Intelektualni užici i razgovori za večerom: otkrivanje briljantnosti filma "My Dinner with Andre"

Ispunjavaju li Vas razgovori s prijateljima i drugim bliskim osobama? Održavanje filozofskih razgovora u našem svakodnevnom životu obogaćuje intelektualno i emocionalno blagostanje, potiče osobni rast i potiče povezanije i suosjećajnije društvo, omogućuje nam da se krećemo kroz složenost života s većom jasnoćom, smislom i razumijevanjem.

Film My Dinner with Andre (Moja večera s Andreom) dobar je poticaj za razmišljanje, živu raspravu i izražavanje stavova. S obzirom da je čitava radnja zapravo razgovor dvojice prijatelja dok večeraju u finom restoranu, film se naslanja na fenomenalnu mogućnost uma da izgovorene riječi, vrlo vješto posložene, pretvara u žive slike i intenzivne dojmove.

Predlažemo stoga da svom ugodnom društvu priredite izuzetnu večer uz projekciju filma My Dinner with Andre, te nakon toga, dok se prepustite gastronomskom i intelektualnom zadovoljstvu, otvorite prostor za duboku raspravu o vašim dojmovima!

Film je iz 1981. i po formatu bi ga se moglo usporediti sa današnjim podcastom. Može li nečiji razgovor biti toliko zanimljiv, inspirativan, dinamičan i duhovit, da bi od njega nastao film kultnog statusa? Očito je da može, i evo kako je došlo do njegovog nastanka;

Dva glumca, jedna scena i pregršt ideja

Dvojica glumaca, Andre Gregor i Wallace Shawn, imali su želju napraviti zajednički projekt, malu nezavisnu produkciju. Shvatili su da bi njihovi privatni međusobni razgovori mogli poslužiti kao dobar materijal za film, a povrh svega, ni produkcija ne bi bila financijski jako zahtjevna. Oni bi glumili, ali imali su ideju uzeti nekog drugog tko bi prema njihovom scenariju napravio film.

Scenarij je nekako dospio u ruke talentiranog francuskog redatelja Louisa Mallea, koji ih je smjesta nazvao i sam sebe predložio kao redatelja! Nisu pogriješili prihvativši Malleovu ponudu, jer nastalo je unikatno umjetničko djelo.

Razgovor između Andrea Gregoryja i Wallacea Shawna pažljivo je osmišljen. Dva ili tri puta tjedno tijekom tri mjeseca su snimali svoje razgovore, nakon čega je Shawn posvetio godinu dana pretvaranju tog materijala u scenarij koji je, uz dijaloge na visokoj intelektualnoj razini, prikazivao humoristične aspekte njihovih osobnosti. Prava poslastica za gledatelje i filmsku kritiku, koja je filmu kasnije dodjeljivala nagrade, primjerice za najbolji američki film 1981., te za najbolji scenarij.

Radnja je minimalistička, a likovi izvrsno portretirani, vjerojatno baš zato što se baziraju na stvarnim osobama, štoviše, vrsnim umjetnicima. Ipak, glumci ističu kako u filmu nisu glumili sami sebe, i da bi lako mogli zamijeniti uloge.

Dva kazališna redatelja, dugogodišnji prijatelji Wallace (Wallace Shawn) i Andre (Andre Gregory), nakon pet godina bez kontakta sastaju se na večeri, u poznatom restoranu Café des Artistes na Manhattanu.

Premda imaju mnogo zajedničkih tema, njihovi su se svjetonazori počeli značajno razlikovati. Wallace je skromniji, komforniji i više mu odgovara miran život s njegovom partnericom, dok je Andre uvijek željan novih fantastičnih iskustava i umjetničkih istraživanja. On je napustio karijeru cijenjenog njujorškog redatelja da bi uskočio u nove avanture i duhovna iskustva. Dok se smiju uz sjajne priče o krajnje eklektičnim glumačkim iskustvenim radionicama u poljskim šumama, polako se otvaraju teme ljudske sreće i pitanja životnog ispunjenja.

Gledatelj će se već osjećati uvučenim u priču. Misli koje se nižu jedna za drugom stvaraju vrlo dinamičan tok, pa ćete možda ćete imati želju pauzirati film i prokomentirati nešto, kao da ste i vi za stolom. Fascinantno je kako intelektualna stimulacija može uzbudljiva!

Zaključit ću citatom gledatelja na jednom od internetskih foruma: „Dva lika pričaju o životu sva sata. Vrlo dojmljivo i prirodno, bez obzira što dosadno zvuči. Zanimljivo od početka do kraja.“

Parodije koje upućuju na kultni status filma

Da je ovo djelo od nezavisnog art house filma doguralo do kultnog klasika, svjedoče parodijski filmovi, gegovi i brojno spominjanje u popularnoj kulturi.

Komedija My Breakfast with Blassie (1983.) prikazuje izmišljeni susret između stvarnih osoba, legendarnog američkog zabavljača Andyja Kaufmana i profesionalnog hrvača i hrvačkog manadžera Freddieja Blassieja, dok se upuštaju u šaljive razgovore tijekom doručka u zalogajnici. Ova parodija razigrano pristupa prepoznatljivom formatu podužeg razgovora u restoranu, ubacujući elemente satire dok se referira na stil izvornika.

U epizodi pete sezone Simpsonovih pod nazivom Izviđač s haubom, Martin Prince igra arkadnu igru temeljenu na ovom filmu, a u epizodi Family Guya "Brian the Closer", obitelj gleda "My Dinner With Andre The Giant" na TV-u. Sitcom Frasier u epizodi "Moja kava s Nilesom" okvirno se temelji na premisi i strukturi ovog filma. Ovo su samo neki od doista brojnih primjera reference na My dinner with Andre.

Važno je napomenuti da parodije koje nude komični obrat, također mogu odati počast izvornom djelu vještim pozivanjem na njegove ključne elemente i teme. Oni pružaju priliku publici da se uključi u film u drugačijem svjetlu, prikazujući trajni utjecaj i kulturnu relevantnost "Moje večere s Andreom".