Američki državni tajnik Mike Pompeo početkom idućeg tjedna, u utorak, stiže u Rusiju i tamo će se sastati s dvojicom ključnih ljudi - ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom.
Posjet dolazi u trenutku dok odnosi između SAD-a i Rusije dotiču neko novo dno iako su se nedavno Trump i Putin čuli telefonom što bi mogla biti neka manja naznaka barem zaustavljanja poniranja ovih odnosa.
U isto vrijeme Mike Pompeo ozbiljno pretendira na trofej "najvećeg jastreba" u Trumpovoj administraciji, što je itekako velik izazov imajući u vidu kako mu se uz bok nalaze ljude poput Johna Boltona i Mikea Pencea.
Ovih dana Pompeo obilazi Europu i promovira "rat kojeg SAD ne želi" - naime, američka vojska upravo gomila oružje u Perzijskom zaljevu dok u isto vrijeme tvrde kako im cilj nije rat protiv Irana već samo "obraniti se od Irana". Drugim riječima, planiraju potpuno ekonomski ugušiti Iran te očekuju da će Iran u zadnjem potezu očajnika pokušati blokirati Hormuški tjesnac - kada se pak to dogodi isti potez proglasit će "napadom na interese Amerike i američkih saveznika" (u suštini radi se o blokadi nafte koja tamo prolazi, dakle i saudijske nafte) te će vojno djelovati. Ta eskalacija, koja je sada svakim danom sve bliže, ne mora nužno dovesti do potpunog rata između SAD-a i Irana i može se argumentirati kako to SAD čak niti ne želi pošto srušiti Iran bi bilo iznimno teško. Ipak, teško je vidjeti gdje taj scenarij uopće može ići ako se zaista "zapuca"?
Recimo da SAD uspije održati Hormuški tjesnac prohodan, oslanjajući se na superiornu silu (iako se Iran nipošto ne smije podcijeniti, ipak su oni na svom teritoriju!), kako takva situacija može ostati na tome bez da se razvije ili u rat s Iranom ili pak u slom Irana? Dakako, SAD računa na scenarij broj 2. - sam Trump je ovog tjedna poprilično jasno definirao što želi i očekuje od Irana, da u potpunosti odustanu od svog nuklearnog programa.
Zašto Iran ne bi imao nuklearni program, pogotovo ako se podređuje redovnim IAEA inspekcijama koje potvrđuju da se ne događa ništa "sumnjivo"? Zato jer glavni američki saveznik u ovoj regiji, Izrael, očito ne vjeruje ni IAEA-u ni ikome, a pogotovo ne Iranu. Nuklearni sporazum potpisan 2015. godine omogućio je Iranu da nastavi koristiti nuklearnu energiju u mirovne svrhe - i čak i taj sporazum bio je diskriminirajući jer zašto bi se Iran morao podređivati dodatnim provjerama koje ne vrijede za neke druge zemlje? No dobro, sporazum je potpisan i trebao je riješiti to pitanje - Trump je pak iz istog izašao prošle godine jer su mu tako rekli Izraelci, a on njihove zahtjeve ispunjava 1:1 (ili ako isti stižu putem zeta-posrednika).
Može li SAD do te mjere stisnuti Iran da će Iran morati odustati od svojih nuklearnih ambicija? Činjenica je da SAD nije postigao ništa konkretno u pregovorima sa Sjevernom Korejom, čak ni u Venezueli nisu ostvarili svoje vrlo agresivne ciljeve smjene režima, kako onda očekivati da će u slučaju Irana biti išta drugačije? Ali jedna stvar jest drugačija - Sjeverna Koreja i Venezuela nemaju nikakve veze s Izraelom, utjecajne izraelske vlasti nisu ovdje direktno involvirane, ali Iran je druga priča, ona je za Izrael glavna priča.
Vidjevši da se Nicolas Maduro u Venezueli ne da s vlasti, Trump može jednostavno okrenuti glavu i usmjeriti vanjskopolitičku silu na nešto drugo, ali priča s Iranom je ispunjavanje izraelskih zahtjeva - zahtjeva kojima Trump očito ne zna reći "ne".
Vratimo se na američkog državnog tajnika koji se sprema za Moskvu. Zašto uopće tamo dolazi? Tko ga šalje? S kojim ciljem? Pompeo stiže u Moskvu onda kada i inače visoki američki dužnosnici stižu u Moskvu - kada se nešto značajno treba dogoditi kako bi opipali puls Kremlja ili ih između redaka upoznali s narednim događajima.
Kao i inače postojat će konkretna razlika između onog zbog čega Pompeo dolazi u Moskvu i onog što će se u javnosti isticati kao razlog. Za javnost bit će to nekakvo bahaćenje u stilu "državni tajnik došao je upozoriti ruske vlasti da se ne upliću u naše izbore". U stvarnosti Pompeo ide na razgovor o Venezueli i Iranu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
