Establišment na meti smijeha: 7 filmova koji se rugaju sistemu

Jeste li iznervirani situacijom na poslu, šaputanjem korporativnih pravila koja guše vašu kreativnost i izazivaju tihu patnju? Osjećate li da ste zarobljeni u labirintu beskonačnih sastanaka i besmislenih birokratskih procedura?

Naša lista od 7 filmova koji protresaju sistem tu je da podsjeti kako humor može biti dobra terapija u svakodnevici gdje je čovjek sve jeftinija potrošna roba. Jer, budimo iskreni, oslobađajući je osjećaj gledati kako običan čovjek, vaš alter ego na velikom platnu, donosi potpuni kaos među kravate i odijela establišmenta, prebacujući se iz nevjerojatne situacije u još apsurdniju i smješniju.

Dopustite si malo intelektualne emancipacije kroz smijeh, jer humor je tajni saveznik malog čovjeka protiv velikih sila koje nas pritiskaju!

1. Triangle of Sadness (2022.)

Naziv filma možda zvuči melankolično i teško, ali zapravo, priču nosi očito pretjerana, ali urnebesna satira, crtice o klasnoj nejednakosti i oportunizmu, apsurd, pobuna, posezanje za pravdom... Drama je svakako prisutna, ali uz mnogo dinamičnih preokreta koji čine film vrlo zabavnim!

Redatelj Ruben Östlund, inače Šveđanin, filmom je htio pokazati kako se naše ponašanje mijenja zbog trenutačne pozicije koju imamo u društvenoj i financijskoj strukturi.
Prekretnica u filmu označena je raspravom kapetana super-luksuzne jahte na kojem se događa veći dio radnje, i ruskog milijunaša koji je bogatstvo stekao tijekom državne pretvorbe u kapitalistički sistem. Obojica su vrlo pijani i dobro se razumiju! Kapetan se razotkriva kao uvjereni komunist anarhističkih namjera, a glumi ga Woody Harrelson, dok Rusa odlično glumi hrvatski glumac Zlatko Burić.

Za tu ulogu Burić je dobio 2022. godine nagradu European Film Awards za najboljeg sporednog glumca, dok je film iste godine nagrađen Zlatnom palmom na filmskom festivalu u Cannesu, uz tri nominacije za Oscara.

"Trokut tuge" zapravo je izraz plastičnih kirurga za "boru brige", područje između obrva i nosa. Spomenuti izraz podsjeća i na zloglasni "Bermudski trokut", područje Atlantskog oceana gdje misteriozno nestaju avioni i brodovi. Ova dva tumačenja naslova simbolički povezuju teksturu filma.

Likovi koje ćemo sresti u ovom filmu, osim američkog komunista - alkoholičara i lagodnog ruskog kapitalista, vrlo su šaroliki! Tu su modeli-influenceri koji su u vezi radi uzajamne koristi, supruge bogataša koje žive u svijetu svojih autističnih iluzija, menadžerica koja je svoj život usluživanju gostiju i koordinaciji između staleža, zatim bogati programer koji sa ženama razgovara na razini tinejdžera, britanski bračni par naizgled ljupkih staraca, osoblje jahte u položaju suvremenih robova, raslojenih u zasebne kaste, potom gusari...

Vrlo jasna hijerarhija na brodu iskušava vrijednosti današnjih društvenih vrijednosti, a preokret radnje u drugom dijelu filma sve stavlja u drugačiju perspektivu!

2. Sorry to Bother You (2018.)

Radi se o mračnoj komediji u režiji Bootsa Rileyja. U filmu glumi Lakeith Stanfield kao Cassius "Cash" Green, uz Tessu Thompson, Jermainea Fowlera, Omarija Hardwicka i Armieja Hammera.

Film se bavi temama kapitalizma, korporativnog izrabljivanja i negativnih učinaka modernog radnog mjesta. Priča prati Casha Greena, crnog agenta telemarketinga koji otkriva jedinstveni talent zbog kojeg napreduje u tvrtci. Kako Cash postaje sve uspješniji, on se mora snalaziti u etičkim i moralnim dilemama koje se pojavljuju, što ga naposljetku dovodi do toga da preispita cijenu svoje usklađenosti sa sustavom.

Ispripovijedan na nekonvencionalan i duhovit način, film služi kao društveni komentar o rasi, klasi i borbama radničke klase unutar kapitalističkog društva. Koristi satiru i nadrealne elemente kako bi istaknuo apsurdnost korporativnog svijeta i njegov utjecaj na pojedince i zajednice.

Film je dobio pohvale kritičara za svoj hrabar i originalan pristup, kao i za glumu. Osporava status quo i predstavlja oštru kritiku struktura moći suvremenog društva, što ga čini uvjerljivim izborom za one koji traže film protiv establišmenta sa svježom perspektivom.

3. Fight Club" (1999.)

Iako nije klasična komedija, ovaj apsolutno kultni film Davida Finchera koristi crni humor da bi prikazao bunt protiv konzumerizma i dehumanizacije modernog društva.

Fight Club je temeljen na istoimenom romanu Chucka Palahniuka. U filmu glume Brad Pitt kao Tyler Durden, Edward Norton kao neimenovani pripovjedač i Helena Bonham Carter kao Marla Singer.

Slojevita priča vrti se oko spomenutog neimenovanog, razočaranog pripovjedača koji pati od nesanice i općeg osjećaja praznine u svom životu. U početku vodi vrlo normalan život, utopljen u masu "prosjeka". Dolazi do neobičnog prijateljstva s karizmatičnim i anarhističkim prodavačem sapuna, Tylerom Durdenom. Zajedno stvaraju tajni, nasilni klub uličnih boraca kao oblik muškog zajedništva i pobune protiv društvenih normi. (Pitanje koje neki postavljaju je – radi li se o halucinacijama glavnog lika ili o stvarnosti?)

"Fight Club" istražuje teme muškosti, potrošačkog društva i traženja identiteta. Istražuje koncept pojedinaca koji se osjećaju zarobljenima i nezadovoljnima svojim običnim životima, što ih vodi da traže izlaz za svoje frustracije putem nasilja i pobune. Pripovjedačeva percepcija stvarnosti postaje izobličena, a filmska priča se vrti oko tajanstvenih preokreta.

Kroz svoj grub i intenzivan prikaz tajnih borbi i kritiku potrošačke kulture, "Fight Club" nudi društvenu kritiku dehumanizirajućeg utjecaja modernog društva. Postavlja izazov percepcijama muškosti, materijalizmu i konformizmu, potičući gledatelje da preispitaju vlastite vrijednosti i uvjerenja.

Film je stekao značajan kultni status zbog provokativnih tema, stilizirane režije i snažnih glumačkih izvedbi. Poznat je po svojim citatima, potaknuo je rasprave o dubljim značenjima i filozofskim implikacijama, te postao predmet analiza i interpretacija među zaljubljenicima filma i stručnjacima.

Poznata izjava iz filma, "Pravilo broj jedan Fight Cluba je: Ne pričajte o Fight Clubu," postala je široko prepoznatljiva referenca u pop kulturi.

4. The Big Lebowski (1998.)

Još jedan film kultnog statusa. Ova izvrsna komedija braće Coen prati, pogađate, "običnog čovjeka", koji se nehotice uvuče u kriminalnu zavjeru. Kroz humor se ismijava sistem, korupcija i birokracija.

Sjajnu glumačku postavu čine Jeff Bridges kao Jeffrey "Dude" Lebowski, John Goodman kao Walter Sobchak, Julianne Moore kao Maude Lebowski i Steve Buscemi kao Donny Kerabatsos.

Priča prati opuštenog i uvijek smirenog lika poznatog kao Dude, koji biva zamijenjen s milijunašem istog imena, Jeffreyem Lebowskim. Kada Dudeov tepih biva zaprljan od strane nasilnika koji traže novac od, zapravo, jednog drugog Lebowskog, on kreće na putovanje kako bi tražio naknadu, susrećući se s nizom ekscentričnih likova i upetljan u zamršenu otmicu.

Film istražuje teme identiteta, egzistencijalizma i sukoba između različitih društvenih slojeva i svjetonazora. Često iznenađuje i igra se s konvencijama žanra, doprinoseći svom kultnom statusu.

"Big Lebowski" je na početku primio miješane kritike, ali je kasnije stekao značajan broj obožavatelja i smatra se jednim od najomiljenijih djela braće Coen. Postao je kulturni fenomen, inspirirajući fan festivale, robu i čak religiju poznatu kao "Dudeizam", koja prihvaća opuštenu filozofiju Dudea.

5. Falling down (1993.)

Kriminalistička drama - triler u režiji Joela Schumachera, a glavnu ulogu tumači Michael Douglas.

Premda u svojoj konačnici ne opravdava nasilje, teško je zamisliti da bi se danas snimio film baš u ovoj maniri, gdje pojedinac koji samo želi biti običan čovjek, s običnim poslom i običnim životom, uslijed mnoštva zaredanih frustracija naprosto "pukne", te na intenzivan i nasilan način uzme pravdu u svoje ruke.

On je sada i žrtva i negativac, a na kraju se pita kako je do toga došlo, otvarajući na kraju ove crne komedije ozbiljno pitanje gledateljima na razmišljanje.

Lik Williama Fostera, nezaposlenog i razvedenog inženjera, vojnog veterana, predstavlja utjelovljenje frustracije i bijesa koji mogu proizaći iz osjećaja zarobljenosti i marginaliziranosti unutar krutog i nepopustljivog sustava.

Njegovi postupci se ne mogu nazvati moralnima, čak niti zadovoljavajućima. Oni su potezi očajnika, ispričani kroz crni humor, a popularnost filma razotkriva potisnute nagone ljudi u sličnim situacijama, ali i potrebu za promjenom u društvu (na neki normalan način).

"Falling Down" služi kao kritika dehumanizirajućih učinaka urbanog života, pritisaka konformizma i raspadanja društvenih veza. Istražuje teme otuđenja, ekonomske razlike, rasizma i utjecaja nasilja na pojedince i društvo.

Film je dobio mješovite kritike nakon što je objavljen, s pohvalama za moćnu izvedbu Michaela Douglasa i za tematiku. Neki su ga kritičari pozdravili kao relevantan i uznemirujući odraz suvremenog društva, dok su drugi zamjerali prikaz nasilja i prikaz određenih likova.

"Falling Down" ostaje provokativan film koji tjera na razmišljanje te suočavanje s neugodnim istinama i posljedicama nekontroliranog bijesa.

6. Office Space (1999.)

Komedija redatelja Mike Judgea o svijetu onih koji rade od 8 do 5, o onima koji ne podnose svoje šefove i preziru uredsku kurtoaziju. Film je tijekom godina stekao status omiljenog filma "uredaša" zbog svoje satirične perspektive na život u kojem se ništa ne događa.

Manje je poznato kako se zapravo radi o redateljevoj adaptaciji njegovog animiranog filma Milton koji se devedesetih emitirao na MTV-u i SNL-televiziji. Prije toga, i sam je radio kao inženjer u sličnom uredskom okruženju.

Radnja filma prati priču o Peteru Gibbonsu (glumi ga Ron Livingston), razočaranom programeru softvera koji prezire svoj monoton posao u bezdušnoj tvrtki nazvanoj Initech. Peterova svakodnevna rutina sastoji se od dosadnih zadataka, nadziranja od strane šefa i dosadne uredske atmosfere koja mu oduzima dušu. Nakon neuspješne hipnoterapije, Peter usvaja bezbrižan i buntovnički stav prema poslu, što dovodi do niza komičnih zgoda.

Glavnu ulogu Petera Gibbonsa tumači Ron Livingston, a pojavljuju se još mnogi nezaboravni likovi poput neznalice i iritantnog šefa Billa Lumbergha (glumi ga Gary Cole), buntovne konobarice Joanne (Jennifer Aniston), nezadovoljnog Toma Smykowskog (Richard Riehle)... Tu je i Milton (Stephen Root), neprimjetan i zanemaren zaposlenik, gotovo autistična osoba. On simbolizira marginalizirane radnike i njihovu isključenost iz sistema, a njegova priča dodatno produbljuje temu frustracija, nepravde i narušavanja dostojanstva u radnom okruženju. Lik Miltona pridonio je kultnom statusu filma i njegovoj reputaciji kao komične i satirične refleksije uredskog života.

Humor filma proizlazi iz duhovitih dijaloga, pametnih vizualnih dosjetki i pretjeranih prikaza uredskog života. Vješto kombinira elemente satire, fizičke komedije i društvenog komentara. Ikonizirane scene filma, poput uništenja neispravnog printera postale su sastavni dio popularne kulture.

7. Dog Day Afternoon (1975.)

"Dog Day Afternoon" je hvaljena kriminalistička drama u kojoj Al Pacino glumi jednu od svojih najupečatljivijih uloga, pokazujući sposobnost da u složene likove unese dubinu i empatiju.

Za film ste zacijelo čuli, ali jeste li znali da je snimljen po istinitom događaju?

U stvarnosti, u Brooklinu, kolovoza 1972. godine, Sonny Wortzik je s partnerom namjeravao opljačkati banku i tako pribaviti novac za operaciju spola svoga ljubavnika. Američka javnost bila je prikovana za male ekrane za vrijeme stvarnog tv izvješćivanja o talačkoj krizi nastaloj uslijed pljačke koja je pošla po krivu, kao i kasnije, kad je o svemu snimio film američki redatelj Sidney Lumet.

Glavni lik u filmu Sonny (Al Pacino) postaje nevjerojatan antijunak, dobiva simpatije gomile i pregovara s policijom o svojim zahtjevima. Film istražuje teme očaja, ekonomskih teškoća, medijske manipulacije, prava LGBTQ+ zajednice, složenosti ljudskog ponašanja pod pritiskom i odnosa običnog čovjeka i establišmenta.

Jedan važan aspekt društvenog komentara u filmu je kritika medija i njegove uloge u oblikovanju javnog mišljenja. Dok se pljačka banke odvija, mediji brzo pretvaraju situaciju u spektakl, s reporterima koji izravno izvještavaju s mjesta događaja i pojačavaju dramu radi gledanosti.

Osim toga, "Dog Day Afternoon" obrađuje pitanja vezana uz LGBTQ+ tematiku u vremenu kada javna rasprava o toj temi još uvijek nije bila široko prihvaćena. Film prikazuje bliski odnos Sonnyja s njegovim transrodnom partnerom Leonom (kojeg glumi Chris Sarandon) i propituje društvene norme i predrasude vezane uz rodni identitet i seksualnu orijentaciju. Likove približava publici te istražuje njihove borbe i želje, pružajući rijedak i empatičan prikaz za to vrijeme.

Sonny, unatoč tome što je pljačkaš banke, postaje neočekivani antijunak. Kako se situacija razvija, on osvaja simpatije i podršku javnosti koja ga vidi kao simbol otpora protiv banaka i represivnog sustava. Ovaj aspekt postavlja pitanja o društvenim percepcijama zločina, ulozi banaka u životima ljudi i borbi radničke klase protiv moćnika.

"Dog Day Afternoon" dobio je nekoliko Oscara, te pohvale kritičara zbog zadivljujućeg pripovijedanja, intenzivnih izvedbi i društvenih komentara.