Prije samo desetak godina bilo je nezamislivo da se u Njemačkoj vodi javna rasprava o primjeni šerijatskog zakona, a čak je i sam izraz bio nepoznat masama educiranih Nijemaca. Jednako kao i druge riječi poput burke, fetve, sunita, šijita, salafista i džihada. Međutim, nakon terorističkog napada na New York 11. rujna 2001. i posljedičnih američkih intervencija u Afganistanu i Iraku, stvorili su se uvjeti za globalno širenje radikalnog islamizma.
Skoro potpuno nezapaženo počeo se širiti islamski fundamentalizam, tj. salafistički džihadizam po Njemačkoj, najvećem gospodarstvu Europske unije. Uhvatio je korijene među nezaposlenom i nezadovoljnom mladeži čiji su se preci doselili u Njemačku, a većinom su potjecali iz Turske ili islamskih regija Afrike. U novoj domovini često se nisu najbolje snašli pa su obavljali teške i slabo plaćene poslove u metalnoj industriji i čeličanama. Njihova djeca bila su posebno ranjiva prema agitaciji ekstremnih skupina.
14. lipnja 2012. tijekom jedne velike racije protiv radikalnih islamističkih organizacija u Njemačkoj, savezna policija je pokrenula kriminalističku istragu protiv Dawa FFM-a i DWR-a (Prave religije) i zabranila je salafističku udrugu Millatu Ibrahim. Mjesec dana ranije vođe Milatu Ibrahima uhićeni su na prosvjedima u Bonnu jer su članovi izboli nekoliko policajaca nakon što se jedan od lidera, Denis Mamadou Cuspert, pojavio na YouTubeu pozivajući na džihad protiv kancelarke Angele Merkel i ostatka njemačke vlade jer su se upustili u "rat protiv islama" u Egiptu. Cuspert je bivši njemački gangsta reper umjetnička imena Deso Doggg podrijetlom iz njemačko-ganske obitelji. Konvertirao se na islam i započeo propovijedati pod različitim imenima kao što je Abu Talha Al-almani. Pod tim imenom je stavio mnoge islamističke džihadističke pjesme na internet pozivajući na nasilne džihadističke akcije protiv Njemačke, istodobno glorificirajući Osamu Bin Ladena. Pobjegao je u Egipat, a potom se pojavio u Siriji gdje je i poginuo ove godine boreći se za ISIL.
Počeo se realizirati scenarij kojeg su se bojale njemačke snage sigurnosti: islamistički fanatici odlaze iz Njemačke u ratna područja Sirije i Iraka te se kasnije vraćaju u Europu kao veterani džihada spremni na terorističke radnje. Zabrana Millatu Ibrahima provela se u Berlinu, Bavarskoj, Hesseu, Hamburgu, Donjoj Saskoj, i drugdje. Zabrana se temeljila na premisi da je organizacija "usmjerena protiv ustavnog reda i koncepta međunarodne tolerancije". Millatu Ibrahim je potaknuo svoje članove da odbace njemački ustavno-pravni poredak i slijede šerijatski zakon i islamska pravila te na zaključak da su "nevjernici neprijatelji". 13. ožujka 2013. dogodila se druga runda racija njemačke policije protiv salafističkih organizacija u Hessenu i Sjevernoj Rajni-Westfaliji. Korijeni odnosno uzroci jačanja radikalnog islamizma u Njemačkoj bili su mnogo dublji nego što su mnogi očekivali.
U Münchenu je organizacija tajnog Muslimanskog bratstva osnovala mostobran za širenje radikalnog islamizma u zapadnoj Europi i SAD-u. Preuzeli su kontrolu nad islamskim centrom u Münchenu u ulici Wallnerstrasse. Džamija u Münchenu spominje se u nekim islamskim publikacijama kao jedna od četiri najvažnije džamije na svijetu odmah poslije Svete Džamije u Meki i Plave džamije u Istanbulu. Münchensku džamiju je izgradila njemačka vlada i tijekom Hladnog rata korištena je kao CIA-ina baza za raspoređivanje borbenih muslimana protiv Sovjetskog saveza. Kontrolu nad džamijom preuzela su Muslimanska braća tijekom 1970-ih. Džamija je služila kao utočište članova bratstva sve do prvi godina 21. vijeka. Pod kontrolom Muslimanskog bratstva, Münchenski islamski centar postao je suosnivač Centralnog muslimanskog vijeća u Njemačkoj.
Nakon policijskih racija 2012. i 2013. salafizam je postao gotovo standardna riječ u vokabularu prosječnog Nijemca. U praksi je postao zamjena za riječ "musliman" mnogima koji nisu detaljnije poznavali razlike između bezbrojnih muslimanskih struja i grupacija. U zbilji je bilo vrlo malo salafista među muslimanima u Njemačkoj, ali oni su bili vrlo glasni i aktivni pa je njihov utjecaj postao vrlo osjetan. Njemačka sigurnosna agencija BfV procijenila je kako je u vrijeme racija u Njemačkoj bilo aktivno otprilike oko 29 islamskih grupacija s oko 35 000 članova koji su željeli uspostaviti vladavinu šerijatskog prava u Njemačkoj. Procijenili su da među njima ima oko 4000 salafista. Oni su najbrže rastuća islamistička skupina među njemačkim muslimanima kojih ima oko 4.3 milijuna. Neslužbene procjene govore čak o 7 milijuna muslimana kad se ubroje ilegalni imigranti.
U listopadu 2011. 47-godišnji palestinski salafistički imam iz Kölna, Ibrahim Abou Nagie, vođa skupine nepretenciozna imena Die Wahre Religion (Istinska religija), obznanio je kampanju darivanja 25 milijuna primjeraka Kurana na njemačkom jeziku diljem Njemačke, Austrije i Švicarske. To je kampanja koja se jasno razlikuje od agresivne kampanje otvorenog nasilja i napada na policiju kojeg su provodile prethodno spomenute grupacije. No usprkos blagom i prijateljskom nastupu i pojavi, Nagieja je BfV smatrao jednim od najopasnijih radikalnih islamista u Saveznoj Republici Njemačkoj. On je slao jednostavnu i priprostu poruku: ili će osoba prigrliti "pravi islam" salafističkog karaktera ili će otići u pakao. Zagovarao je tezu da je demokracija politička tvorevina koju valja odbaciti u korist šerijatskog zakona.
Kuranska akcija Nagijeja bila je formalno usmjerena na pružanje mogućnosti "nespašenim" Nijemcima da upoznaju i prigrle pravu religiju. U svakome većem njemačkom gradu akcija je bila organizirana s više od stotinu stolova na javnim trgovima i ulicama. Međutim, na svojim video uradcima i u tekstovima Nagie je govorio o opravdanosti primjene nasilja protiv tzv. "Kuffara" odnosno nevjernika. Nagiejevoj akciji pridružile su se i druge salafističke džihadističke organizacije iz Njemačke kao što je DawaFfm iz Hessena. Vođe te organizacije, Abdellatif Rouali bio je pod službenom istragom frankfurtskog javnog tužitelja zbog mobilizacije mladih njemačkih muslimana kako bi se u posebnim logorima obučavali za ratovanje u inozemnim ratovima. U veljači 2011. je uhićen. Krinka iza koje se skrivao Rouali bila je dobročinstvo, tj. micanje nezaposlene muslimanske mladeži s ulica. DawaFfm je bila pokrovitelj nogometnim utakmicama za mlade muslimane i seminarima o islamu na kojima su gosti bili najradikalniji njemački salafistički imami.
Abou Nagie, Abdellatif Rouali, Pierre Vogel i Mohamad alijas Usama Al-Gharib bili su središte najekspanzivnijeg vjerskog pokreta u Njemačkoj, salafizma. Prema procjenama njemačkih vlasti i na temelju informacija dobivenih iz policijskih racija stvorila se slika izuzetno dobro organiziranog džihadističkog mehanizma koji je ciljao njemačku mladež, muslimane ali i nemuslimane, davao im prividno značenje i nove identitetske crte te ih transformirao u fanatične radikalne islamiste spremne na džihad.
Osim tih grupacija ne treba ni zanemariti utjecaj prividno tolerantnog, demokratski orijentiranog turskog učenja Fethullaha Gülena koji djeluje iz egzila u SAD-u u Pennsylvaniji. Pod krilaticom "Gradite škole, a ne džamije" i "Obrazovanje je naš džihad", Güllen je također širio radikalne ideje u Njemačkoj, ali i mnogim drugim zapadnim državama. Njegove metode su bile dobro prikrivene pa je i njemačka javnost malo znala o pravoj naravi njegovog pokreta Hizmet. Güllen je osnovao bezbrojne Kuće svjetla (Licthäuser) gdje su bili samo muškarci, a zahtijevala se stroga stega, totalna poslušnost, čitanje Kurana, petokratne dnevne molitve i konstantno izučavanje Güllenovih radova. Njegovi su pristaše izgradili posebne privatne srednje škole poput 17 milijuna € vrijedne kölnske gimnazije. Güllenov pokret ima 12 obrazovnih centara samo u Berlinu i stotinu diljem Njemačke. Bivši članovi Hizmeta otkrili su da je Güllen imao status Mesije koji tumači istinski Kuran i nastoji stvoriti novo doba u kojemu će islam zavladati cijelim zapadnim svijetom.
Koliko je radikalizacija njemačkih muslimana uhvatila maha i koliko je njemačka postala baza radikalnog islamizma govori podatak da je od 2015. do danas izvršeno desetak terorističkih napada koji su izravno ili neizravno povezani s radikalnim islamistima. Svakako je najstrašniji bio napad kamionom tuniškog tražitelja azila Anisa Amrija na berlinsku božićnu tržnicu koji je rezultirao s 12 smrti i 56 ozlijeđenih. U travnju 2017. njemačke novine Die Welt su objavile podatak da je broj radikalnih salafista u Njemačkoj prešao brojku od 10 tisuća. Njemačkom kao tranzitnom rutom prolaze mnogobrojne sumnjive osobe, a ne treba spominjati milijunski priljev novih imigranata od 2015. do danas koji ima opasne potencijale. Za sada je Njemačka ipak bila pošteđena većeg terorizma od strane džihadista, ali opasnosti u budućnosti su velike.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
