Ruski naftni gigant, kompanija Rosnjeft, iznenada je prodala sve svoje posjede i kompletnu operaciju u Venezueli. Ovaj potez mogao bi imati konkretnih posljedica - naime, Rosnjeft je jedan od najvažnijih ekonomskih saveznika venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura na kojeg SAD vrši sve veći pritisak, naročito zadnjih dana (Maduro je optužen za "narko-terorizam" - drugim riječima, iz Washingtona daju do znanja da će ga pokušati srušiti pod svaku cijenu, a već su raspisali i višemilijunsku novčanu nagradu za onog tko informacijama može dovesti do Madurovog uhićenja).
Što se pak tiče ruskog Rosnjefta, ruska kompanija je, očekivano, također na meti žestokog udara američkih sankcija. SAD su ove godine uveli sankcije protiv dvije podružnice ruskog Rosnjefta citirajući "pomaganje Maduru" kao razlog.
Američke sankcije nanijele su štetu ruskom Rosnjeftu i izvan Venezuele, a glasnogovornik kompanije naveo je upravo te poslovne gubitke potvrđujući prodaju naftnog biznisa u Venezueli.
Što to zapravo znači, odustaje li Rusija od potpore za venezuelanskog ljevičarskog predsjednika u trenutku kada ga jedino takva potpora može spasiti od američke "smjene režima"? Ne nužno, zapravo gotovo sigurno ne. Prije će biti da je ovo neka "shema" kojom Rusija nastoji izbjeći udar sankcija. Naime, glasnogovornik Rosnjefta poručio je kako se sva imovina kompanije prodaje drugoj kompaniji. Ali kojoj? Nije želio otkriti, ali je rekao kako se radi o ruskoj kompaniji koja je u potpunosti u ruskom državnom vlasništvu.
I tako priča dobiva jedan sasvim drugi okvir - ovim potezom Rusija ne da će biti manje involvirana u Venezueli, bit će više. Podsjetimo, Rosnjeft jest u većinskom vlasništvu ruske države, ali samo većinskom, odnosno 50% (plus 1 dionica). Najveći suvlasnik ruskog Rosnjefta uz rusku državu je pak britanski naftni gigant BP (British Petroleum) koji ima 19,75% vlasništva. Tu je i privatni energetski konglomerat CEFC China Energy koji drži 14,16% udjela.
Dakle, to znači da je Rusija, odnosno ruska vlast, do sada mogla "upregnuti" Rosnjeft da služi i kao održavatelj venezuelanske ekonomije na životu (jer upravo to i čini) - no, svaki američki napad na Rosnjeft rezultirao bi, neminovno, rastućim nezadovoljstvom drugih "manjih" dioničara, a neke od njih smo poviše već naveli.
Prebacivanje venezuelanske operacije striktno u ruke Kremlja ima smisla te je zapravo potvrda da će Rusija dugoročno biti tu kao "stup oslonac" za socijalističku vlast u Caracasu braneći ih od sve većih američkih napada.
Trenutak ne čudi. Rusija je ovaj potez napravila "po hitnom postupku" bez ikakve najave, a potez je iznenadio čak i "insajdere" iz naftne industrije. Što nam to sve govori? Da je riječ o već unaprijed pripremljenom potezu odnosno scenariju za trenutak kada SAD krene s većim napadom.
Što se pak tiče američkog napada ne bi čudilo da ruski vojni zrakoplovi ovih dana postanu češće viđani na nebu iznad Venezuele i u zračnim bazama u blizini Caracasa. Naime, američke vlasti optužile su predsjednika Nicolasa Madura i njegove bliske suradnike za "narko-terorizam". Što to znači? Ništa dobrog. To znači da se Venezuelu, odnosno barem njeno vodstvo, u isto vrijeme proglašava za "sponzora terorizma", ali i "opasnog dilera". Ovo je zapravo kontinuitet američkih optužbi - do sada venezuelansku vlast su već nazvali "korumpiranim i brutalnim režimom", ali sada se stvari eskaliraju.
Naime, "korumpirani" i "brutalni" samo su ružni pridjevi koji sa sobom ne nose nikakav "poziv na akciju", ali "narko-teroristički" je već nešto drugo. Ovo su sada optužbe na temelju kojih će SAD konstatirati kako je Venezuela prijetnja njihovoj nacionalnoj sigurnosti, a SAD je zemlja, kako je dobro poznato, koja si uzima za pravo i vojno intervenirati bilo gdje u svijetu s ciljem "obrane nacionalne sigurnosti".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
