Era velike zarade na kineskom tržištu zauvijek je završena: Uloge su se obrnule - Kina sad kreće u veliki pohod na strano tržište, zemlje Europe će se braniti, ali Njemačka ne može jer su je njeni gospodarski interesi doveli u nemoguću situaciju

Sredinom prošlog mjeseca njemački kancelar Olaf Scholz posjetio je Peking i sastao se s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Za svakog zapadnog lidera drugog ranga (što Njemačka i jest u geopolitičkom smislu) to bi bio izazovan posjet, a za Scholza pogotovo. Naime, Kina je najveći njemački trgovinski partner. Samim time Kina ima esencijalnu važnost za Njemačku. Dakle, očekivalo bi se da Scholz bude, u najmanju ruku, ugodno društvo kod ovakvih sastanaka. No, čak i da želi, ne može, jer cijelo vrijeme je pod budnim povećalom drugih zapadnih lidera, naročito SAD-a, te se od njega očekuje da ako već ide u Peking, što se samo po sebi smatra već "nezgodnim", svakako kineskom lideru kaže u lice sve o ljudskim pravima, prevelikom izvozu koji brine Europu, i navodnoj potpori Kine za ruski rat u Ukrajini.

Scholz će, naravno, reći da je sve to adresirao, iako je pitanje govori li istinu. Ako u tome ne bude odveć agresivan kineski državni mediji prijeći će preko toga i prihvatiti sve to kao dio čudne rutine koja se ponavlja svaki put kad neki zapadni lider stigne u posjet Kini.

Ali zašto je Scholz u Kini u vrijeme dok raste anti-kineski politički moment na Zapadu (u pripremi za sve izgledniji povratak Trumpa na vlast u Washingtonu)? Zato jer nešto treba, jer ga nešto poprilično brine, a tiče se njemačkog gospodarstva. Što bi to moglo biti? Čim govorimo o njemačkom gospodarstvu nije teško zaključiti da ima neke veze s auto-industrijom. Scholz je zapravo došao pregovarati s Xijem, možda čak i moliti, da pomogne spasiti opadajuće njemačke prihode na kineskom tržištu. Ako je to pak "zasladio" s neutemeljenim optužbama da Peking pomaže ruski rat, s razlogom se vratio praznih ruku u Berlin.

Što pak točno brine njemački biznis? Krenimo redom. Kako smo i rekli, Kina je najveći njemački trgovinski partner, odnosno ako se gleda zbroj uvoza i izvoza. Kina je prvi na listi njemačkih dobavljača (uvoz) i četvrta na listi tržišta na kojima njemačka prodaje svoje proizvode i usluge (izvoz), odmah iza SAD-a, Francuske i Nizozemske (brojke za sve ove četiri zemlje su dosta slične). To je vrlo važan podatak ako ga kompariramo s nekim drugim europskim gospodarskim silama, recimo Francuskom (iako je Njemačka po opsegu ekonomije skoro 2 puta jača od Francuske) na čijem "top 5" popisu uvoznika i izvoznika uopće nema Kine.

A što to Njemačka izvozi u Kinu? Svašta, ali prije svega automobile. Od oko 106 milijardi USD izvoza u 2023. godini otprilike četvrtina je otpadala na prodane automobile. I gdje je problem? Problem je u tome da budućnost ne izgleda obećavajuća po njemačke automobilske gigante. Recimo, Volkswagen čak pola svoje globalne prodaje ima upravo u Kini, ali tržišni udio im je u kontinuiranom padu.

Audi A6 je nekoć bio automobil u kojem se su ponosno vozili kineski partijski funkcioneri. Danas to više nije slučaj. Biti viđen u stranom automobilu interpretira se kao potez kontra kineskog patriotizma. Isto vrijedi i za obične kineske kupce, ali iz drugačije perspektive - oni se okreću domaćim automobilima, električnim automobilima, jer su im jeftiniji, a strani automobili više ne nude neke značajne komparativne prednosti.

Prije 30-ak godina Kina je pozdravila dolazak njemačkih proizvodnih pogona, jer su na taj način i sami stekli ključne tehnologije i proizvodne vještine. No, kinesko vodstvo je danas svjesno da njihove kompanije mogu izgraditi kvalitetne automobile te da jednostavno mogu preskočiti cijelu priču o motorima s unutarnjim izgaranjem te ići direktno u novo doba - automobile na baterije.

I zbog toga se Scholz pojavio u Pekingu kako bi nešto rekao u ime zabrinutih njemačkih proizvođača, ali realno nema što puno ni za reći ni za ponuditi. Kina već ima sve što joj treba, a ono iduće što želi je upravo ono čega se Njemačka (i ne samo Njemačka) najviše boji - njihovo tržište.

Naime, iz perspektive Xi Jinpinga, ono što Njemačka danas može "dati" Kini je veliko tržište za kineski izvoz, uključujući kineske električne automobile. Tako kineska kompanija BYD već nudi njemačkim kupcima električna vozila po nižoj cijeni od američke Tesle te superiornije tehnologije od europskih proizvođača koji dosta kaskaju za američkom i kineskom konkurencijom.

Kvaliteta njemačkih strojeva nije dovoljna da opravda njihove velike cijene, a zapadna tehnologija koju traže kineski proizvođači automobila uvelike je već stečena. Njemačka je, primjerice, 2016. dopustila kineskoj tvrtki da kupi Kuku, jednog od najnaprednijih proizvođača industrijskih robota, čime je omogućila uvođenje industrijske automatizacije svjetske klase na kineske proizvodne trake.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.