Ep o Gilgamešu i naš osobni povratak u Uruk: Najstarija priča na svijetu koja će odrediti čovječanstvo ujedno je i prva filozofska rasprava, potpuno relevantna i danas kojih 4000 godina kasnije

U potrazi za nekim vrjednijim znanjima nerijetko odlazimo daleko u povijest vodeći se pretpostavkom da su neke velike istine, shvaćanja ljudskog postojanja i življenja kroz isto, možda u svojoj osnovi toliko jednostavne da velika ideja može biti nadograđivana stoljećima, ali u svojoj esenciji ostaje ista.

To ne znači da je današnje doba lišeno genijalnih umova, giganti svakako hodaju među nama i mi smo dio njihove generacije, ali rijetko se događa da će itko od njih biti u stanju nastupiti s posve novom idejom koja bi potpuno mijenjala našu stvarnost. No, kroz dugu ljudsku povijest zasjale su upravo takve ideje, transformativne, koje kad su jednom dobile pristup ljudskom sjećanju više nas nikad nisu napustile. Fascinantno je koliko su iste i dalje oko nas iako možda i ne idemo za tim, bilo da je riječ o mitologiji, potrazi za svrhom, a svakako se mogu vidjeti i u religijama koje su danas dominantne.

Ako bismo pak poželjeli ići jako daleko, koliko daleko možemo zapravo ići? Gdje da nađemo prvog velikog mislioca iz čijeg će uma ideje prostrujati ravno u naš iako nas dijele stoljeća, možda i tisućljeća? Mogli bismo pratiti put velikih religija, kronološki unatrag. Ali jasno nam je da prije no što su se i one pojavile postojao je itekako aktivan ljudski um koji je i onda tragao za načinima da si objasni sve što se oko njega događa.

Prvog filozofa teško ćemo pronaći, svakako ne poimence, ali znamo gdje je bio, čak otprilike i teme kojima se bavio. Bilo je to skoro dvije tisuće godina prije Platona i Sokrata, a od njihovih dana intelektualne ostavštine već nas također dijeli više od dva milenija.

Dakle, morat ćemo se vratiti i do 4000 godina unatrag, na mjesta gdje su se rađale prve ljudske civilizacije. Moramo se vratiti u drevnu Mezopotamiju, prostor današnjeg Iraka.

Još sredinom 19. stoljeća tamo su se vratili arheolozi u euforičnoj potrazi za dokazima koji bi potvrdili priče iz Biblije. Umjesto toga pronašli su nešto još starije, nešto što će vjerojatno i oblikovati priče iz Svete knjige koja ih je motivirala, ali nešto što će kasnije biti i inspiracija od Homera do Tolkiena, samim time i tolikih slika koje nam se i danas u mašti javljaju pred očima.

Engleski arheolog Austen Henry Layard 1839. je godine iskopao više od 25 000 glinenih ploča iz ruševina Ninive. Između ostalog tamo je pronašao i ploče na kojima je bio ispisan, u nizu pjesama, grandiozni Ep o Gilgamešu.

Jedna od ploča u koju je uklesan Ep o Gilgamešu

Bila je to priča - za razliku od mnogih drugih - o stvarnom čovjeku, kralju Gilgamešu koji je vladao gradom državom Uruk (oko 230 km jugozapadno od današnjeg Bagdada). Dakako, kao što ćemo i vidjeti, priča ima brojne elemente nadnaravnog i mitološkog, ali kad pogledamo "iza" toga bit će nam jasno što ona zapravo predstavlja - možda i prvi sačuvani zapis ljudske filozofije.

Očekivano, nemamo autora, jer priču su sastavljali mnogi kroz narodnu predaju. Zapravo sam Ep o Gilgamešu vjerojatno je u potpunosti "zaokružen" tek više stoljeća, i do tisuću godina nakon što je stvarni kralj živio i vladao, ali priče koje su pripisane njemu, u prenesenom značenju temeljni su stupovi i naše egzistencije, načina na koji doživljavamo svijet, život, ali i smrt.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.