Načelo svakog kluba je da pojedinci imaju nešto od toga kluba, određenu korist zbog koje su spremni biti članovi, čak i ako se ta članirana plaća i/ili iziskuje određena manja i veća odricanja. Jedan od najvećih klubova na svijetu danas je Europska unija u kojoj sudjeluje 27 zemalja članica. Razlog za priključenje tom klubu je jasan - pristup zajedničkom tržištu značit će ekonomski probitak za svaku od članica. No, s vremenom klub je postao i više od svoje inicijalne ideje. EU je danas nadnacionalni blok koji preuzima sve više i više funkciju države, federacije, obećavajući da će brinuti bolje za europski narod no što bi to zasebne zemlje mogle da su "same za sebe". Ali postoji problem - sve što je proklamirano u teoriji mora se potvrditi i u praksi. U suprotnom "klub" može jako brzo izgubiti smisao, unatoč svojim dobrim namjerama.
Snaga se najbolje pokazuje u kriznim trenucima, bilo da govorimo o osobnoj razini, nacionalnoj, pa čak i nadnacionalnoj. Veličina entiteta nije bitna, kriza vertikalno prolazi kroz sve i testira sve. Europska unija je sada pak u vrlo nezavidnoj poziciji jer ne samo da se suočava s nekoliko kriza odjednom tu je i ona već duže vrijeme prisutna, a sada i konkretizirana, kriza povjerenja. Samo jedna EU članica je do sada izašla iz kluba, Ujedinjeno Kraljevstvo, ali ta jedna je već "oskvrnula" pretpostavku da je zemljama komparativno uvijek bolje u klubu nego izvan njega (dakako, kako će Britanija proći izvan EU-a tek će se vidjeti).
Sve to se događa nekako u isto vrijeme i mogli bismo reći kako je sad najgori trenutak da se EU, odnosno njeno vodstvo, pokaže kao slabo i neadekvatno pred svojim članicama. I upravo to se i događa zbog aktualne krize/afere oko nabave cjepiva.
Što je prvi i indikativni pokazatelj da jedan klub prolazi kroz egzistencijalnu krizu? Onaj kad članovi počnu nešto raditi "na svoju ruku" i mimo vodstva. To se Europskoj uniji upravo i događa - i to na jedan krajnje ironičan način. U kontekstu ove pandemije Europska unija mogla se "pokazati", mogla je svojim članicama pružiti veliki osjećaj sigurnosti, no godinu dana nakon jedino što je EU uspjela je formirati financijski "paket spašavanja", ali isti neće zaustaviti pandemiju, a svaki idući dan znači da je i ukupna vrijednost tog paketa sve manja i manja...
Kada govorimo o širenju koronavirusa, borbi protiv njegove tendencije da ugrozi nacionalne zdravstvene sustave, zemlje članice Europske unije našle su se u poziciji da se moraju "snalaziti same", a to je loše, po EU - njenu egzistenciju i reputaciju - jako loše.
Još prije godinu dana znalo se da će "igra" biti jako gruba, već kad su krenula "otimanja" teretnih zrakoplova sa zaštitnim maskicama u Kini. Već tada Europska unija morala je predvidjeti što će tek biti kada na red jednog dana dođe proces cijepljenja, prema aktualnim podacima jedini (relativno) siguran način da se zaustavi epidemija. Je li pretenciozno reći da su članice EU kluba očekivale, i bez javnog isticanja, da se taj klub, "kako god zna i umije", snađe? EU, na kraju krajeva, nije klub iz "treće lige". Za lijepog dana to je klub koji se voli busati o prsa kao najmoćniji klub svijeta, lider svijeta.
Čak i ako pretpostavimo da su EU lideri veliki legalisti (što je isto upitno), opet je teško povjerovati da ih se moglo tek tako "preveslati". Isticanje "mi smo narudžbu napravili i sada je zahtijevamo" zvuči smiješno, a opet tako eu-birokratski. Jer ima onih čije narudžbe stižu na vrijeme (Britanija, SAD), kako to? "Čije" doze idu kome? Nema veze, sad smo tu gdje jesmo i bitno je riješiti danas i sutra, ne trošeći vrijeme na jučer. Uvidjevši da cjepivo ne stiže Europska unija morala je hitno pronaći rješenje - jer to rješenje u ovom trenutku daleko je važnije od onog debelog financijskog paketa kojeg su izglasali prošle godine.
Što je EU mogla učiniti? Više stvari, ali prije svega pobrinuti se da cjepivo u adekvatnim dozama stigne što je prije moguće. To znači paralelno vršenje pritiska na zapadne kompanije koje su pogazile svoju riječ, ali i hitna nabava provjerenih i kvalitetnih cjepiva s "istoka" - u prvom redu to su cjepiva iz Rusije i Kine, a rusko cjepivo Sputnik V je najperspektivnije pošto je isto prošlo detaljnu provjeru te su rezultati uglednog znanstvenog lista Lancet odlični.
No, EU ne samo da nije pomogla oko nabave istog već je svojim članicama zaprijetila da ne smiju koristiti cjepiva koja nisu odobrena od strane EU-a. Već samo taj zahtjev zvuči radikalan, ali inzistirati na istom u vrijeme dok je "opcija A" zakazala (doze naručene od EU-a ne stižu u potrebnom broju) je okrutno.
Inicijalno samo je Mađarska naručila rusko cjepivo, donekle njegujući svoje već poznato buntovništvo prema Bruxellesu, ali kada je "voda došla do grla" na taj potez ovih dana odlučile su se i Češka i Slovačka. U isto vrijeme Austrija je objavila kako zajedno s Danskom odustaje od EU programa te će u suradnji s Izraelom pokrenuti kreiranje druge generacije cjepiva uz istraživanje lijekova za liječenje osoba koje obole od koronavirusa.
Austrijski kancelar Sebastian Kurz objavio je kako Austriji treba oko 30 milijuna doza te kako će surađujući s Izraelom (koji provodi jednu od najučinkovitijih kampanja cijepljenja na svijetu) raditi na stvaranju cjepiva koje bi bilo otporno na nove mutacije virusa.
U svakom slučaju, broj zemalja koje počinju rješenje tražiti izvan EU programa se povećava iz dana u dan. Čini se kako bi uskoro i Hrvatska mogla naručiti rusko cjepivo Sputnik V. Vjerojatno neće stati na tome. Hoće li to učiniti i susjedna Slovenija? U ovom trenutku tvrde da neće - naime, glavna slovenska epidemiologinja, Bojana Beović, poručila je kako je skeptična prema ruskom cjepivu pošto ruski proizvođači "nisu uključili međunarodne organizacije" u procesu. Beović tvrdi kako je teško zamisliti dolazak Sputnik V cjepiva u Sloveniju jer bi tamošnja regulatorna agencija trebala "oko 60,000 stranica istraživačke dokumentacije" kako bi se utvrdilo kako je cjepivo proizvedeno i razvijeno.
No, slovenski narativ je gotovo identičan onom koji je ranije imala Češka, a sad Prag nastoji dobaviti rusko cjepivo po najhitnijem mogućem postupku. U Hrvatskoj su isto neki stručnjaci tvrdili kako se Sputnik V neće nabavljati, no čini se da se situacija okrenula.
Ono čemu zapravo svjedočimo je sve brži proces "osamostaljenja" pojedinih EU članica sad kad je situacija postala ozbiljna. Bivša njemačka ministrica obrane, aktualna šefica EU Komisije, Ursula von der Leyen, nije više u stanju držati članice na okupu i to sad prijeti autoritetu Bruxellesa. Njezin glasnogovornik, Stefan de Keersmaecker, tvrdi da nije tako - "Nije točno da se naša strategija rašiva. Hitno odobrenje Covid-19 cjepiva od strane pojedinih članica je riskantniji pristup nego što je EU pristup. Mi cjepiva odobravamo putem EMA regulatorne agencije jer želimo biti sigurni da su učinkovita i sigurna. Što zemlje članice rade mimo toga rade na svoju odgovornost".
Dakle, raniji prijeteći ton "ne smijete" se sad pretvorio u "smijete, ali sami odgovarate za sebe". To je također vrlo znakovito. Što se pak tiče "učinkovitosti i sigurnosti", tko može reći da je EMA striktno znanstveno-objektivna institucija koju nije načeo virus geopolitike?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
