime potrebna i suglasnost društva. To je tzv. vinkulacija. Dionice na ime se vode u posebnoj knjizi dionica. U načelu društvo nema zakonsku obvezu izdati ispravu o dionici. Po prirodi stvari isprave će se izdati kada se radi o dionicama na donositelja.
Više je razloga zašto dionička društva prikupljaju financijska sredstva tako što provode emisiju dionica. Takav pristup dovodi do situacije u kojoj poduzeća postaju javna i transparentna, što ujedno i povećava ugled poduzeća i znatno olakšava daljnja eventualna prikupljanja novčanih sredstava. U isto vrijeme, dionice su lako prenosivi vrijednosni papir koji olakšava proces nasljeđivanja. Jedan od bitnih razloga lakše prenosivosti dionica je što vlasnici dionica odgovaraju za obveze poduzeća (dioničkog društva) samo do visine svog vlasničkog udjela u njegovoj glavnici. Iz toga potječe ograničena odgovornost dioničara.
Vlasnički vrijednosni papiri mogu se klasificirati na osnovu nekoliko kriterija. Jedan od kriterija je redoslijed izdavanja dionica. Prema tom kriteriju dionice mogu biti osnivačke i dionice novih emisija. I jedne i druge čine širok način prikupljanja potrebnog kapitala u državama zapadnog (angloameričkog) zakonodavstva, ali sve češće ovakav način prikupljanja kapitala prisutan je u zemljama i tranziciji uključujući Hrvatsku. Sredstva prikupljena na taj način u aktivi bilance prikazuju se kao vlastita trajna imovina, a u pasivi se povećava vlasnički kapital, tj. obveza prema osnivačima. Prema sadržaju prava, dionice se mogu podijeliti na redovne (obične) i povlaštene (prioritetne) dionice. Drugi dio kriterija je prema pravu glasa. Tu se razlikuju dionice bez prava glasa, s pravom na jedan glas i pravom na više glasova.
Isprave o dionicama se sastoje od temeljne isprave (plašta), talona i kupona. Oni su tri osnovna dijela dionica. Temeljna isprava je službena potvrda članstva u dioničkom društvu. Bitna je samo temeljna isprava koja ima svoje obvezne elemente: a) mora imati oznaku o kojem se papiru radi i nominalni iznos, b) svaki dioničar mora znati o kojoj se vrsti dionice radi, ima li društvo raznih rodova dionica i kojem rodu pripada njegova dionica, c) svaki imatelj mora znati tvrtku i sjedište izdavatelja dionice, d) da li je dionica označena na ime ili na donositelja, e) dionica mora sadržavati datum izdavanja, f) plašt dionice moraju potpisati ovlaštene osobe društva.
Ne sadrži li plašt dionice obvezne sastojke ona nije ništavna, ali dioničar ima pravo takvu dionicu odbiti preuzeti i zahtijevati njezino ispravljanje. Preuzme li nepotpunu ispravu snosi posljedice koje bi mogle nastati glede dokazivanja svojih prava. Za nastalu štetu odgovaraju svi oni koji su sudjelovali u izdavanju takvih dionica. Osim obveznih sastojaka dionica može sadržavati i fakultativne sastojke, npr. prvenstvo naplate pri isplate dividende. U načelu ne postoji zakonska obveza društva dioničarima izdati potvrdu o dionici.
Kuponski arak je isprava kojom se potvrđuje članstvo i pravo na dividendu ako je povezan temeljnom ispravom. Kupon čini njezin sastavni dio i dijeli njegovu pravnu sudbinu. Ako je odvojeno ili posebno izdan kupon je samostalni vrijednosni papir ili može se prenositi tradicijom ili indosamentom već prema tome glasi na donositelja ili na ime. Prestankom pravne osnove prestaju vrijediti i sami kuponi makar bili i samostalni ako za njih u trenutku prestanka glavne isprave dividenda još nije utvrđena. Kupon može biti predmet trgovačkog posla. Svaki kupon sadrži redni broj kupona za naplatu dividende, broj dionice na koju se kupon odnosi, tvrtku izdavatelja dionice te faksimil potpisa predviđenih statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.
Talon je isprava koja sadrži ovlasti za podizanje novih kuponskih araka kada je prijašnji kuponski arak iscrpljen ili je nestao. Talon se može prenijeti samo uz prijenos temeljne isprave (plašt dionice) na temelju koje je izdan. Talon nije vrijednosni papir već samo legitimacijski papir sui generis. Talon mora sadržavati broj dionice na koju se odnosi. Talon se izdaje na ime i na donositelja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
