Istražite kako je Keith Haring stvorio svoju prepoznatljivu vizualnu ikonografiju kojom privlači pažnju i prenosi bitne poruke

Poznavatelji umjetnosti, ali i ranije hip-hop i street art kulture, znaju za američkog umjetnika Keitha Haringa. Ako vam ime i ne zvuči poznato, sasvim je izvjesno da ste njegove radove već negdje vidjeli, no znate li da iza većine tih šarenih i razigranih likova stoje aktivističke poruke? Ovo je priča o burnom mladom životu mladog umjetnika, energiji koja pršti, umjetnosti koja želi komunicirati sa svim ljudima, porukama koje žele educirati za bolje društvo...

Keith Haring poznat je širom svijeta po svojim uličnim muralima, crtežima, slikama, skulpturama, odjeći nadahnutoj grafitima, pa čak i body paintingu na tijelima slavnih osoba. Sve je to nastalo tijekom 1980.-ih godina, kad su njegov talent, dobrodušnost i neposredna komunikativnost osvojili sve!

Haringovi radovi prenose osjetljive poruke i daju oštre komentare o pitanjima poput rasizma, segregacije, homofobije, kapitalističkog izrabljivanja, socijalnih prava, pokoravanja, ovisnosti o drogama, HIV-a, nedopuštene ljubavi i prijetnje nuklearnim oružjem.

Umjetnik je vješto koristio snažne crne linije, blistave i jarke boje, ritmičnost kompozicije i zanimljivo, humor, da bi privukao pažnju na te bitne poruke koje je želio odaslati u svijet. (U daljnjem tekstu ćemo pobliže analizirati njegove simbole.) Bio je istinski aktivist, prisutan gdje god je trebalo, uvijek doprinoseći svojim idejama, postupcima, ali i materijalno!

Tijekom svoje kratke, ali spektakularne karijere tijekom 1980-ih godina, Keith Haring je bio jedna od središnjih figura njujorške zajednice mladih umjetnika, izvođača i glazbenika koji su pripadali urbanoj uličnoj kulturi. Početkom 1980-ih stekao je priznanje svojim crtežima grafita kredom u njujorškoj podzemnoj željeznici, što je u vrlo kratkom vremenu dovelo do toga da je dobio izložbe u bitnim umjetničkim galerijama.

Do sredine 1980-ih, već je imao međunarodni zvjezdani status, bio je vrlo tražen za sudjelovanje u suradničkim projektima ,a surađivao je s umjetnicima poput Madonne, Grace Jones, Billa T. Jonesa, Williama Burroughsa, Timothyja Learyja, Jenny Holzer, Yoko Ono, Vivienne Westwood, Jean-Michel Basquiata i Andyja Warhola.
Naslovnica singl ploče Davida Bowija, dizajn Keitha Haringa
O njemu su konstantno pisale novine i časopisi, u samo nekoliko godina osamdesetih godina imao je preko 100 izložbi, i napravio je više od 50 javnih umjetničkih djela u desecima gradova diljem svijeta, od kojih su mnoga bila stvorena za dobrotvorne ustanove, bolnice, dječje vrtiće i sirotišta.

Sve to prekinula je njegova prerana smrt. Keith Haring umro je u New Yorku 16. veljače 1990. u dobi od samo 31 godine, od komplikacija povezanih s AIDS-om. Nakon dijagnoze bolesti 1988. godine, radio je još više nego prije, posebice radove koji upozoravaju na tu novu veliku pošast o kojoj se premalo znalo. (Iduće godine od iste bolesti umro je i Freddy Mercury.) Osnovao je Zakladu Keith Haring, koja koncentrira svoja davanja na dva područja: potporu organizacijama koje pružaju obrazovne mogućnosti djeci u nepovoljnom položaju i one koje se bave obrazovanjem, prevencijom i njegom u vezi s AIDS-om i HIV infekcijom.

Haringov život utemeljen je na vjerovanju u moć ljudi da promijene svijet, i taj je optimizam iznio u naletu kreativne energije, objašnjava kustos Tate muzeja Darren Pih. Tridesetak godina nakon njegove tragične smrti, i dalje su aktualne retrospektive Haringovih radova, a škole se često uvrštavaju njegove radove u kurikulum, radi savršene jednostavnosti kojom njegova umjetnost komunicira s gledateljem i prenosi vrijedne poruke.
We are the youth - mural u Philadelphiji, danas restauriran. Nastao je tijekom trodnevne "pro bono" radionice s djecom.

Traganje za vlastitim izrazom – umjetnost koja može doprijeti do svih vrsta ljudi

Keith Haring rođen 1958. u Pennsylvaniji, gdje su mu prvi utjecaji bili omiljeni crtići i stripovi Walta Disneya i Dr. Seussa. Iako mu je i otac bio umjetnik, karikaturist, Keithov put bio je nekonvencionalan.

Nakon srednje škole, upisao je školu za primjenjenu umjetnost, gdje je dalje trebao steći zanat grafičara ili ilustratora, međutim, odustao je brzo. Prema njegovim riječima, shvatio je da je većina ljudi koji izlaze iz te škole sputana i nesretna, jer rade nešto što im zapravo nije primarno, da bi dobivali redovitu plaću. Stopirao je nakon toga po Americi istražujući putem alternative za nastavak svog profesionalnog usavršavanja. I dalje je učio, provodio dane u knjižnicama, radio na svom talentu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.