Ruske trupe gomilaju se na jugu zemlje i usmjerene su prema Ukrajini. Izvori navode kako je trenutačno najveća koncentracija ruskih snaga kod grada Voronjež. To i nije baš "na ukrajinskoj granici" već kojih 140 kilometara dalje od nje. Ipak, ukrajinskim vlastima nije svejedno. Naime, kada bi ruska vojska od Voronježa krenula prema Ukrajini ne bi došli ni do Donjecka ni do Luganska, za to bi trebali biti stacionirani nešto dalje na jugoistoku, prema Rostovu na Donu. Ali oni nešto "čekaju" na samom ušću rijeke Don i ako odavde krenu južno doći će do ukrajinske granice gdje se s druge strane, na samo 20-ak kilometara, nalazi Harkov. Dakle, u interpretaciji ove prijetnje vidi se da je to prijetnja veća od one gdje ruske trupe ulaze u Donbas kao ispomoć pobunjenicima u slučaju nove ofenzive Kijeva na istok.
Iz Moskve ovakvim raspoređivanjem snaga na sjeveru Ukrajine upozoravaju Kijev da ako dođe do rata bio bi to rat kojeg su prisiljeni voditi na previše fronti odjednom, uključujući i onoj koja u ovom trenutku još uvijek ne postoji.
No, pitanje na koje svaki vanjskopolitički analitičar već danima nastoji pronaći odgovor je ovo - što Rusija ima u planu? Žele li zaista napasti Ukrajinu i brinuti o (velikim) posljedicama kasnije? Je li ovo početak plana za kreiranje kopnenog koridora dalje od Mariupolja sve do Krima? Ili se ovdje radi samo o pokazivanju mišića, a ako da, kome?
Neki tvrde da Putin na ovaj način "pokazuje mišiće" novoj Bidenovoj administraciji? Može se to tako gledati, ali nije to nužno nešto zbog čega Biden ne bi spavao noću. Tako je i Trump slao signale da je spreman vojno napasti Venezuelu pa je to ipak u retrospektivi sve samo retorika. Ako Rusija pokazuje mišiće onda je to više usmjereno prema samoj Ukrajini, odnosno prema vlastima u Kijevu. Činjenica jest da se nešto događa na kontaktnoj liniji (relativno zamrznutoj fronti između pobunjenika i ukrajinske vojske), a ako je Kijev imao namjeru krenuti u ofenzivu prema istoku onda Moskva ovom demonstracijom sile šalje poruku da to ne bi bila baš pametna ideja.
Ali zašto bi Kijev uopće kretao u takvu misiju? Koji bi im bio cilj? Poraziti pobunjenike, i što onda? Izbiti na rusku granicu s istočne strane? Itekako im je jasno da Rusija to nikad ne bi dopustila i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je zapravo bio u pravu kada je rekao da se rat u Donbasu može dobiti samo ako Ukrajina bude NATO članica (jasno, Rusija bi u tom slučaju, da se zaista krene konkretno prema ukrajinskom članstvu, gotovo sigurno preventivno vojno djelovala protiv Ukrajine). Ima li Zelenski neku posebnu motivaciju da krene u takvu akciju? Ne nužno, osim ako ga se ne "gurka" u to. Činjenica jest da je on u zadnje vrijeme postao dosta oštriji prema Rusiji, svakako više nego na početku mandata kada je nastojao ostaviti dojam kao umjereniji i razumniji kandidat od Petra Porošenka koji je daleko više koristio ratobornu retoriku.
Zelenski je pak u zadnje vrijeme dao pogasiti nekoliko TV kanala koji su emitirali na ruskom jeziku ističući kako se bori protiv širenja ruske propagande. Riječ je o TV postajama iza kojih stoji jedan od njegovih političkih rivala, Viktor Medvečuk. Riječ je o pro-ruskom oligarhu (opširnije o njemu: Iz ere "3 Viktora" ostao je još jedan - Ukrajinska politika morat će se proći iznova: Tko je Viktor Medvedčuk i kako je ovaj bliski Putinov prijatelj odjednom postao lider opozicije?).
Je li situacija već došla do toga da Zelenski mora pokretati ofenzive i poteze kontra ruskog utjecaja kako bi sačuvao poziciju za sebe i vladajuću strukturu oko sebe? Možda nije baš takva da bi za rejting ratovao s Rusijom, ali Zelenski generalno ne stoji baš najbolje. Otkako je preuzeo vlast u svibnju 2019. godine postotak onih koji su imali pozitivno mišljenje o njemu pao je sa 73% na 47%.
Do idućih izbora ima još neko vrijeme. Parlamentarni izbori trebali bi se održati u jesen 2023., a predsjednički 2024. godine. Do onda će Zelenski definitivno morati nešto osmisliti ako misli zadržati vlast. Prema anketama za vratom mu pušu poznata imena - bivši predsjednik Petro Porošenko, bivša premijerka Julija Timošenko, a tu je i spomenuti Viktor Medvedčuk.
No, s potporom se već neko vrijeme bori i ruski predsjednik Vladimir Putin. Njega trenutačno podupire oko 65% ispitanika u Rusiji. To je i dalje veća potpora od one koju ima Zelenski u Ukrajini, ali u isto vrijeme i znatno manja od vremena kad je Putin bio na vrhuncu popularnosti, u ljeto 2015. kada ga je podupiralo ogromnih 89% ispitanika.
Neki smatraju da Putinu ovih trenutačnih 65% nije dovoljno te da zato "kreće na Ukrajinu". To i ne zvuči baš kao povod za novi rat. Da je recimo Putinu strmoglavo pala popularnost onda bi argument i imao smisla, ali Putinova popularnost ako naglo pada onda je to izvan Rusije, i to prije svega u centrima zapadne moći kao što su Washington i Bruxelles. Jasno, kad bi došlo do direktne konfrontacije s Ukrajinom to bi zasigurno Putinu podiglo rejting baš kao i zadnji put (tih 89% Rusa ga je podupiralo kad je Rusiji pripojavao Krim).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
