"Giallo" filmski žanr i sva njegova raskoš: Ubojstvo, misterij, boje, dizajn i besprijekorni talijanski stil

Znate onaj osjećaj kad se kroz film, ili glazbu, možda knjigu, provlači nešto atmosferično, ali ne i toliko specifično da biste to mogli opisati u nekoliko riječi ili pak svrstati u vlastiti žanr. Zapravo žanr je najčešće već i definiran, a atmosfera se zatim nadograđuje da bi stvorila to nešto posebno, jedan ugođaj koji je odmah prepoznatljiv i jako svojstven.

Sve što smo rekli može se jako dobro primijeniti na jedan filmski žanr - odnosno "atmosferični dodatak" - talijanski "Giallo" film.

Jeste li ikad (ili možda mnogo puta) gledali kultni film "Suspiria" iz 1977. kojeg je režirao talijanski redatelj Dario Argento? Ako niste, pogledajte, a ako jeste, čega se sjećate iz filma? Za pretpostaviti je da nije radnja. Pamtite atmosferu, zvukove, a možda iznad svega boje. Te boje... kao da se urezuju u sjećanja i jednostavno ih digitalni film nikako ne može reproducirati. Suspiria je umjetničko djelo od početka do kraja. Možda nije najnapetiji film ikad, naročito za žanr horora, ali predstavlja specifičnu atmosferu koja se provlači kroz cijeli film.

I teško je opisati tu atmosferu. Nešto kao otuđenost? Prigušenost (ne vizualna, možda narativna)? "Suspiria" u neku ruku podsjeća na još jedan klasik iz 70-ih godina koji nažalost zbog vrlo nepamtljivog imena često prolazi nezamijećeno - "Don’t Look Now" iz 1973. Ovo nije talijanski film, ali se, koje li slučajnost, događa u Italiji, točnije u Veneciji, s odličnim Donaldom Sutherlandom i Julie Christie u glavnim ulogama.

Ali rekli smo da žanr nosi svoj naziv, "giallo", onda zasigurno ima i neke svoje specifičnosti? Ima, svakako, ali "giallo" je opet toliko subjektivni izmamljivač emocija da ga je teško opisivati "udžbenički". Da, to je primarno talijanski žanr koji je trajao okvirno od 1968. do 1978. s time da je ovaj prijelaz iz 60-ih u 70-e bio "zlatno doba" ovih filmova - samo u periodu od dvije godine, od 1971. do 1973., proizvedeno ih je ukupno 65 (!).

Ali što je "giallo"? Dolazi od talijanske riječ "žut". Zapravo to je referenca na stare romane koji su izdavani u Italiji još od kraja 20-ih godina, a imali su prepoznatljive žute korice. Izdavačka kuća Mondadori postala je poznata po ovim romanima, odnosno seriji "Il Giallo Mondadori" - bili su to uglavnom prijevodi na talijanski poznatih autora krimi i misterioznih priča kao što su Agatha Christie, Raymond Chandler, Edgar Wallace...

"Giallo" romani iz prve polovice 20. stoljeća po kojima je cijeli žanr dobio naziv

"Giallo" romani postali su u jednom trenutku tako popularni da su i druge izdavačke kuće počele kopirati njihov stil, prepoznatljive žute korice... I tako je s vremenom riječ "giallo", odnosno žuto, u Italiji postala sinonim za "misteriozno".

Na tu tradiciju kasnije se naslonio i "giallo" film koji je pak postao kombinacija misteriozne priče koja uvijek ima barem jedno ubojstvo, ali ovog puta sve je to upakirano u jednu specifičnu talijansku izvedbu, vrlo talijansku... Ne treba posebno ni napominjati da je za Talijane stil jako važan, kao i dizajn, a u ovim filmovima to jako dolazi do izražaja.

Scene iz filma "Suspiria"

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.